Jakovljeva
1 Jakov,+ rob+ Božji i rob Gospoda Isusa Hrista, pozdravlja dvanaest plemena+ koja su rasejana+ po svetu.
2 Smatrajte da se zaista imate čemu radovati, braćo moja, kad se nađete u raznim kušnjama,+ 3 znajući da kušanje vaše vere* izgrađuje u vama istrajnost.+ 4 A istrajnost neka dovrši svoje delo, da budete savršeni+ i potpuni, bez ikakvog nedostatka.+
5 Ako nekom od vas nedostaje mudrosti,+ neka traži od Boga,+ jer on velikodušno daje svima, i to bez prekoravanja,+ i on će mu je dati.+ 6 Ali neka traži+ s verom, nimalo ne sumnjajući,+ jer je onaj koji sumnja kao morski talas koga vetar+ podiže i nosi. 7 Neka takav čovek ne misli da će išta dobiti od Jehove,+ 8 jer to je neodlučan+ čovek, nepostojan+ na svim svojim putevima.
9 Neka se siromašan brat raduje što je uzvišen,+ 10 a bogati+ što je ponižen, jer prolazi kao cvet poljski.+ 11 Jer ograne sunce i svojom vrelinom osuši biljke i njihov cvet otpadne i njihova lepota nestane. Tako će i bogataš usahnuti na svojim putevima.+
12 Srećan je čovek koji istraje u kušnji,+ jer kad bude prokušan, primiće nagradu*+ — život koji je Jehova obećao onima koji ga vole.+ 13 Kad je u kušnji,+ neka niko ne govori: „Bog me iskušava.“ Jer se Bog ne može iskušavati zlim stvarima niti on ikoga zlom iskušava. 14 Nego svakoga iskušava njegova želja tako što ga vuče i mami.+ 15 Zatim želja, kada je začeta, rađa greh,+ a greh, kad se učini, donosi smrt.+
16 Ne zavaravajte se,+ moja voljena braćo. 17 Svaki dobar dar+ i svaki savršen poklon odozgo je,+ jer dolazi od Oca nebeskih svetlosti,+ a on se ne menja, nije poput nestalne senke.*+ 18 On nas je po svojoj volji+ rodio rečju istine,+ da i mi budemo prvine+ među njegovim stvorenjima.
19 Znajte ovo, moja voljena braćo. Svaki čovek neka bude brz da čuje, a spor da govori+ i spor da se ljuti,+ 20 jer čovekova ljutnja ne donosi pravednost koju Bog zahteva.+ 21 Zato odbacite svu prljavštinu i zloću, tu nepoželjnu odliku,+ i s blagošću prihvatite da se u vas usađuje reč Božja+ koja može spasti vaše duše.+
22 Ali nemojte samo slušati reč, već je i izvršavajte,+ da ne biste sami sebe zavaravali.+ 23 Jer ako neko sluša reč, a ne izvršava je,+ on je kao čovek koji posmatra svoje lice u ogledalu, 24 ali kad se pogleda, ode i odmah zaboravi kakav je. 25 Ali onaj ko se udubi u savršeni zakon+ slobode i prione uz njega, pa ne bude zaboravni slušač već izvršilac dela,+ taj će biti srećan+ u onom što čini.
26 Ako neko misli da je pobožan,*+ a ne obuzdava svoj jezik,+ nego obmanjuje svoje srce,+ njegovo obožavanje je uzaludno.+ 27 Pobožnost* koja je čista+ i neuprljana+ pred našim Bogom i Ocem jeste ovo: brinuti se za siročad+ i udovice+ u njihovoj nevolji,+ i čuvati se prljavštine+ ovog sveta.+