Jehovi pripada vječna slava

1. Zašto je David imao mnogo razloga da slavi Jehovu?

JEHOVIN lojalni sluga David imao je mnogo razloga da slavi Boga. Taj poznati kralj starog izraelskog naroda poznavao je Jehovinu veličinu i dobrotu, znao je da Njegovo Kraljevstvo vječno traje. Najviši je dostojan slave zato što zadovoljava potrebe svih živih, te iskazuje milosrđe svojim vjernim slugama.

2. (a) U kojem je obliku napisan 145. psalam? (b) Kojim pitanjima ćemo se baviti?

² Tu je slavu Bogu David izrazio u 145. psalmu. Početna slova stihova tog akrostihičnog psalma odgovaraju redoslijedu slova hebrejske abecede; izostavljeno je samo jedno slovo abecede (nun). Oblik akrostiha služio je vjerojatno za bolje pamćenje. No, 145. psalam slavi Jehovu riječima: “Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka” (Psalam 145:2, St). Ali, kako bi taj psalam trebao djelovati na nas? U kom smislu nam može pomoći obzirom na naš odnos prema Bogu? Da bismo to utvrdili razmotrimo najprije stihove 1 do 10.

Jehovina veličina — nedokučiva

3. Što mi poput Davida dugujemo ‘našem Bogu i Kralju’ i zašto?

³ Iako je David bio kralj, priznao je da iznad njega stoji Jehova kao suveren, kad je rekao: “Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka” (Psalam 145:1, St). S jednakim strahopoštovanjem, uzdižu Jehovini svjedoci Božje ime i slave ga diljem čitave Zemlje. Sudjelovanje u toj djelatnosti obogaćuje naš život. Poput Davida, i mi dugujemo Jehovi ‘našem Bogu i Kralju’ poslušnost i podložnost. I to s pravom! On je “Kralj vječnosti” (Otkrivenje 15:3). Osim toga, Isus Krist kao veći David koji od 1914. vlada s nebeskog brda Sion, ostavio nam je istaknuti primjer podložnosti Jehovi, Vječnom Kralju.

4. Kako možemo ‘blagoslivljati ime Božje’?

⁴ David je rekao da želi ‘blagoslivljati ime Božje’. Kako je to nekom čovjeku uopće moguće? Blagoslivljati nekoga između ostalog znači dobro govoriti o njemu. Blagoslivljajući Božje ime dokazujemo da posjedujemo duboku ljubav prema njemu i njegovom svetom imenu, Jehova. Mi se nikada ne žalimo na Boga, nikada ne tražimo njegove pogreške, nikada ne dovodimo u pitanje njegovu dobrotu. Samo s takvim stajalištem i samo ako smo se predali Jehovi, te smo kao njegovi kršteni svjedoci sačuvali besprijekornost, možemo reći poput Davida da želimo ‘uvijek i dovijeka blagoslivljati Božje ime’. Sačuvamo li se u Božjoj ljubavi, primit ćemo dar vječnog života, a tada ćemo moći vječno blagoslivljati Jehovu (Juda 20, 21).

5. Kako bi na nas trebala utjecati želja da “svaki dan” slavimo Jehovu?

⁵ Ako mi uistinu ljubimo našeg Darovatelja života, reći ćemo zajedno s Davidom: “Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka” (Psalam 145:2). Kako bi beskoristan bio dan u kojem ne bismo blagoslivljali Boga! Ne budimo nikada toliko zaposleni ili u toj mjeri zabrinuti za materijalne stvari, da bismo propustili svakodnevno govoriti dobro o našem nebeskom Ocu ili mu se moliti. Da se moramo svaki dan moliti ukazao je Isus u uzornoj molitvi, riječima: “Daj nam kruh naš za ovaj dan prema dnevnoj potrebi” (Luka 11:3, NW). Mnogi punovremeni sluge slave svakodnevno Boga u svojoj kršćanskoj službi propovijedanja. No, bez obzira na naše okolnosti, neka bi nas srce navodilo da svaki dan slavimo Boga na bilo koji način. Razmislimo! Kao Jehovi predani svjedoci s nadom u vječni život, imamo divan izgled da zauvijek slavimo njegovo ime (Ivan 17:3).

6. Zašto je Jehova dostojan “svake hvale”?

⁶ Mi uistinu imamo razloga da svaki dan slavimo Boga, jer David nastavlja: “Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova” (Psalam 145:3, St). Jehova je jedinstven po svojoj veličini, da, on je apsolutni suveren. Babilonski kralj Nabukodonozor je priznao: “Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: ‘Što to radiš?’” (Danijel 4:32, St). Jehova je “strašniji od svih bogova” (Psalam 96:4, St). Nikakvo čudo da je “svake hvale dostojan”. Nema preuzvišenih riječi kad se radi o tome da se njega slavi! Njemu pripada neograničena, vječna slava.

7. Što dokazuje da je Božja ‘veličina nedokučiva’?

⁷ Jehovina “veličina je nedokučiva”. Bez obzira koliko je tjelesno velik, njegova je stvarna veličina u tome kakav je on Bog. Da, sve što je stvorio previše je čudesno da bismo to mogli shvatiti, a i mi sami smo “divno stvoreni” (Psalam 139:14; Job 9:10; 37:5). Osim toga, i njegovo je postupanje jednostavno veličanstveno. On vjerno ispunjava svoja obećanja i s puno ljubavi otkriva svoje naume. Ipak, nikada nećemo znati sve o njemu. Do u svu vječnost, moći ćemo rasti u spoznaji o njemu, njegovim djelima stvaranja i njegovim naumima (Rimljanima 11:33-36).

Hvaliti Jehovina djela

8. (a) Kako je “naraštaj naraštaju” hvalio Jehovina djela? (b) Kakvo će vjerojatno biti stajalište naše djece prema obožavanju Jehove, budemo li ih poučavali o njegovim djelima i postupcima? (c) Što je radio pomazani ostatak kao radostan “naraštaj”?

⁸ U slavu našeg neistraživo velikog Boga toliko se toga može reći da se David osjetio navedenim izgovoriti sljedeće riječi: “Naraštaj naraštaju kazuje [hvali, “NW”] djela tvoja i silu tvoju naviješta” (Psalam 145:4, St). Ljudi su iz naraštaja u naraštaj hvalili Jehovina djela i govorili o njegovim moćnim djelima. Kakve li prednosti pričati o tome svima s kojima provodimo biblijski studij! Možemo im, primjerice, govoriti o tome da je Bog sve stvorio (1. Mojsijeva 1:1–2:25; Otkrivenje 4:11). Možemo im pričati o moćnim djelima koja je prouzročio kad je oslobađao Izraelce iz egipatskog ropstva, kad im je pomagao izvojevati pobjede nad kanaanskim neprijateljima, kad ih je u staroj Perziji sačuvao od istrebljenja, i još o mnogo čemu drugome (2. Mojsijeva 13:8-10; Sudije 4:15; Estera 9:15-17). Nismo li potaknuti i svojoj djeci pričati o Jehovinim djelima i postupcima? Budemo li tako odgajali svoju djecu i ako će ona vidjeti da i mi radosno služimo Bogu, tada će i sama vrlo vjerojatno obožavanje Boga smatrati radošću i rast će s ‘radošću Jahvinom kao svojom jakošću’ (Nehemija 8:10, St; Psalam 78:1-4). Pomazani ostatak sačinjava radosni “naraštaj” Jehovinih svjedoka i hvali Božja djela prema ‘velikom mnoštvu’, koji pripada naraštaju onih koji će nastaniti rajsku Zemlju (Otkrivenje 7:9, NW).

9. U što možemo biti sigurni ako razmišljamo o Božjim djelima i našim postupcima?

⁹ Dok razmišljamo o Božjim djelima i moćnim postupcima, u nama raste uvjerenje da Jehova “neće odbaciti svoga naroda, radi velikog imena svoga” (1. Samuelova 12:22; Psalam 94:14). Stignu li nas kušnje, teškoće i progonstvo, možemo biti mirni i čvrsto uvjereni da će “mir Božji” zaštititi naše srce i misli (Filipljanima 4:6, 7). Koliko li je onda odgovarajuće da razgovaramo s drugima o našem nebeskom Ocu punom ljubavi, koji nas štiti!

10. Što između ostalog pripada Jehovinim ‘čudesima’ i kako nam koristi ako razmišljamo o tome?

¹⁰ Mi si moramo uzeti vremena da razmišljamo o Jehovinom veličanstvu i njegovim djelima, jer David kaže dalje: “Govore [govorit ću, “NW”] o blistavoj slavi tvoga veličanstva, i čudesa tvoja objavljuju” (Psalam 145:5, St). Božje dostojanstvo ulijeva strah, ono je bez premca (Job 37:22; Psalam 148:13). Stoga se David bavio blistavom slavom Jehovina dostojanstva. Psalmist je bio zainteresiran i za Božja ‘čudesa’. U to se između ostalog ubraja da je Bog u potopu pokazao pravednost time što je uništio grešnike, a sačuvao bogobojazne ljude (1. Mojsijeva 7:20-24; 2. Petrova 2:9). Razmišljanje o tim događajima jača naš odnos prema Jehovi i osposobljava nas da govorimo drugima o njegovu dostojanstvu i njegovim divnim djelima. Tokom 40 dana koje je proveo u pustinji, Isus je bio ojačan da ostane postojanim u iskušenjima tako što je razmišljao o onome što je saznao kroz otvorena nebesa (Matej 3:13–4:11). Potom je razgovarao s drugima o Jehovinom dostojanstvu i njegovim divnim djelima.

11. (a) Zašto je stanovnike Jerihona spopao strah? (b) Ispunjeni kakvim duhom govore Jehovini svjedoci o “strahovitoj sili” i “veličini” Božjoj?

¹¹ Time što govorimo o Božjem dostojanstvu i njegovim djelima, mi navodimo i druge da govore o tome. David je rekao: “Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju propovijedaju [ja je želim objaviti, “NW”]” (Psalam 145:6, St). Rahaba je govorila o strahu koji je spopao stanovnike Jerihona kad su čuli kako je Jehova spasio Izraelce u Crvenom moru i kako im je pomogao da pobjede dva amorejska kralja. U Jerihonu se sigurno puno govorilo o tim “stvarima koje ulijevaju strah” (Jozua 2:9-11). I “velika nevolja” koja predstoji sigurno će ulijevati strah (Matej 24:21). Ali, ono što je tako zastrašujuće za ljude otuđene od Boga, ulijeva pravednim srcima “strah Jehovin”, što znači zdrav strah pred njim (Priče Salamunove 1:7). Ispunjeni takvim duhom strahopoštovanja, Jehovini svjedoci govore o dokazima Božje moći. Da, veliki čudotvorac jest najvažnija tema u razgovorima pomazanika s njihovim drugovima koji imaju zemaljsku nadu! Oni se čak ni pod progonstvom ne daju odvratiti od toga da pričaju drugima o tim stvarima i o Jehovinoj “veličini” (Djela apostolska 4:18-31; 5:29).

Slaviti Jehovu radi njegove dobrote

12. Kako Jehovina dobrota izvire iz nas?

¹² Jehova je dostojan slave ne samo radi svoje veličine, nego i radi svoje dobrote i pravednosti. Stoga je David rekao: “Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču” (Psalam 145:7, St). Jehovina dobrota je tako velika da mi, kad se bavimo time, “kipimo” od radosnog izražavanja. Na hebrejskom se ovdje posreduje misao da voda izvire, šikne iz nekog izvora. Neka bi onda zahvalna slava Bogu izvirala kao iz gorskog potoka (Priče Salamunove 18:4). Izraelci su zaboravili Jehovinu dobrotu, što je za njih značilo veliku duhovnu štetu (Psalam 106:13-43). Neka bi naše srce bilo prepuno zahvalnosti, da bi se drugi pokajali kad saznaju kako je Jehova dobar svojim predanim mu Svjedocima (Rimljanima 2:4).

13. Kako bi na nas trebalo utjecati očitovanje Božje pravednosti i pravde?

¹³ Na klicanje bi nas trebalo navesti i Božje očitovanje pravednosti i pravde. Posjedujući takvo stajalište, mi ćemo najprije tražiti ne samo Božje Kraljevstvo nego i njegovu pravednost. Uvijek ćemo biti zainteresirani da svojim načinom života doprinesemo slavljenju Jehove. Da, mi ćemo biti redoviti objavitelji Kraljevstva, bogato zaposleni u Božjoj službi. Nikada nećemo umuknuti u slavljenju Jehove (Matej 6:33; 1. Korinćanima 15:58; Jevrejima 10:23).

Jehova je milostiv

14. Što dokazuje da je Jehova ‘milostiv i milosrdan’?

¹⁴ David navodi još neka daljnja Jehovina hvale vrijedna svojstva, kad kaže: “Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu i bogat dobrotom” (Psalam 145:8, St). Bog je milostiv utoliko što je bezgranično dobar i velikodušan (Matej 19:17; Jakov 1:5). On čini dobro čak i onima koji mu ne služe (Djela apostolska 14:14-17). Jehova je također milostiv i suosjećajan, “spominje se da smo prašina”. On ne prezire slomljeno srce, niti postupa s nama prema našim grijesima nego je daleko milosrdniji od nekog čovječjeg oca punog ljubavi (Psalam 51:17; 103:10-14, St). Najveći dokaz svog milosrđa Bog je pokazao poslavši svog ljubljenog Sina, koji je umro da bismo se mi mogli pomiriti s Bogom i tako stvarno okusiti njegovu milost (Rimljanima 5:6-11).

15. Zašto se može reći da je Jehova Bog ‘spor na srdžbu’ i ‘bogat dobrotom’?

¹⁵ Naš je nebeski Otac spor na gnjev. U njega nema izljeva ljutnje. Osim toga, Jehova je “bogat dobrotom”. Ova hebrejska riječ označava dobrotu koja izvire iz ljubavi i ustraje na nekoj stvari, dok ne bude ispunjena svrha iste. Mogući drugi prijevod glasi “lojalna ljubav”. Primjerice, Bog pokazuje privrženu ljubav, ili lojalnu ljubav, kad oslobađa ljude ili ih ostavlja na životu, kad ih štiti i olakšava teškoće u kojima se nađu, te kad ih otkupljuje od grijeha temeljem otkupnine (Psalam 6:4; 25:7; 31:16, 21; 40:11; 61:7; 119:88, 159; 143:12; Ivan 3:16). Okolnost da Jehova nije prouzročio Harmagedon odmah nakon ‘rata na nebu’ omogućila je mnogima da budu spašeni — što je također izraz Božje velike privržene ljubavi (Otkrivenje 12:7-12; 2. Petrova 3:15).

16. Kako je Jehova dokazao da je “dobar svima”?

¹⁶ Razmatrajući Božje milosrđe, mi uistinu možemo govoriti o velikodušnosti. David je rekao: “Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim” (Psalam 145:9, St). Da, Bog je bio dobar prema Izraelcima. Također se može reći da “njegovo sunce izlazi i zlima i dobrima, i da kiša pada i pravednima i nepravednima” (Matej 5:42-45, St). U Edenu je Jehova obećao “sjeme” koje će biti blagoslov. Kasnije je rekao Abrahamu: “I posredstvom tvog sjemena zacijelo će se svi narodi blagosloviti” (1. Mojsijeva 3:15; 22:18, NW). I danas u ovo “vrijeme kraja” njegova je dobrota toliko velika da svatko može ‘doći i uzeti vodu života zabadava’ (Danijel 12:4; Otkrivenje 22:17). Jehova je spreman pokazati dobrotu svim razumom obdarenim stvorenjima i ta bi njegova dobrota trebala prouzročiti da mu se stalno osjećamo sve više privučenima.

17. U kom je smislu Jehova “milosrdan svim djelima svojim”?

¹⁷ Jehova je “milosrdan svim djelima svojim”, time što bogato brine za ljude i životinje. On je taj “koji daje hranu svakom tijelu” (Psalam 136:25; 147:9). Nipošto nije slučaj da Bog poštuje bogate a da prezire potlačene, da uzdiže ponosne, a da su mu ponizni odvratni, da uzvisuje lude, a mudre da ponižava. Doduše, tako postupaju grešni ljudi, ali ne i naš milosrdni nebeski Otac (Psalam 102:17; Sofonija 3:11, 12; Propovjednik 10:5-7). A kako li je tek veliko Božje milosrđe, dobrota i lojalna ljubav, posredstvom čega je omogućeno spasenje kroz otkupnu žrtvu njegova ljubljenog Sina! (1. Ivanova 4:9, 10).

Lojalni blagoslivljaju Jehovu

18. (a) Kako mogu Božja djela “slaviti” Boga? (b) Kada se trebamo osjetiti navedenima slaviti Jehovu?

¹⁸ Jehovi pripada slava svih djela stvaranja, a David je to ovako izrazio: “Nek te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti [lojalni, NW] nek te blagoslivlju!” (Psalam 145:10, St). Božja djela stvaranja “slave” ga kao što dobro sagrađena kuća slavi svog graditelja, a lijepa vaza svog vještog lončara. (Usporedi Jevrejima 3:4; Izaija 29:16; 64:8.) Djela koja je Jehova stvorio toliko su divna da se i anđeli i ljudi osjećaju potaknutima slaviti ga. Božji anđeoski sinovi su klicali s odobravanjem kad je on stvarao Zemlju (Job 38:4-7). David je rekao da “nebesa objavljuju slavu Božju; o djelu ruku njegovih prostranstva govore” (Psalam 19:1-6, NW). Mi možemo slaviti Jehovu gledajući sokola kako lebdi u zraku ili srnu kako skakuće po travnatim brežuljcima (Job 39:26; Pjesma nad pjesmama 2:17). Dolično je slave i kad se ubiru plodovi s polja, ili se uzima obrok s prijateljima (Psalam 72:16; Priče Salamunove 15:17). I naše divno konstruirano tijelo može nas navesti na izjave zahvalnosti i slave Bogu (Psalam 139:14-16).

19. Tko su “lojalni” i što oni rade?

¹⁹ Jehovu slave i njegovi duhom pomazani “lojalni” koji se još nalaze na Zemlji. Oni govore dobro o njemu i čeznu da bi se njegova volja vršila na Zemlji, kao što se već vrši na nebu (Matej 6:9, 10). Pomazanici razgovaraju s drugima o Božjim divnim djelima, a rezultat toga je stalni rast velikog mnoštva. Svi njegovi članovi služe zajedno s lojalnim pomazanicima kao revni objavitelji Kraljevstva. Da li te zahvalnost za to navodi na redovito sudjelovanje u tom djelu slavljenja Boga?

20. (a) Kako će biti posvećeno Jehovino ime? (b) Koja nam još pitanja ostaju za razmatranje, a u vezi 145. psalma?

²⁰ Kao Jehovini svjedoci, mi slavimo Boga kao i David. Svetiti Jehovino ime i tom imenu iskazivati dostojnu slavu za nas je nešto najznačajnije. Budući da će Božje ime biti posvećeno kroz Božje Kraljevstvo, biblijska nauka o Kraljevstvu je bitan sastavni dio dobre vijesti koju objavljujemo. Da li se 145. psalam odnosi i na to? Što će pokazati naše razmatranje preostalog dijela tog psalma? U kojem se još pogledu dokazuje da je Jehova dostojan vječne slave?