Jovan
Glava VI.
6 Po tom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiverijade.
2 I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer viđahu čudesa njegova koja činjaše na bolesnicima
3 A Isus iziđe na goru, i ondje sjeđaše s učenicima svojijem.
4 A bijaše blizu pasha praznik Čivutski.
5 Podignuvši dakle Isus oči, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reče Filipu: Gdje ćemo kupiti hljeba da ovi jedu?
6 A ovo govoraše kušajući ga, jer sam znadijaše šta će činiti.
7 Odgovori mu Filip: Dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne.
8 Reče mu jedan od učenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra:
9 Ovdje ima jedno momče koje ima pet hljebova ječmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet!
10 A Isus reče: Posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada.
11 A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade učenicima, a učenici onima koji bijahu posađeni; tako i od riba koliko htješe.
12 I kad se nasitiše, reče učenicima svojijem: Skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne.
13 I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova ječmenijeh što preteče iza onijeh što su jeli.
14 A ljudi vidjevši čudo koje učini Isus govorahu: Ovo je zaista onaj prorok koji treba da dođe na svijet.
15 A kad razumje Isus da hoće da dođu da ga uhvate i da ga učine carem, otide opet u goru sam.
16 A kad bi u veče siđoše učenici njegovi pa more,
17 I uđoše u lađu, i pođoše preko mora u Kapernaum. I već se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima.
18 A more se podizaše od velikoga vjetra.
19 Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do lađe, i uplašiše se.
20 A on im reče: Ja sam; ne bojte se.
21 Onda ga s radosti uzeše u lađu; i odmah lađa bi na zemlji u koju iđahu.
22 Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da lađe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uđoše učenici njegovi, i da ne uđe Isus s učenicima svojijem u lađu nego sami učenici njegovi otidoše,
23 A druge lađe iz Tiverijade dođoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu,
24 Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni učenika njegovijeh, uđoše i oni u lađe, i dođoše i Kapernaum da traže Isusa.
25 I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo?
26 Isus im odgovori i reče: Zaista, zaista vam kažem: ne tažite me što čudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se.
27 Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vječni život, koje će vam dati sin čovječij, jer ovoga potvrdi otac Bog.
28 A oni mu rekoše: šta ćemo činiti da radimo djela Božija?
29 Odgovori Isus i reče im: Ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla.
30 A oni mu rekoše: Kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da ti vjerujemo? šta radiš ti?
31 Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu.
32 Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba;
33 Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.
34 Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb.
35 A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi ne će ogladnjeti, i koji mene vjeruje ne će nikad ožednjeti.
36 Nego vam kazah da me i vi vidjeste i ne vjerujete.
37 Sve što meni daje otac k meni će doći; i koji dolazi k meni ne ću ga istjerati na polje.
38 Jer siđoh s neba ne da činim volju svoju, nego volju oca koji me posla.
39 A ovo je vonja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan.
40 A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.
41 Tada vikahu Čivuti na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba,
42 I govorahu: Nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siđoh s neba?
43 Onda Isus odgovori i reče im: Ne vičite među sobom.
44 Niko ne može doći k meni ako ga ne dovuče otac koji me posla; a ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.
45 U prorocima stoji napisano: i biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od oca i nauči, doći će k meni.
46 Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca.
47 Zaista, zaista vam kaže: koji vjeruje mene ima život vječni.
48 Ja sam hljeb života.
49 Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe.
50 Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre.
51 Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeće va vijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću dati za život svijeta.
52 A Čivuti se prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo?
53 A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina čovječijega i ne pijete krvi njegove, ne ćete imati života u sebi.
54 Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan:
55 Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće.
56 Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu.
57 Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on će življeti mene radi.
58 Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeće va vijek.
59 Ovo reče u zbornici kad učaše u Kapernaumu.
60 Tada mnogi od učenika njegovijeh koji slušahu rekoše: Ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati?
61 A Isus znajući u sebi da učenici njegovi viču na to, reče im: Zar vas ovo sablažnjava?
62 A kad vidite sina čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?
63 Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Riječi koje vam ja rekoh duh su i život su.
64 Ali imaju neki među vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od početka koji su što ne vjeruju, i ko će ga izdati.
65 I reče: Za to vam rekoh da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od oca mojega.
66 Od tada mnogi od učenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iđahu s njim.
67 A Isus reče dvanaestorici: Da ne ćete i vi otići?
68 Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života.
69 I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga.
70 Isus im odgovori: Ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas đavo?
71 A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šćaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice.