Pitanja čitalaca

U 1. Petrovoj 2:9, “King James Version” naziva pomazane kršćane ‘izabranim naraštajem’. Treba li to utjecati na naše gledište o tome kako je Isus upotrebljavao izraz “naraštaj”, zabilježen u Mateju 24:34?

U nekim je prijevodima Biblije u oba retka riječ prevedena s “naraštaj”. Prema King James Versionu, apostol Petar je napisao: “A vi ste izabrani naraštaj, kraljevsko svećenstvo, sveta nacija, poseban narod; da biste obznanili hvale onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo.” A Isus je prorekao: “Zaista vam kažem: ovaj naraštaj ne će proći dok se ovo sve ne zbude” (1. Petrova 2:9; Matej 24:34).

U prethodnom je retku apostol Petar koristio grčku riječ génos, dok u tekstu Isusove izjave nalazimo izraz geneá. Ove su dvije grčke riječi možda naizgled slične te imaju zajedničko porijeklo; no ipak, radi se o dvjema različitim riječima koje imaju i različito značenje. New World Translation of the Holy Scriptures—With References kaže u fusnoti za 1. Petrovu 2:9 sljedeće: “‘Rod.’ Gr., génos; različito od geneá, ‘naraštaj’, kao u Mt 24:34.” Odgovarajuća fusnota nalazi se i uz redak iz Mateja 24:34.

Kao što pokazuju te fusnote, génos se ispravno prevodi hrvatskom riječi “rod”, kao što je to uobičajeno u hrvatskim prijevodima. U 1. Petrovoj 2:9, Petar je proročanstvo iz Izaije 61:6 primijenio na pomazane kršćane koji imaju nebesku nadu. Oni dolaze iz mnogih nacija i plemena, no kad postanu dio nacije duhovnog Izraela njihovo prirodno porijeklo više nije bitno (Rimljanima 10:12; Galaćanima 3:28, 29; 6:16; Otkrivenje 5:9, 10). Petar je objasnio da će oni, u duhovnom pogledu, postati posebna grupa — “iz[a]brani rod, carsko svećenstvo, sveti narod, narod dobitka”.

No u grčkom tekstu Isusovih riječi iz Mateja 24:34, nalazimo riječ geneá. Općenito se smatra da Isus nije ukazivao na neki ljudski “rod”, već na ljude koji žive u određenom vremenskom razdoblju.

Prije gotovo sto godina, Charles T. Russell, prvi predsjednik Watch Tower Societya, objasnio je to pišući: “Iako se može reći da riječi ‘naraštaj’ i ‘rod’ imaju zajedničko porijeklo ili zajedničku polaznu točku, one ipak nisu istoznačne; a u Bibliji se te dvije riječi upotrebljavaju potpuno različito. (...) U tri različita izvještaja o ovom proročanstvu našem se Gospodinu pripisuje da je upotrijebio potpuno drugačiju grčku riječ (genea) koja ne znači rod, već ima isto značenje kao i naša engleska riječ ‘generation’ (naraštaj). Druge upotrebe te grčke riječi (genea) dokazuju da se ne koristi u značenju roda, već u vezi s ljudima koji žive u istom vremenu” (The Day of Vengeance, stranice 602-3).

U skorije je vrijeme, A Handbook on the Gospel of Matthew (1988), namijenjen za prevodioce Biblije, naveo: “[New International Version] prevodi ovaj naraštaj doslovno ali dodaje fusnotu, ‘Ili rod’. A jedan izučavatelj Novoga zavjeta smatra da ‘Matej ne misli samo na prvi naraštaj nakon Isusa već na sve naraštaje judaizma koji ga odbacuju’. Međutim, ne postoji lingvistički dokaz koji bi potvrdio jedan od ta dva zaključka, te ih se mora odbaciti kao nastojanja da se zaobiđe očigledno značenje. U svom prvobitnom okviru radnje izraz se odnosio isključivo na Isusove suvremenike.”

Kao što je razmotreno na stranicama 10. do 15, Isus je osudio naraštaj Židova svog vremena, svoje suvremenike koji su ga odbacili (Luka 9:41; 11:32; 17:25). Opisujući taj naraštaj često je koristio pridjeve kao što su “zli i preljubotvorni”, “nevjerni i pokvareni” i ‘preljubotvorni i grešni’ (Matej 12:39; 17:17; Marko 8:38). Kad je Isus posljednji put upotrijebio izraz “naraštaj”, on se s četvoricom apostola nalazio na Maslinskoj gori (Marko 13:3). Ti muškarci, koji još nisu bili ni pomazani duhom ni dio kršćanske skupštine, sasvim sigurno nisu sačinjavali ni “naraštaj” ni ljudski rod. Ipak, bili su dobro upoznati s time kako je Isus upotrebljavao izraz “naraštaj” kad je ukazivao na svoje suvremenike. Stoga je logično da su razumjeli što je imao na umu kad je posljednji put spomenuo “ovaj naraštaj”.a Nakon toga je apostol Petar, koji je bio prisutan, poticao Židove: “Spasite se od ovoga pokvarenoga roda [“naraštaja”, NW]” (Djela apostolska 2:40).

Često smo objavljivali dokaze da su se mnoge stvari koje je Isus u tom istom govoru prorekao (kao što su ratovi, potresi i gladi) ispunile u razdoblju od njegovog izgovaranja proročanstva do razorenja Jeruzalema 70. n. e. Mnoge, ali ne i sve. Naprimjer, nema dokaza da se, nakon što su Rimljani napali Jeruzalem (66-70. n. e.), pojavio “znak sina čovječijega” i prouzročio da se “sva plemena na zemlji” udaraju (Matej 24:30). Dakle, mora da je ispunjenje između 33. n. e. i 70. n. e. bilo samo prvobitno ali ne i potpuno ili opsežno ispunjenje na koje je Isus isto tako ukazivao.

U uvodu svog prijevoda Josipovog djela The Jewish War (Židovski rat), G. A. Williamson piše: “Matej nam kaže da su učenici [Isusu] postavili dvostruko pitanje — o uništenju Hrama i o Njegovom konačnom dolasku — a On im je dao dvostruki odgovor, u čijem je prvom dijelu vrlo živopisno prorekao događaje koje će kasnije tako detaljno opisati Josip.”

Da, u prvobitnom je ispunjenju “ovaj naraštaj” očigledno predstavljao isto ono što je predstavljao i u druga vremena — naraštaj nevjerujućih Židova koji su živjeli u istom vremenu. Taj “naraštaj” nije trebao proći a da ne doživi ono što je Isus prorekao. Kao što je Williamson komentirao, to se proročanstvo ispunilo tijekom desetljeća koja su prethodila razorenju Jeruzalema, kao što je to opisao očevidac povjesničar Josip.

Logično je da bi i u drugom ili većem ispunjenju, “ovaj naraštaj” predstavljao suvremenike. Kao što konstatira članak koji počinje na 16. stranici, ne moramo zaključiti da je Isus mislio na neki određeni broj godina koje sačinjavaju neki “naraštaj”.

Naprotiv, s obzirom na bilo koje vrijeme koje se podrazumijeva ‘naraštajem’ možemo reći dvije glavne stvari. (1) Naraštaj ljudi ne može se smatrati razdobljem određenog broja godina, kao u slučaju vremenskih oznaka koje se odnose na točno određen broj godina (desetljeće ili stoljeće). (2) Ljudi nekog naraštaja žive u relativno kratkom razdoblju, ne u nekom dugom razdoblju.

Na što su, prema tome, mislili apostoli kad su čuli kako je Isus ukazao na “ovaj naraštaj”? Dok mi, budući da možemo gledati unatrag, znamo da je uništenje Jeruzalema u ‘nevolji velikoj’ uslijedilo 37 godina kasnije, apostoli koji su slušali Isusa nisu to mogli znati. Zapravo, njegovo spominjanje ‘naraštaja’ nije im prenosilo predodžbu o nekom vrlo dugom razdoblju, već o ljudima koji žive tijekom relativno ograničenog vremenskog razdoblja. To isto vrijedi i u našem slučaju. Kako su onda samo prikladne Isusove sljedeće riječi: “O danu tome i o času niko ne zna, ni angjeli nebeski, do otac moj sam. Za to i vi budite gotovi; jer u koji čas ne mislite doći će sin čovječij” (Matej 24:36, 44).

[Bilješka]