EVANÐELJE PO LUKI

1 Mnogi su nastojali sastaviti izvještaj o događajima u čiju smo se istinitost uvjerili,+ 2 i to onako kako su nam ih prenijeli oni koji su od početka bili očevici tih događaja+ i objavitelji Božje riječi*.+ 3 Stoga sam i ja, časni Teofile,+ nakon što sam pomno ispitao sve od početka, odlučio tebi napisati sve po redu* 4 da se osvjedočiš u pouzdanost onoga čemu si poučen.+

5 U danima judejskog kralja Heroda*+ živio je svećenik po imenu Zaharija, koji je pripadao Abijinoj skupini.+ Žena mu je bila iz Aronove loze, a zvala se Elizabeta. 6 Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su se besprijekorno držali svih Jehovinih* zapovijedi i zakona. 7 Ali nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su bili u poodmaklim godinama.

8 Dok je Zaharija jednom prilikom obavljao svećeničku službu pred Bogom, jer je bio red na njegovu skupinu,+ 9 prema svećeničkom je običaju ždrijebom bio izabran da uđe u Jehovino* svetište+ i prinese kad.+ 10 Tijekom prinošenja kada sav okupljeni narod vani se molio. 11 Tada se Zahariji ukazao Jehovin* anđeo – stajao je s desne strane kadionog žrtvenika. 12 Kad ga je Zaharija ugledao, uznemirio se i obuzeo ga je strah. 13 No anđeo mu je rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer su uslišene tvoje usrdne molitve i tvoja žena Elizabeta rodit će ti sina. Daj mu ime Ivan.+ 14 Radovat ćeš se i veseliti i mnogi će se obradovati njegovom rođenju+ 15 jer će biti velik u Jehovinim* očima.+ Ali ne smije piti vina ni drugog opojnog pića.+ Bit će pun svetog duha i prije nego što se rodi*.+ 16 On će pomoći mnogim Izraelcima da se vrate svom Bogu, Jehovi*.+ 17 I ići će pred Bogom pun duha i snage kao Ilija+ kako bi učinio da srce očeva postane poput srca djece*+ i kako bi pomogao neposlušnima da postupaju mudro poput pravednika. Tako će pripremiti narod za Jehovu*.”+

18 A Zaharija je rekao anđelu: “Kako da budem siguran u to? Jer ja sam star, a i žena mi je u poodmaklim godinama.” 19 Anđeo mu je odgovorio: “Ja sam Gabrijel,+ koji stoji pred Bogom.+ On me poslao da ti objavim tu dobru vijest. 20 Ali budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana kad se to dogodi.” 21 A narod je čekao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u svetištu. 22 Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći, pa su shvatili da je u svetištu vidio nešto nadnaravno*. Budući da je bio nijem, pokušavao se znakovima sporazumjeti s njima. 23 A kad je završilo vrijeme njegove službe, otišao je kući.

24 Nakon nekog vremena njegova je žena Elizabeta zatrudnjela i pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je: 25 “Jehova* je to učinio za mene. Smilovao mi se i uklonio je sramotu koja me pratila.”+

26 Kad je Elizabeta bila u šestom mjesecu trudnoće, Bog je poslao anđela Gabrijela+ u galilejski grad Nazaret 27 djevici+ zaručenoj za čovjeka iz Davidove loze koji se zvao Josip. Djevici je bilo ime Marija.+ 28 Kad je anđeo došao k njoj, rekao je: “Zdravo, milošću obdarena, Jehova* je s tobom.” 29 A ona se uplašila kad je to čula i pokušala je dokučiti što bi taj pozdrav mogao značiti. 30 No anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marija, jer si stekla Božju naklonost. 31 Evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina.+ Daj mu ime Isus.+ 32 On će biti velik+ i zvat će se Sin Svevišnjega.+ Jehova* Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida+ 33 i on će kraljevati nad Jakovljevim potomcima zauvijek i njegovoj vlasti* neće biti kraja.”+

34 A Marija je upitala anđela: “Kako je to moguće kad sam još djevica*?”+ 35 Anđeo joj je odgovorio: “Sveti duh doći će na tebe+ i sila Svevišnjega zasjenit će te. Zato će dijete koje rodiš biti sveto,+ Božji Sin.+ 36 I tvoja rođakinja Elizabeta začela je sina iako je u poodmakloj dobi. Ljudi su je zvali nerotkinjom, a sada je u šestom mjesecu trudnoće. 37 Jer Bogu ništa* nije nemoguće.”+ 38 Tada je Marija rekla: “Evo Jehovine* robinje! Neka mi bude kako si rekao.” I anđeo je otišao od nje.

39 Ubrzo nakon toga Marija je žurno otišla u jedan grad u judejskim brdima. 40 Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. 41 Kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, poskočilo je dijete u njenoj utrobi. Elizabeta se ispunila svetim duhom 42 i uzviknula je na sav glas: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen je plod tvoje utrobe! 43 Čime sam zaslužila tu čast da majka mog Gospodina dođe k meni? 44 Jer evo, kad sam začula tvoj pozdrav, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti. 45 Sretna je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti sve što joj je Jehova* rekao.”

46 A Marija je rekla: “Moja duša* veliča Jehovu*+ 47 i moj duh kliče Bogu, mom Spasitelju,+ 48 jer obratio je pažnju na svoju neznatnu robinju.+ Odsad će me svi naraštaji nazivati sretnom,+ 49 jer Silni je za mene učinio velika djela i njegovo je ime sveto.+ 50 On iz naraštaja u naraštaj iskazuje milost onima koji ga se boje.+ 51 Svojom je rukom učinio moćna djela, raspršio je one kojima su u srcu ohole zamisli.+ 52 Moćnike je zbacio s njihovih prijestolja,+ a neznatne je uzvisio.+ 53 Gladne je nasitio svakojakim dobrima,+ a bogate je otpustio praznih ruku. 54 Pritekao je u pomoć svom sluzi Izraelu i tako pokazao da se sjeća svog obećanja,+ 55 koje je dao našim precima, da će Abrahamu i njegovim potomcima+ zauvijek iskazivati milost.” 56 Marija je ostala kod Elizabete oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući.

57 Elizabeti je došlo vrijeme da rodi i rodila je sina. 58 A njeni susjedi i rođaci čuli su da joj je Jehova* iskazao veliku milost i radovali su se s njom.+ 59 Došli su osmog dana, kad je trebalo obrezati dijete,+ i htjeli su mu dati ime Zaharija, po njegovom ocu. 60 Ali djetetova se majka usprotivila: “Ne, zvat će se Ivan!” 61 Nato su joj rekli: “Nitko od tvoje rodbine ne zove se tako.” 62 Potom su znakovima upitali oca kako bi on htio da se dijete zove. 63 A on je zatražio pločicu i napisao: “Ime mu je Ivan.”+ Tada su se svi začudili. 64 I odmah mu se vratio dar govora te je počeo govoriti+ i hvaliti Boga. 65 Svi njihovi susjedi bili su zadivljeni i o svemu tome počelo se govoriti po svim judejskim brdima. 66 I svi koji su čuli za to razmišljali su o tome i pitali se: “Što će biti od tog djeteta?” Jer bilo je jasno da je Jehova* s njim.

67 Tada se njegov otac Zaharija ispunio svetim duhom i počeo je prorokovati: 68 “Neka je hvaljen Jehova*, Izraelov Bog,+ jer se smilovao svom narodu i izbavio ga.+ 69 I podignuo nam je moćnog izbavitelja*+ iz kraljevske loze svog sluge Davida.+ 70 On je i obećao preko svojih svetih proroka iz davnine+ 71 da ćemo biti spašeni od svojih neprijatelja i od svih koji nas mrze.+ 72 Iskazao nam je milosrđe kako je i obećao našim precima i sjetio se svog svetog saveza,+ 73 zakletve koju je dao našem praocu Abrahamu,+ 74 da će nam, kad budemo izbavljeni iz ruku neprijatelja, dati da mu bez straha služimo* 75 u vjernosti i pravednosti sve dane svog života. 76 A ti ćeš se, dijete, zvati prorokom Svevišnjega jer ćeš ići pred Jehovom* da mu pripremiš puteve,+ 77 da objaviš njegovom narodu da spasenje dolazi oproštenjem njihovih grijeha,+ 78 zahvaljujući dubokoj samilosti našeg Boga. Njegova će nas samilost obasjati s nebesa poput svanuća 79 i donijet će svjetlo onima koji sjede u tami i smrtnoj sjeni+ te će voditi naše korake na put mira.”

80 A dječak je odrastao i postao zreo čovjek*. Boravio je u pustinji sve dok nije došlo vrijeme da započne svoju službu u Izraelu.

2 U to vrijeme car* August izdao je naredbu da se popiše sve stanovništvo. 2 (Bio je to prvi popis izvršen za Kvirinijevog upravljanja Sirijom.) 3 Stoga je svatko otišao u svoj grad kako bi bio popisan. 4 Tako je i Josip+ otišao iz galilejskog grada Nazareta te se uputio u Judeju, u Davidov rodni grad Betlehem,+ jer je potjecao iz Davidove loze. 5 Pošao je onamo da se upiše s Marijom, koja se već bila udala za njega,+ a sada je bila u poodmakloj trudnoći.+ 6 Dok su bili ondje, došlo joj je vrijeme da rodi. 7 I rodila je sina, svog prvorođenca,+ te ga je povila i položila u jasle+ jer u prenoćištu nije bilo mjesta za njih.

8 U tom kraju bili su i pastiri koji su boravili vani i po noći čuvali svoja stada. 9 Odjednom se pred njima pojavio Jehovin* anđeo i Jehovina* je slava zablistala oko njih, pa su se jako uplašili. 10 A anđeo im je rekao: “Ne bojte se! Došao sam vam objaviti dobru vijest koja će svim ljudima donijeti veliku radost. 11 Danas vam se u Davidovom gradu+ rodio spasitelj+ – Krist, Gospodin.+ 12 Evo kako ćete ga prepoznati: naći ćete dijete kako povijeno leži u jaslama.” 13 Odjednom se uz anđela pojavila silna nebeska vojska,+ koja je hvalila Boga i govorila: 14 “Slava Bogu na nebesima*, a na zemlji mir među ljudima koji su mu po volji!”

15 Kad su anđeli otišli od njih i vratili se na nebo, pastiri su rekli jedan drugome: “Pođimo u Betlehem vidjeti ono što se ondje dogodilo, ono što nam je Jehova* obznanio.” 16 I brzo su otišli te našli Mariju i Josipa s djetetom, koje je bilo položeno u jasle. 17 Kad su to vidjeli, ispričali su ono što im je anđeo rekao za to dijete. 18 I svi koji su čuli ono što su im ispričali pastiri, divili su se tome, 19 a Marija je čuvala sve te riječi u svom srcu i razmišljala o njima.+ 20 Potom su se pastiri vratili k stadima, slaveći i hvaleći Boga zbog svega što su čuli i vidjeli, jer se dogodilo onako kako im je bilo rečeno.

21 A osmog dana, kad je dijete trebalo obrezati,+ dali su mu ime Isus, kako je anđeo nazvao dijete prije nego što je bilo začeto.+

22 A kad je došlo vrijeme da se izvrši obred njihovog očišćenja u skladu s Mojsijevim zakonom,+ donijeli su dijete u Jeruzalem pred Jehovu*, 23 kao što je napisano u Jehovinom* zakonu: “Svaki prvorođenac neka bude posvećen* Jehovi*.”+ 24 I prinijeli su žrtvu u skladu s onim što piše u Jehovinom* zakonu: “Dvije grlice ili dva mlada goluba.”+

25 A u Jeruzalemu je živio čovjek po imenu Šimun. Taj pravedni i pobožni čovjek čekao je da Bog donese utjehu+ Izraelu i na njemu je bio sveti duh. 26 Jehova* Bog otkrio mu je svetim duhom da neće umrijeti dok ne vidi njegovog Pomazanika*. 27 Vođen duhom, Šimun je došao u hram. Kad su roditelji unijeli malog Isusa da izvrše obred propisan Zakonom,+ 28 on ga je uzeo u naručje te počeo hvaliti Boga, govoreći: 29 “Svevišnji Gospodine, tvoj rob sada može umrijeti u miru+ jer si održao svoje obećanje. 30 Naime, moje su oči vidjele onoga preko koga ćeš donijeti spasenje,+ 31 onoga koga si poslao da ga vide svi narodi,+ 32 onoga koji će biti svjetlo+ za prosvjetljenje neznabožaca*+ i slava tvog naroda Izraela.” 33 A djetetov otac i majka divili su se onome što je bilo rečeno o njemu. 34 Šimun ih je zatim blagoslovio, a djetetovoj majci Mariji rekao je: “Ovo je dijete poslano od Boga da zbog njega padnu+ i ustanu mnogi u Izraelu+ i da bude znak protiv kojeg će se govoriti,+ 35 kako bi se otkrila razmišljanja mnogih srca (a tebi će mač probosti dušu*+).”

36 Tada je živjela i proročica Ana, Penuelova kći, iz Ašerovog plemena, koja je bila u poodmaklim godinama. Nakon što se udala*, živjela je s mužem sedam godina, 37 a ostatak života provela je kao udovica. Imala je 84 godine i nikad nije izostajala iz hrama, nego je dan i noć služila Bogu* postom i usrdnim molitvama. 38 U tom im je trenutku prišla te je počela zahvaljivati Bogu i govoriti o djetetu svima koji su čekali da Bog izbavi Jeruzalem.+

39 Kad su Josip i Marija izvršili sve što je bilo propisano Jehovinim* zakonom,+ vratili su se u Galileju, u svoj grad Nazaret.+ 40 A dijete je raslo i jačalo, napredovalo u mudrosti i uživalo Božju naklonost.+

41 Njegovi su roditelji svake godine išli u Jeruzalem kako bi proslavili Pashu.+ 42 Kad mu je bilo 12 godina, oni su, kao i obično, pošli u Jeruzalem na proslavu blagdana.+ 43 Nakon blagdana krenuli su kući, ali Isus je ostao u Jeruzalemu. No njegovi roditelji to nisu primijetili. 44 Pretpostavljali su da je među njihovim suputnicima. Zato su ga tek nakon cijelog dana putovanja počeli tražiti među rodbinom i znancima. 45 Ali nisu ga našli, pa su se vratili u Jeruzalem i posvuda ga tražili. 46 Nakon tri dana pronašli su ga u hramu kako sjedi među učiteljima te ih sluša i postavlja im pitanja. 47 Svi koji su ga slušali divili su se njegovoj oštroumnosti i njegovim odgovorima.+ 48 Kad su ga roditelji ugledali, zapanjili su se. Majka mu je rekla: “Dijete, zašto si nam to učinio? Tvoj otac i ja bili smo izvan sebe od brige, posvuda smo te tražili.” 49 A on im je rekao: “Zašto ste me tražili? Zar niste znali da moram biti u domu svog Oca?”+ 50 Ali oni nisu razumjeli što im govori.

51 On se vratio s njima u Nazaret i bio im je poslušan.+ A njegova je majka brižno čuvala sve te riječi u svom srcu.+ 52 Isus je rastao, napredovao u mudrosti i uživao sve veću naklonost i Boga i ljudi.

3 Petnaeste godine vladavine cara Tiberija, kad je Poncije Pilat bio upravitelj Judeje, Herod*+ vladar* Galileje, njegov brat Filip vladar Itureje i Trahonitide, a Lizanija vladar Abilene, 2 u danima svećeničkog glavara Ane i velikog svećenika Kajfe,+ Bog je objavio svoju riječ Zaharijinom sinu Ivanu+ u pustinji.+

3 I on je obišao cijeli kraj oko Jordana i propovijedao ljudima da se trebaju krstiti u znak pokajanja koje je potrebno da bi im grijesi bili oprošteni,+ 4 kao što stoji u knjizi u kojoj su zapisane riječi proroka Izaije: “Netko viče u pustinji: ‘Pripremite put Jehovi*! Poravnajte mu staze!+ 5 Neka se ispuni svaka dolina, neka se izravna svaka gora i brdo! Krivudave staze neka postanu ravne, neravni putevi neka se poravnaju! 6 I svi će ljudi vidjeti onoga preko koga će Bog donijeti spasenje.’”+

7 I govorio je mnoštvu ljudi koji su dolazili da ih krsti: “Leglo zmijsko! Tko vam je rekao da bježite od srdžbe koja dolazi?+ 8 Najprije svojim djelima pokažite da ste se pokajali. I nemojte govoriti u sebi: ‘Naš je otac Abraham.’ Jer kažem vam da Bog iz ovog kamenja može Abrahamu podignuti djecu. 9 Sjekira je već položena na korijen stablima. Svako stablo koje ne donosi dobar plod posjeći će se i baciti u vatru.”+

10 A mnoštvo ga je pitalo: “Što onda trebamo činiti?” 11 On im je odgovorio: “Tko ima dvije haljine*, neka jednu da onome koji nema nijednu, i tko ima hrane, neka je podijeli s onim tko nema.”+ 12 Došli su i poreznici da se krste+ i upitali su ga: “Učitelju, što trebamo činiti?” 13 On im je odgovorio: “Ne tražite da vam se plaća* veći porez od onoga koji je propisan.”+ 14 A i neki vojnici su ga pitali: “Što mi trebamo činiti?” Odgovorio im je: “Nemojte nikoga ugnjetavati* niti lažno optuživati,+ nego budite zadovoljni svojom plaćom.”

15 Narod je bio u iščekivanju Krista, pa su se svi pitali nije li Ivan možda Krist.+ 16 Zato je Ivan svima rekao: “Ja vas krstim vodom, ali dolazi onaj koji je veći od mene, kome ja nisam dostojan odvezati remenje na sandalama.+ On će vas krstiti svetim duhom i vatrom.+ 17 U ruci ima vijaču da temeljito očisti svoje gumno i da skupi pšenicu u svoju žitnicu, a pljevu će spaliti neugasivom vatrom.”

18 Ivan je narodu davao i mnoge druge savjete te im je objavljivao dobru vijest. 19 A Heroda* je prekoravao zbog Herodijade, žene njegovog brata, i zbog svih zlodjela koja je učinio. 20 Zato je Herod učinio još jedno zlodjelo – bacio je Ivana u zatvor.+

21 Kad se sav narod krstio, krstio se i Isus.+ Dok se molio, otvorilo se nebo+ 22 i sveti duh sišao je na njega u tjelesnom obliku, kao golub, a s neba se začuo glas: “Ti si moj voljeni Sin, ti si mi po volji.”+

4 Isus je, pun svetog duha, otišao s Jordana i duh ga je vodio po pustinji,+ 2 gdje je ostao 40 dana. Kad su ti dani prošli, bio je gladan jer cijelo to vrijeme nije ništa jeo. Tada je došao Ðavo da ga iskuša.+ 3 Rekao mu je: “Ako si Božji sin, reci ovom kamenu da postane kruh.” 4 A Isus mu je odvratio: “Pisano je: ‘Čovjek ne smije živjeti samo od kruha.’”+

5 Ðavo ga je zatim odveo na goru te mu je u jednom trenu pokazao sva kraljevstva svijeta.+ 6 I rekao mu je: “Dat ću ti vlast nad svima njima te njihovu raskoš i sjaj jer je ta vlast predana meni+ i dajem je kome hoću. 7 Dakle, ako mi se pokloniš*, vlast nad svim tim bit će tvoja.” 8 Isus mu je nato rekao: “Pisano je: ‘Jehovu*, svog Boga, obožavaj i jedino njemu služi*.’”+

9 Tada ga je odveo u Jeruzalem, postavio ga na vrh* hramskog zida i rekao mu: “Ako si Božji sin, baci se odavde dolje,+ 10 jer pisano je: ‘On će svojim anđelima zapovjediti da te čuvaju’ 11 i ‘Oni će te nositi na svojim rukama kako ne bi nogom zapeo o kamen.’”+ 12 Isus mu je odvratio: “Rečeno je: ‘Ne iskušavaj Jehovu*, svog Boga!’”+ 13 Tada je Ðavo prestao iskušavati Isusa i otišao je od njega do neke druge prilike.+

14 A Isus se pun duha vratio u Galileju.+ Dobar glas o njemu proširio se po cijelom tom kraju. 15 Počeo je poučavati u tamošnjim sinagogama i svi su ga poštovali.

16 Zatim je došao u Nazaret,+ u kojem je odrastao. U subotu* je po svom običaju ušao u sinagogu.+ Kad je ustao da čita, 17 dali su mu svitak proroka Izaije. On ga je otvorio i našao mjesto gdje je bilo napisano: 18 “Jehovin* je duh na meni jer Bog me pomazao da objavim dobru vijest siromasima. Poslao me da objavim slobodu zarobljenima i vraćanje vida slijepima, da pustim potlačene na slobodu,+ 19 da propovijedam Jehovinu* godinu milosti.”+ 20 Tada je smotao svitak, vratio ga poslužitelju i sjeo. Oči svih u sinagogi bile su uprte u njega. 21 I rekao im je: “Danas su se ispunile ove riječi iz Pisama koje ste upravo čuli.”+

22 Svi su počeli pohvalno govoriti o njemu i diviti se ugodnim riječima koje su izlazile iz njegovih usta.+ Govorili su: “Nije li to Josipov sin?”+ 23 Tada im je rekao: “Sigurno ćete na mene primijeniti ovu izreku: ‘Liječniče, izliječi sam sebe!’ I reći ćete: ‘Učini i ovdje, u svom zavičaju, ono što smo čuli da si učinio u Kafarnaumu.’”+ 24 Zatim je nastavio: “Zaista vam kažem, nijedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju.+ 25 Uistinu vam kažem: U Ilijino vrijeme – kad tri godine i šest mjeseci nije bilo kiše, pa je cijelom zemljom vladala velika glad+ – u Izraelu je bilo mnogo udovica. 26 No Ilija nije bio poslan nijednoj od tih žena, nego samo udovici u Sarfati u sidonskoj zemlji.+ 27 Isto tako, u vrijeme proroka Elizeja u Izraelu je bilo mnogo gubavaca, ali nijedan od njih nije bio očišćen* osim Sirijca Naamana.”+ 28 Kad su to čuli, svi koji su bili u sinagogi razgnjevili su se,+ 29 pa su ustali, istjerali ga iz grada i odveli na rub brda na kojem je bio sagrađen njihov grad kako bi ga strmoglavili. 30 Ali on je prošao kroz mnoštvo i otišao.+

31 Potom je otišao u galilejski grad Kafarnaum. Ondje je subotom poučavao ljude,+ 32 a oni su bili zadivljeni njegovim načinom poučavanja*+ jer je govorio kao onaj iza čijih riječi stoji Bog. 33 A u sinagogi je bio neki čovjek opsjednut demonom, nečistim duhom. On je povikao na sav glas:+ 34 “Što hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine?+ Jesi li nas došao uništiti? Znam točno tko si – sveti Božji Sin!”+ 35 Ali Isus ga je prekorio: “Umukni i izađi iz njega!” Tada je demon pred njima oborio čovjeka te je izašao iz njega a da mu nije naudio. 36 Nato su se svi zapanjili i govorili su jedan drugome: “Kakve li su to riječi! On ima vlast i moć zapovijedati nečistim duhovima, i oni izlaze!” 37 I glas o njemu širio se po cijelom tom kraju.

38 Kad je Isus izašao iz sinagoge, otišao je u Šimunov dom. A Šimunova punica imala je visoku vrućicu, pa su ga zamolili da joj pomogne.+ 39 On se nagnuo nad nju, zapovjedio vrućici da nestane i žena je ozdravila. I odmah je ustala te ih počela posluživati.

40 A dok je sunce zalazilo, svi koji su u kući imali nekoga tko je patio od bilo koje bolesti dovodili su k njemu svoje bolesnike. On je polagao ruke na svakoga od njih i liječio ih.+ 41 A iz mnogih ljudi izlazili su demoni, vičući: “Ti si Božji Sin!”+ Ali on ih je prekoravao i nije im dopuštao da govore o njemu+ jer su znali da je on Krist.+

42 U zoru je otišao na pusto mjesto.+ Ali mnoštvo ljudi ga je tražilo. Kad su ga našli, htjeli su ga spriječiti da ode od njih. 43 No on im je rekao: “I drugim gradovima moram objaviti dobru vijest o Božjem kraljevstvu, jer sam radi toga poslan.”+ 44 I otišao je propovijedati po sinagogama u Judeji.

5 Dok je Isus jednom prilikom stajao kraj Genezaretskog jezera*,+ narod se gurao oko njega da čuje Božju riječ. 2 Tada je vidio dvije lađe na obali jezera i ribare koji su izašli iz njih i ispirali mreže.+ 3 Ušao je u jednu od tih lađa, koja je bila Šimunova, i zamolio ga da se malo otisne od kopna. Tada je sjeo i iz lađe počeo poučavati narod. 4 Kad je završio govor, rekao je Šimunu: “Otplovi gdje je duboko pa bacite mreže.” 5 A Šimun je rekao: “Učitelju, cijelu smo se noć mučili i ništa nismo ulovili,+ ali kad ti tako kažeš, spustit ću mreže.” 6 Kad su to učinili, ulovili su toliko mnogo riba da su im se mreže počele razdirati.+ 7 Zato su mahnuli svojim prijateljima u drugoj lađi da dođu i pomognu im. Oni su došli i napunili obje lađe, tako da su gotovo potonule. 8 Kad je Šimun Petar to vidio, pao je Isusu pred noge i rekao: “Idi od mene, Gospodine, jer ja sam grešan čovjek.” 9 Jer kad su vidjeli koliko su ribe ulovili, zapanjili su se i on i oni koji su bili s njim. 10 Zapanjili su se i Zebedejevi sinovi Jakov i Ivan,+ koji su bili Šimunovi suradnici. No Isus je rekao Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude.”+ 11 Tako su izvukli lađe na kopno, ostavili sve i pošli za njim.+

12 Jednom drugom prilikom, dok je Isus bio u nekom gradu, ugledao ga je čovjek koji je bio pun gube pa je pao ničice i zamolio ga: “Gospodine, znam da me možeš očistiti ako to hoćeš.”+ 13 Isus je ispružio ruku, dotaknuo ga i rekao: “Hoću, očisti se!” Istog trena guba je nestala s njega.+ 14 I zapovjedio je čovjeku: “Nikome ništa ne govori, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi žrtvu za svoje očišćenje, kao što je Mojsije propisao+ – to će svećenicima biti dokaz da si izliječen.”+ 15 No glas o njemu sve se više širio i ljudi su se u velikom broju okupljali da ga slušaju i da ih izliječi od njihovih bolesti.+ 16 A Isus je često odlazio na pusta mjesta kako bi se molio.

17 Jednog dana dok je poučavao u nekoj kući, ondje su sjedili farizeji i učitelji Zakona koji su došli iz svih galilejskih i judejskih sela i iz Jeruzalema. A Jehova* mu je dao moć da liječi bolesne.+ 18 Neki su ljudi donijeli na nosilima uzetog* čovjeka i pokušavali su ga unijeti u kuću da ga stave pred Isusa.+ 19 Ali zbog mnoštva ga nisu mogli unijeti, pa su se popeli na krov, razmaknuli crepove i načinili otvor te ga spustili na nosilima ravno pred Isusa. 20 Kad je vidio njihovu vjeru, rekao je: “Prijatelju, oprošteni su ti grijesi.”+ 21 Tada su pismoznanci i farizeji počeli raspravljati o tome među sobom: “Tko je ovaj što govori hule? Tko može opraštati grijehe osim samog Boga?”+ 22 A Isus je prozreo o čemu razmišljaju, pa im je rekao: “Zašto tako razmišljate u svom srcu? 23 Je li lakše reći ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani i hodaj’? 24 Ali da biste znali da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe...” Tada se okrenuo prema uzetome i rekao mu: “Tebi kažem, ustani, uzmi svoja nosila i pođi kući!”+ 25 I čovjek je ustao pred njima, uzeo nosila na kojima je ležao i otišao kući, slaveći Boga. 26 Tada su svi do jednoga ostali zadivljeni te su slavili Boga i puni strahopoštovanja govorili: “Danas smo vidjeli nešto čudesno!”

27 Isus je potom otišao odande i vidio poreznika koji se zvao Levi kako sjedi na mjestu gdje se sakuplja porez te mu je rekao: “Pođi za mnom!”*+ 28 Levi je odmah ustao, ostavio sve i pošao za njim. 29 I pripremio mu je veliku gozbu u svojoj kući. A za stolom je bilo mnogo poreznika i drugih ljudi.+ 30 Tada su farizeji i njihovi pismoznanci počeli prigovarati Isusovim učenicima: “Zašto jedete i pijete s poreznicima i grešnicima?”+ 31 Isus im je odgovorio: “Liječnika ne trebaju zdravi, nego bolesni.+ 32 Nisam došao pozvati na pokajanje pravednike, nego grešnike.”+

33 A oni su mu rekli: “Ivanovi učenici često poste i usrdno se mole, a to čine i farizejski učenici, no tvoji jedu i piju.”+ 34 Isus im je kazao: “Možete li mladoženjine prijatelje prisiliti da poste dok je mladoženja s njima? 35 Ali doći će vrijeme kad će mladoženja+ biti uzet od njih. Kad to vrijeme dođe, oni će postiti.”+

36 Zatim im je ispričao usporedbu: “Nitko na staru haljinu ne prišiva zakrpu izrezanu s nove haljine. Inače bi se nova zakrpa otrgnula, a osim toga, zakrpa s nove haljine ne odgovara staroj.+ 37 Isto tako, nitko ne stavlja novo vino u stare mjehove. Inače bi novo vino proderalo mjehove i prolilo se, a mjehovi bi propali. 38 Naprotiv, novo se vino treba staviti u nove mjehove. 39 Nitko tko je pio staro vino ne želi novo jer kaže: ‘Staro je dobro.’”

6 Isus je jednom u subotu* prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici trgali klasje,+ trljali ga rukama i jeli.+ 2 Nato su neki farizeji rekli: “Zašto činite ono što nije dopušteno činiti u subotu?”+ 3 Isus im je odgovorio: “Zar nikad niste čitali što je David učinio kad su on i njegovi ljudi ogladnjeli?+ 4 Ušao je u Božji dom i zatražio kruhove koji su bili stavljeni pred Boga pa su ih jeli i on i njegovi ljudi, iako te kruhove nije smio jesti nitko osim svećenika.”+ 5 Zatim im je rekao: “Sin Čovječji gospodar je subote.”+

6 Jedne druge subote+ ušao je u sinagogu i počeo poučavati. Ondje je bio neki čovjek kojem je desna ruka bila usahnula*.+ 7 Pismoznanci i farizeji pomno su promatrali Isusa da vide hoće li liječiti u subotu kako bi našli nešto za što bi ga mogli optužiti. 8 No on je znao o čemu razmišljaju,+ pa je čovjeku s usahnulom rukom rekao: “Ustani i stani na sredinu.” I on je ustao te stao pred njih. 9 Tada im je Isus rekao: “Pitam vas: Smije li se u subotu činiti dobro ili zlo? Smije li se život spasiti ili oduzeti?”+ 10 Zatim ih je sve pogledao i rekao čovjeku: “Ispruži ruku!” Čovjek je to učinio i ruka mu je ozdravila. 11 A oni su se, izvan sebe od bijesa, počeli dogovarati što da učine Isusu.

12 Jednog dana otišao je na goru da se moli+ i cijelu se noć molio Bogu.+ 13 Kad se razdanilo, dozvao je svoje učenike i među njima izabrao dvanaestoricu te ih nazvao apostolima:+ 14 Šimuna, kojeg je nazvao Petar, njegovog brata Andriju, zatim Jakova, Ivana, Filipa,+ Bartolomeja, 15 Mateja, Tomu,+ Alfejevog sina Jakova, Šimuna zvanog Revni*, 16 Jakovljevog sina Judu i Judu Iskariota, koji je postao izdajnik.

17 I sišao je s njima s gore te se zaustavio na nekoj zaravni. Ondje je bilo mnogo njegovih učenika i silno mnoštvo ljudi iz cijele Judeje i iz Jeruzalema te iz tirskog i sidonskog primorja, koji su došli da ga čuju i da ih izliječi od njihovih bolesti. 18 Izliječio je čak i one koje su mučili nečisti duhovi. 19 I svi su ga nastojali dotaknuti jer je iz njega izlazila sila+ i sve ih je liječila.

20 A on je pogledao svoje učenike i rekao:

“Sretni ste vi koji ste siromašni, jer vaše je Božje kraljevstvo.+

21 Sretni ste vi koji sada gladujete, jer ćete se nasititi.+

Sretni ste vi koji sada plačete, jer ćete se smijati.+

22 Sretni ste kad vas zbog Sina Čovječjeg mrze,+ izopćuju,+ vrijeđaju i dovode vas* na zao glas. 23 Tada se radujte i skačite od veselja jer vas čeka velika nagrada na nebu! To su isto njihovi preci činili prorocima.+

24 Ali teško vama koji ste bogati,+ jer je to sva utjeha koju ćete dobiti.+

25 Teško vama koji ste sada siti, jer ćete gladovati.

Teško vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati.+

26 Teško vama kad svi dobro govore o vama,+ jer to su isto njihovi preci činili lažnim prorocima.

27 A vama koji slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze,+ 28 blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite se za one koji vas vrijeđaju.+ 29 Onome tko te udari po jednom obrazu, okreni i drugi. Onome tko ti uzme gornju haljinu, nemoj uskratiti ni donju.+ 30 Daj svakome ono što zatraži od tebe,+ a ako ti netko nešto uzme, ne traži da ti to vrati.

31 Kako želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima.+

32 Ako volite one koji vas vole, zaslužujete li zbog toga pohvalu? I grešnici vole one koji njih vole.+ 33 Ako činite dobro onima koji vama čine dobro, zaslužujete li zbog toga pohvalu? I grešnici čine to isto. 34 I ako posuđujete* onima od kojih očekujete da će vam vratiti, zaslužujete li zbog toga pohvalu?+ I grešnici posuđuju grešnicima očekujući da će dobiti natrag onoliko koliko su posudili. 35 Naprotiv, ljubite svoje neprijatelje, činite dobro svima i posuđujte ne očekujući da će vam se išta vratiti.+ Tada će vaša nagrada biti velika i bit ćete sinovi Svevišnjega, jer on je dobar čak i prema nezahvalnima i zlima.+ 36 Budite milosrdni, kao što je vaš Otac milosrdan.+

37 Ne sudite*, i neće vam se suditi.+ Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Opraštajte, i bit će vam oprošteno.+ 38 Dajte, i dat će vam se.+ Nasut će vam se u nabore haljine dobra mjera – nabijena, stresena i obilna. Jer kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti.”

39 A ispričao im je i neke usporedbe: “Može li slijepac voditi slijepca? Neće li obojica upasti u jamu?+ 40 Nijedan učenik nije veći od svog učitelja, nego je, kad je posve poučen, ravan svom učitelju. 41 Zašto onda vidiš trun u oku svog brata, a ne primjećuješ gredu u svom oku?+ 42 Kako možeš reći svom bratu: ‘Brate, daj da ti izvadim trun iz oka’, a ne vidiš da sam imaš gredu u oku? Licemjeru! Najprije izvadi gredu iz svog oka, pa ćeš onda dobro vidjeti kako izvaditi trun iz oka svog brata.

43 Nijedno dobro drvo ne donosi loš plod niti ijedno loše drvo donosi dobar plod.+ 44 Jer svako se drvo poznaje po svom plodu.+ Smokve se ne beru s trnja niti se grožđe bere s trnovitog grma. 45 Dobar čovjek iz dobre riznice svog srca iznosi ono što je dobro, a zao čovjek iz svoje zle riznice iznosi ono što je zlo. Jer usta govore ono čega je srce puno.+

46 Zašto me zovete ‘Gospodine! Gospodine!’ a ne činite ono što govorim?+ 47 Reći ću vam kome je nalik svatko tko dolazi k meni i čuje moje riječi te ih izvršava:+ 48 On je kao čovjek koji je, dok je gradio kuću, kopao u dubinu i položio temelj na stijeni. Kad je došla poplava, bujica je navalila na kuću, ali nije ju mogla uzdrmati jer je kuća bila dobro sagrađena.+ 49 A onaj tko čuje moje riječi, ali ih ne izvršava,+ nalik je čovjeku koji je sagradio kuću na zemlji, bez temelja. Kad je bujica navalila na kuću, ona se odmah srušila i posve se raspala.”

7 Nakon što je sve to rekao narodu, Isus je ušao u Kafarnaum. 2 A neki je stotnik* imao roba koji mu je bio jako drag. No taj je rob bio teško bolestan i samo što nije umro.+ 3 Kad je stotnik čuo za Isusa, poslao je k njemu neke židovske starješine da ga zamole neka dođe i izliječi mu roba. 4 Oni su došli k Isusu i usrdno ga zamolili: “On zaslužuje da mu to učiniš 5 jer voli naš narod i sagradio nam je sinagogu.” 6 Tada je Isus pošao s njima. A kad je bio nadomak kuće, stotnik je poslao svoje prijatelje da mu kažu: “Gospodine, nemoj se mučiti jer nisam dostojan da uđeš u moju kuću.+ 7 Zato se nisam smatrao dostojnim doći k tebi. Ali samo kaži jednu riječ, pa će moj sluga biti izliječen. 8 Jer i ja imam svoje nadređene, a imam i vojnike koji su mi podređeni, pa kad jednome kažem: ‘Idi!’ on ode, kad drugome kažem: ‘Dođi!’ on dođe, a kad svom robu kažem: ‘Učini to!’ on to učini.” 9 Kad je Isus to čuo, zadivio se te se okrenuo mnoštvu koje je išlo za njim i rekao: “Kažem vam, ni u Izraelu nisam vidio da netko ima toliku vjeru.”+ 10 Kad su se stotnikovi prijatelji vratili u kuću, našli su roba zdravog.+

11 Kratko nakon toga Isus se uputio u grad koji se zove Nain, a s njim su išli njegovi učenici i veliko mnoštvo ljudi. 12 Kad se približio gradskim vratima, vidio je kako iznose mrtvaca, sina jedinca jedne žene,+ koja je usto bila udovica. S njom je išlo i mnoštvo ljudi iz grada. 13 Kad ju je Gospodin ugledao, sažalio se na nju+ i rekao joj: “Nemoj plakati.”+ 14 Zatim je prišao nosilima i dotaknuo ih. Ljudi koji su ih nosili zaustavili su se, a Isus je rekao: “Mladiću, tebi kažem, ustani!”+ 15 I mrtvac je sjeo i progovorio, a Isus ga je predao njegovoj majci.+ 16 Tada su se svi zadivili te su počeli slaviti Boga, govoreći: “Velik prorok pojavio se među nama”+ i “Bog se smilovao svom narodu”.+ 17 I glas o tome što je učinio proširio se po cijelom tom kraju i po cijeloj Judeji.

18 A Ivana su njegovi učenici izvijestili o svemu tome.+ 19 Zato je on pozvao dvojicu svojih učenika i poslao ih Gospodinu da ga upitaju: “Jesi li ti onaj koji treba doći+ ili da čekamo drugoga?” 20 Kad su oni došli k njemu, rekli su: “Ivan Krstitelj poslao nas je k tebi da te upitamo: ‘Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?’” 21 Isus je upravo tada mnoge izliječio od nemoći+ i teških bolesti te ih oslobodio zlih duhova, a mnogim je slijepima podario vid. 22 Zato im je odgovorio: “Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: slijepi vide,+ hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju,+ mrtvi ustaju i siromasima se objavljuje dobra vijest.+ 23 Sretan je onaj tko se zbog mene ne pokoleba u vjeri*.”+

24 Kad su Ivanovi glasnici otišli, Isus je mnoštvu počeo govoriti o Ivanu: “Što ste otišli gledati u pustinji? Trsku koju ljulja vjetar?+ 25 Što ste onda išli vidjeti? Čovjeka obučenog u raskošne haljine?+ Pa oni koji nose skupocjenu odjeću i žive u raskoši nalaze se u kraljevskim dvorima. 26 Što ste onda išli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, on je mnogo više od proroka!+ 27 Upravo je za njega pisano: ‘Evo, šaljem svog glasnika pred tobom i on će ti pripremiti put.’+ 28 Kažem vam, od svih ljudi koji su ikad rođeni nitko nije veći od Ivana, ali i najmanji u Božjem kraljevstvu veći je od njega.”+ 29 (Kad su to čuli poreznici i ostali narod, koji su bili kršteni Ivanovim krštenjem,+ priznali su da je Bog pravedan. 30 A farizeji i zakonoznanci nisu se podložili Božjoj volji*+ jer nisu htjeli da ih Ivan krsti.)

31 “S kim, dakle, da usporedim ljude iz ovog naraštaja? Kome su nalik?+ 32 Oni su poput djece koja sjede na trgu i dovikuju jedna drugoj: ‘Svirali smo vam frulu, ali niste plesali. Pjevali smo tužaljke, ali niste plakali.’ 33 Naime, došao je Ivan Krstitelj, koji nije jeo kruha ni pio vina,+ a vi govorite: ‘Demon je u njemu.’ 34 Onda je došao Sin Čovječji, koji jede i pije, a vi govorite: ‘Vidi izjelice i pijanice, prijatelja poreznika i grešnika!’+ 35 Ipak, mudrost se prepoznaje po svim svojim pravednim djelima*.”+

36 A neki farizej molio ga je da dođe k njemu na objed. Stoga je Isus ušao u farizejevu kuću i zauzeo mjesto za stolom. 37 U tom je gradu živjela jedna žena koja je bila poznata kao grešnica. Kad je doznala da Isus objeduje u farizejevoj kući, došla je onamo i donijela alabastrenu bočicu mirisnog ulja.+ 38 Sva uplakana, kleknula je kod njegovih nogu. Suze su joj kapale po njegovim stopalima, a ona ih je brisala svojom kosom. Ljubila mu je noge i izlila na njih mirisno ulje. 39 Kad je to vidio farizej koji ga je pozvao, pomislio je: “Da je ovaj čovjek uistinu prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena koja ga dotiče, znao bi da je grešnica.”+ 40 A Isus mu je rekao: “Šimune, imam ti nešto reći.” On je odvratio: “Učitelju, kaži!”

41 “Dva su čovjeka dugovala novac nekom zajmodavcu. Jedan mu je dugovao 500 denara*, a drugi 50. 42 Budući da mu nisu mogli vratiti dug, on je velikodušno oprostio obojici. Što misliš, koji će ga od te dvojice više voljeti?” 43 Šimun je odgovorio: “Vjerojatno onaj kojem je oprostio veći dug.” Isus mu je rekao: “Ispravno si zaključio.” 44 Nato se okrenuo prema ženi i rekao Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću, a ti mi nisi dao vode da operem noge. Ali ova mi je žena oprala noge suzama i obrisala ih svojom kosom. 45 Nisi me pozdravio poljupcem, a ova mi žena nije prestala ljubiti noge otkako sam ušao u kuću. 46 Nisi mi izlio ulje na glavu, a ova mi je žena izlila mirisno ulje na noge. 47 Zato ti kažem: oprošteni su joj grijesi,+ iako ih je mnogo*, jer je pokazala mnogo ljubavi. A onaj kome je malo oprošteno, pokazuje malo ljubavi.” 48 Zatim je njoj rekao: “Oprošteni su ti grijesi.”+ 49 Tada su oni koji su s njim bili za stolom počeli govoriti jedan drugome: “Tko je ovaj da čak i grijehe oprašta?”+ 50 A on je rekao ženi: “Tvoja te vjera spasila.+ Idi u miru.”

8 Nedugo nakon toga Isus je počeo putovati od grada do grada i od sela do sela, propovijedajući i objavljujući dobru vijest o Božjem kraljevstvu.+ S njim su bila dvanaestorica 2 i neke žene koje je oslobodio zlih duhova i izliječio od bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje je istjerao sedam demona, 3 zatim Ivana,+ žena Herodovog nadstojnika Huze, te Suzana i mnoge druge žene. One su koristile ono što su imale kako bi im pomagale.+

4 K njemu su došli ljudi iz mnogih gradova i okupio se silan narod. Tada im je ispričao usporedbu:+ 5 “Sijač je izašao sijati sjeme. Dok je sijao, nešto je sjemena palo uz put, pa su ga ljudi pogazili i ptice pozobale.+ 6 Nešto je sjemena palo na kamenito tlo, ali kad je izniknulo, osušilo se jer nije imalo vlage.+ 7 Nešto je sjemena palo među trnje, ali trnje je naraslo zajedno s mladicama i ugušilo ih.+ 8 A nešto je sjemena palo na dobru zemlju i, kad je izniknulo, donijelo je stostruki plod.”+ Kad je to rekao, uzviknuo je: “Tko ima uši da sluša, neka sluša!”+

9 Njegovi učenici upitali su ga što znači ta usporedba.+ 10 On je odgovorio: “Vama je dano da razumijete svete tajne Božjeg kraljevstva, a ostalima su to samo usporedbe+ – oni gledaju, a ne vide, i slušaju, a ne razumiju.+ 11 A ovo je značenje usporedbe: Sjeme je Božja riječ.+ 12 Sjeme koje je palo uz put, to su oni koji čuju riječ, ali zatim dođe Ðavo i uzme riječ iz njihovog srca kako ne bi povjerovali i bili spašeni.+ 13 Sjeme koje je palo na kamenito tlo, to su oni koji radosno prihvate riječ kad je čuju, ali ona ne pusti korijen. Neko vrijeme vjeruju, ali kad dođu kušnje, otpadnu od vjere.+ 14 Sjeme koje je palo među trnje, to su oni koji čuju riječ, ali zaokupe ih brige, bogatstvo+ i užici ovog života+ koji uguše riječ. Zato oni nikad ne donesu zreo plod.+ 15 A sjeme koje je palo na dobru zemlju, to su oni koji imaju čisto i dobro srce,+ pa kad čuju riječ, prigrle je i ustrajno donose plod.+

16 Nitko ne upali svjetiljku, a onda je pokrije posudom ili stavi pod krevet, nego je stavi na svijećnjak kako bi oni koji ulaze u kuću vidjeli svjetlo.+ 17 Jer nema ničeg tajnog što se neće otkriti i nema ničeg skrivenog što se neće doznati i što neće izaći na vidjelo.+ 18 Zato pazite kako slušate, jer onome tko ima, još će se dati,+ a onome tko nema, oduzet će se i ono što misli da ima.”+

19 A k njemu su došli njegova majka i braća,+ ali mu zbog mnoštva nisu mogli prići.+ 20 Stoga mu je netko javio: “Tvoja majka i braća stoje vani i žele te vidjeti.” 21 On im je odvratio: “Moja majka i moja braća jesu ovi koji slušaju Božju riječ i vrše je.”+

22 Jednog su dana Isus i njegovi učenici ušli u lađu. On im je rekao: “Prijeđimo na drugu stranu jezera.” I tako su otplovili.+ 23 Dok su plovili, on je zaspao. Tada se na jezeru podignuo jak olujni vjetar. Lađa se počela puniti vodom, pa su se našli u opasnosti.+ 24 Učenici su došli do njega i probudili ga, vičući: “Učitelju, učitelju, poginut ćemo!” Nato je on ustao te zaprijetio vjetru i razbješnjeloj vodi. Tada se sve smirilo i nastala je tišina.+ 25 I on im je rekao: “Gdje vam je vjera?” A oni su bili prestrašeni, ali i zadivljeni, pa su govorili jedan drugome: “Pa tko je ovaj čovjek? On zapovijeda čak i vjetrovima i vodi, a oni ga slušaju!”+

26 I doplovili su u gerazenski kraj,+ koji se nalazi nasuprot Galileji. 27 Kad je Isus izašao na kopno, u susret mu je došao neki čovjek iz grada, koji je bio opsjednut demonima. Već dulje vrijeme nije nosio odjeću i nije živio u kući, nego na groblju.+ 28 Ugledavši Isusa, kriknuo je i pao ničice pred njega te povikao na sav glas: “Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjeg Boga? Molim te, nemoj me mučiti!”+ 29 (Naime, Isus je bio zapovjedio nečistom duhu da izađe iz čovjeka. Demon je već mnogo puta ovladao njime*+ i premda su čovjeka vezivali lancima i okovima te čuvali pod stražom, on bi polomio okove i demon bi ga nagnao da pobjegne u pusti kraj.) 30 Isus ga je upitao: “Kako ti je ime?” On mu je odgovorio: “Legija”*, jer je u njega ušlo mnogo demona. 31 I uporno su ga preklinjali da im ne zapovjedi da odu u bezdan.+ 32 A ondje na gori paslo je veliko krdo svinja.+ I preklinjali su ga neka im dopusti da uđu u njih. On im je to dopustio.+ 33 Tada su demoni izašli iz čovjeka i ušli u svinje, pa je krdo jurnulo preko litice u jezero i utopilo se. 34 Kad su svinjari vidjeli što se dogodilo, pobjegli su i razglasili to po gradu i okolici.

35 Tada su ljudi pošli vidjeti što se dogodilo. Kad su došli k Isusu i našli čovjeka iz kojeg su izašli demoni kako sjedi kod Isusovih nogu obučen i pri zdravoj pameti, uplašili su se. 36 A očevici su im ispričali na koji je način opsjednuti čovjek bio izliječen. 37 Tada je mnoštvo ljudi iz gerazenskog kraja zamolilo Isusa da ode od njih jer ih je obuzeo velik strah. I on je ušao u lađu kako bi otplovio odande. 38 No čovjek iz kojeg su izašli demoni molio ga je da mu dopusti da pođe s njim, ali on mu to nije dopustio, nego mu je rekao:+ 39 “Vrati se kući i govori svima što je Bog učinio za tebe.” I čovjek je otišao, objavljujući po cijelom gradu što je Isus učinio za njega.

40 Kad se Isus vratio u Galileju, narod ga je ljubazno primio, jer su ga svi čekali.+ 41 Tada je došao čovjek po imenu Jair, koji je bio predstojnik sinagoge. Bacio se Isusu pred noge i počeo ga usrdno moliti da dođe u njegovu kuću+ 42 jer je njegova kći jedinica, koja je imala oko 12 godina, bila na samrti.

Dok je Isus išao za njim, mnoštvo ljudi tiskalo se oko njega. 43 Ondje je bila i neka žena koja je 12 godina bolovala od krvarenja.+ Nitko je nije mogao izliječiti.+ 44 Ona mu je prišla odostraga i dotaknula rub njegove haljine.+ Isti je tren prestala krvariti. 45 A Isus je upitao: “Tko me dotaknuo?” Budući da su svi poricali da su ga dotaknuli, Petar je rekao: “Učitelju, mnoštvo te gura i tiska se oko tebe.”+ 46 No Isus je rekao: “Netko me dotaknuo, jer sam osjetio da je sila+ izašla iz mene.” 47 Kad je vidjela da nije prošla nezapaženo, žena je dršćući od straha došla i bacila se pred njega te mu pred svima ispričala zašto ga je dotaknula i kako je odmah ozdravila. 48 A on joj je rekao: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru.”+

49 Dok je još govorio, došao je netko iz doma predstojnika sinagoge i rekao: “Kći ti je umrla. Nemoj više mučiti Učitelja.”+ 50 Isus je to čuo, pa je rekao Jairu: “Ne boj se! Samo vjeruj i ona će biti spašena.”+ 51 Kad je došao do kuće, nikome nije dopustio da uđe s njim osim Petru, Ivanu, Jakovu i roditeljima djevojčice. 52 A svi su plakali i tugovali za njom. Tada je Isus rekao: “Ne plačite,+ jer nije umrla, nego spava.”+ 53 No oni su ga počeli ismijavati jer su znali da je djevojčica umrla. 54 A Isus ju je uzeo za ruku i povikao: “Dijete, ustani!”+ 55 Ona se vratila u život*+ i odmah je ustala,+ a on je zapovjedio da joj daju jesti. 56 Njeni roditelji bili su izvan sebe od radosti, ali on im je zapovjedio da nikome ne govore što se dogodilo.+

9 Potom je Isus dozvao dvanaestoricu te im dao moć i vlast da istjeruju sve demone+ i da liječe bolesti.+ 2 Tada ih je poslao da propovijedaju Božje kraljevstvo i da liječe bolesne 3 te im je rekao: “Ne nosite na put ništa – ni štap, ni torbu, ni kruh, ni novac*. Ne nosite ni dodatnu haljinu*.+ 4 A u koju god kuću uđete, ostanite ondje dok ne pođete dalje.+ 5 Kad izlazite iz grada u kojem vas ljudi nisu primili, otresite prašinu s nogu – to će biti znak da ste ih upozorili*.”+ 6 I učenici su pošli te su putovali od sela do sela i posvuda objavljivali dobru vijest i liječili bolesne.+

7 Kad je Herod*, koji je vladao Galilejom*, čuo za sve te događaje, bio je jako zbunjen jer su neki govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih,+ 8 drugi da se pojavio Ilija, a treći da je uskrsnuo neki od drevnih proroka.+ 9 Herod je rekao: “Ivanu sam odrubio glavu.+ Tko je onda ovaj o kojem toliko toga čujem?” Zato je htio vidjeti Isusa.+

10 Kad su se apostoli vratili, ispričali su Isusu sve što su učinili.+ Tada ih je poveo u grad koji se zove Betsaida da budu sami.+ 11 Ali mnoštvo je to doznalo, pa je krenulo za njim. On ih je ljubazno primio i počeo im govoriti o Božjem kraljevstvu te je liječio one koji su bili bolesni.+ 12 Kad je dan bio na izmaku, prišla su mu dvanaestorica i rekla: “Reci ljudima da se raziđu, pa neka odu u okolna sela i na imanja da nađu smještaj i nešto za jelo, jer smo ovdje na pustom mjestu.”+ 13 No on im je odvratio: “Vi im dajte jesti.”+ Oni su rekli: “Imamo samo pet kruhova i dvije ribe. Želiš li da odemo kupiti hrane za sve ove ljude?” 14 Ondje je, naime, bilo oko 5000 muškaraca. A on je rekao svojim učenicima: “Kažite im neka posjedaju u skupinama, otprilike po 50 ljudi u svakoj.” 15 Oni su to učinili i svi su posjedali. 16 A on je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo i izrekao blagoslov. Razlomio je kruhove te je i kruh i ribe dao učenicima da ih podijele narodu. 17 Svi su jeli i nasitili se. Zatim su skupili ono što je preostalo – 12 košara.+

18 Kad se Isus jednom prilikom nasamo molio, učenici su došli k njemu, a on ih je upitao: “Što govore ljudi, tko sam ja?”+ 19 Oni su odgovorili: “Neki kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da je uskrsnuo jedan od drevnih proroka.”+ 20 Tada ih je upitao: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar je odgovorio: “Božji Pomazanik*.”+ 21 Tada im je strogo zapovjedio da to nikome ne govore.+ 22 I rekao je: “Sin Čovječji mnogo će toga pretrpjeti i odbacit će ga starješine, svećenički glavari i pismoznanci te će biti ubijen,+ ali će treći dan uskrsnuti.”+

23 Tada se obratio svima: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe,+ neka uzme svoj mučenički stup* i nosi ga svaki dan i neka ide za mnom.+ 24 Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasiti.+ 25 Zaista, što vrijedi čovjeku ako stekne cijeli svijet, a naudi sebi ili izgubi svoj život?+ 26 Tko se god postidi mene i mojih riječi, i Sin Čovječji postidjet će se njega kad dođe u svojoj slavi i u slavi svog Oca i svetih anđela.+ 27 Zaista vam kažem, neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrti dok ne vide Božje kraljevstvo.”+

28 Otprilike osam dana nakon što je to rekao, poveo je sa sobom Petra, Ivana i Jakova i popeo se na goru da se moli.+ 29 Dok se molio, promijenio se izgled njegovog lica, a odjeća mu je postala blistavo bijela. 30 Odjednom su se pojavila dva čovjeka i počela razgovarati s njim. Bili su to Mojsije i Ilija. 31 Pojavili su se u slavi i počeli govoriti o njegovom odlasku, koji se trebao dogoditi u Jeruzalemu.+ 32 A Petra i drugu dvojicu učenika svladao je san. Kad su se probudili, vidjeli su Isusa u slavi+ i dva čovjeka kako stoje s njim. 33 I dok su ta dva čovjeka odlazila od Isusa, Petar mu je, ne znajući što govori, rekao: “Učitelju, sretni smo što si nas doveo ovamo. Zato podignimo tri šatora – jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.” 34 Dok je on još govorio, pojavio se oblak i zaklonio ih. Kad su se našli u oblaku, uplašili su se. 35 A iz oblaka se začuo glas:+ “Ovo je moj Sin, onaj kojeg sam izabrao.+ Njega slušajte!”+ 36 Kad se začuo glas, vidjeli su da je Isus ostao sam. A oni neko vrijeme nisu nikome govorili o onome što su vidjeli, nego su to zadržali za sebe.+

37 Kad su sutradan sišli s gore, u susret mu je došlo veliko mnoštvo ljudi.+ 38 Tada je neki čovjek iz mnoštva povikao: “Učitelju, molim te, pomozi mom sinu*, jer mi je jedinac!+ 39 Duh ga opsjeda te on odjednom počne vikati i snažno se grčiti, a na usta mu izlazi pjena. Čak i nakon što ga potpuno izmuči, duh jedva ode od njega. 40 Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.” 41 A Isus je rekao: “Bezvjerni i izopačeni naraštaju!+ Dokle moram ostati s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svog sina.”+ 42 No dok je dječak prilazio, demon ga je bacio na zemlju i izazvao kod njega snažne grčeve. Ali Isus je prekorio nečistog duha te izliječio dječaka i dao ga njegovom ocu. 43 I svi su bili zadivljeni Božjom veličanstvenom moći.

Dok se mnoštvo divilo svemu što je učinio, Isus je rekao svojim učenicima: 44 “Dobro me slušajte i zapamtite ove riječi: Sin Čovječji bit će izdan i predan u ruke svojim neprijateljima.”+ 45 No oni nisu razumjeli što im govori. Značenje tih riječi bilo im je sakriveno i nisu ih mogli razumjeti, a bojali su se pitati ga što to znači.

46 Tada su se počeli prepirati oko toga tko je od njih najveći.+ 47 Isus je znao o čemu razmišljaju u svom srcu, pa je dozvao jedno dijete, postavio ga kraj sebe 48 i rekao im: “Tko god u moje ime primi ovo dijete, prima i mene. A tko god prima mene, prima i onoga koji me poslao.+ Jer tko se među svima vama ponaša kao najmanji, taj je velik.”+

49 Ivan je nato rekao: “Učitelju, vidjeli smo kako neki čovjek istjeruje demone u tvoje ime, pa smo ga pokušali spriječiti jer nije jedan od nas.”+ 50 A Isus mu je odvratio: “Nemojte ga sprečavati u tome, jer tko nije protiv vas, za vas je.”

51 Budući da se bližilo vrijeme da bude uznesen,+ Isus je čvrsto odlučio ići u Jeruzalem. 52 Poslao je neke od svojih učenika pred sobom. Oni su otišli i ušli u neko samarićansko selo da sve pripreme za njegov dolazak. 53 Ali ondje ga nisu htjeli ugostiti+ zato što je išao u Jeruzalem. 54 Kad su to vidjeli njegovi učenici Jakov i Ivan,+ rekli su: “Gospodine, hoćeš li da dozovemo vatru s neba da ih uništi?”+ 55 A on se okrenuo prema njima i prekorio ih. 56 Zatim su otišli u drugo selo.

57 Dok su išli putem, netko mu je rekao: “Ići ću za tobom kamo god pođeš.” 58 Isus mu je nato kazao: “Lisice imaju jazbine i ptice imaju gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje nasloniti glavu.”+ 59 Nekom drugom čovjeku rekao je: “Pođi za mnom!”* On je odvratio: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem i pokopam svog oca.”+ 60 Ali Isus mu je rekao: “Pusti neka mrtvi+ pokapaju svoje mrtve, a ti idi i objavljuj Božje kraljevstvo.”+ 61 A netko je pak rekao: “Poći ću za tobom, Gospodine, ali mi najprije dopusti da se oprostim sa svojim ukućanima.” 62 Isus mu je odvratio: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire za onim što je otraga,+ nije prikladan za Božje kraljevstvo.”+

10 Potom je Gospodin izabrao još 70 učenika i poslao ih dva po dva+ pred sobom u svaki grad i mjesto u koje je sam mislio doći. 2 Tada im je rekao: “Žetva je velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu.+ 3 Idite! Evo, šaljem vas kao janjad među vukove.+ 4 Ne nosite sa sobom ni novac, ni torbu, ni sandale.+ Nemojte putem nikoga nadugo pozdravljati. 5 U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir ovoj kući!’+ 6 Ako ondje bude miroljubiv čovjek, mir koji mu želite ostat će na njemu. Ali ako ne bude, mir će se vratiti vama. 7 Ostanite u toj kući+ te jedite i pijte ono što vam se ponudi,+ jer radnik zaslužuje svoju plaću.+ Nemojte ići iz kuće u kuću.

8 Kad dođete u neki grad i ondje vas prime, jedite ono što se iznese pred vas. 9 Liječite bolesne u tom gradu i govorite: ‘Približilo vam se Božje kraljevstvo!’+ 10 Ali kad dođete u neki grad i ondje vas ne prime, izađite na njegove ulice i recite: 11 ‘Otresamo sa svojih nogu i prašinu vašeg grada – to vam je znak da smo vas upozorili.+ Ali znajte ovo: približilo se Božje kraljevstvo!’ 12 Kažem vam da će lakše biti Sodomi u onaj dan nego tom gradu.+

13 Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer da su se u Tiru i Sidonu dogodila silna djela koja su se dogodila u vama, oni bi se već odavno pokajali sjedeći u kostrijeti i pepelu.+ 14 Stoga će lakše biti Tiru i Sidonu u vrijeme suda* nego vama. 15 A ti, Kafarnaume, zar ćeš se uzvisiti do neba? U grob* ćeš se strovaliti!

16 Tko sluša vas, sluša i mene.+ Tko odbacuje vas, odbacuje i mene. A tko odbacuje mene, odbacuje i onoga koji me poslao.”+

17 Potom su se sedamdesetorica vratila radosna, govoreći: “Gospodine, čak nam se i demoni pokoravaju kad se služimo tvojim imenom.”+ 18 Nato im je on rekao: “Vidio sam Sotonu kako je kao munja već pao+ s neba. 19 Evo, dao sam vam vlast da gazite zmije i škorpione i da nadvladate svaku neprijateljsku silu.+ Ništa vam neće nauditi. 20 Ali ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte tome što su vaša imena zapisana na nebesima.”+ 21 U tom je trenutku sveti duh ispunio Isusa radošću i on je rekao: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih,+ a otkrio maloj djeci. Da, Oče, jer to je bila tvoja volja.+ 22 Moj mi je Otac sve predao. Nitko ne zna tko je Sin, osim Oca, i nitko ne zna tko je Otac, osim Sina+ i onoga kome ga Sin hoće otkriti.”+

23 Kad je ostao sam sa svojim učenicima, rekao im je: “Blago očima koje gledaju ono što vi gledate.+ 24 Jer kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi željeli vidjeti ono što vi gledate, ali nisu vidjeli,+ i čuti ono što vi čujete, ali nisu čuli.”

25 A neki je zakonoznanac ustao i upitao ga da bi ga iskušao: “Učitelju, što moram činiti da dobijem* vječni život?”+ 26 On mu je rekao: “Što je napisano u Zakonu? Što si u njemu pročitao?” 27 Čovjek mu je odgovorio: “‘Ljubi Jehovu*, svog Boga, svim svojim srcem, svom svojom dušom*, svom svojom snagom i svim svojim umom’+ i ‘ljubi svog bližnjeg kao samog sebe’.”+ 28 Nato mu je Isus rekao: “Točno si odgovorio. Čini to i dobit ćeš život.”+

29 Ali čovjek se htio pokazati pravednim,+ pa je upitao Isusa: “A tko je moj bližnji?” 30 Nato je Isus rekao: “Neki se čovjek spuštao iz Jeruzalema u Jerihon i pao je u ruke razbojnicima. Oni su ga svukli i pretukli te otišli ostavivši ga polumrtva. 31 A slučajno je tim putem prolazio* neki svećenik, no kad ga je vidio, prešao je na suprotnu stranu. 32 Onuda je prolazio i jedan levit. No i on je prešao na suprotnu stranu kad ga je vidio. 33 Tada je na njega naišao neki Samarićanin+ koji je prolazio tim putem. Kad ga je vidio, sažalio se. 34 Prišao mu je, zalio mu rane uljem i vinom te ih povio. Zatim ga je stavio na svog magarca te ga doveo u konačište i pobrinuo se za njega. 35 Sutradan je izvadio 2 denara*, dao ih vlasniku konačišta i rekao: ‘Brini se za njega, a što god potrošiš više od ovoga, platit ću ti kad se vratim.’ 36 Što misliš, koji se od te trojice ponio kao bližnji+ prema čovjeku koji je pao u ruke razbojnicima?” 37 On je odgovorio: “Onaj koji mu je iskazao milosrđe.”+ Tada mu je Isus rekao: “Idi pa i ti čini tako.”+

38 Dok su tako putovali, ušao je u jedno selo. Ondje ga je žena po imenu Marta+ ugostila u svojoj kući. 39 Marta je imala sestru koja se zvala Marija. Ona je sjela do Gospodinovih nogu i slušala ono što je govorio. 40 Marta je pak bila sva zaokupljena pripremanjem jela i posluživanjem. Zato je prišla Isusu i rekla mu: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra ostavila da sve radim sama? Reci joj da mi pomogne.” 41 A Gospodin joj je odvratio: “Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ zbog mnogočega, 42 a zapravo je potrebno malo toga ili samo jedno. Marija je izabrala ono što je najbolje+ i to joj se neće oduzeti.”

11 Jednom prilikom Isus se na nekom mjestu molio. Kad je završio s molitvom, jedan od njegovih učenika rekao mu je: “Gospodine, nauči nas moliti se, kao što je i Ivan naučio svoje učenike.”

2 Tada im je rekao: “Kad se molite, recite: ‘Oče, neka se sveti* tvoje ime.+ Neka dođe tvoje kraljevstvo.+ 3 Daj nam svaki dan kruh koji nam je potreban za taj dan.+ 4 Oprosti nam naše grijehe,+ jer i mi opraštamo svim svojim dužnicima*.+ I ne daj da podlegnemo iskušenju*.’”+

5 Zatim im je rekao: “Zamislite da u ponoć odete k prijatelju i kažete mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha 6 jer mi je upravo došao prijatelj s puta, a nemam mu što ponuditi.’ 7 A on iznutra odgovori: ‘Nemoj me gnjaviti! Vrata su već zaključana, a djeca i ja smo u krevetu. Ne mogu sad ustati da ti dam kruha.’ 8 Kažem vam, ako i neće ustati i dati vam kruha zato što vam je prijatelj, ustat će zbog vaše upornosti+ i dati vam što vam god treba. 9 Zato vam kažem: Molite,+ i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!+ 10 Jer svatko tko moli, dobiva.+ Svatko tko traži, nalazi. I svakome tko kuca, otvorit će se. 11 Koji bi otac svom sinu dao zmiju ako ga on zamoli za ribu?+ 12 Ili ako ga zamoli za jaje, zar će mu dati škorpiona? 13 Dakle, ako vi, iako ste zli, dajete dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac koji je na nebu dati svetog duha onima koji ga za to mole!”+

14 Kasnije je iz jednog čovjeka istjerao demona koji mu je oduzeo sposobnost govora.+ Kad je demon izašao, nijemi je čovjek progovorio. I narod je bio zadivljen.+ 15 Ali neki su rekli: “Istjeruje demone uz pomoć Beelzebuba*, vladara demonā!”+ 16 A drugi su ga htjeli iskušati, pa su tražili od njega znak+ s neba. 17 Ali on je znao što misle,+ pa im je rekao: “Svako kraljevstvo u kojem vlada nesloga propada, a i obitelj u kojoj vlada nesloga raspada se. 18 Slično tome, ako se Sotona bori sam protiv sebe, kako će njegovo kraljevstvo opstati? Jer vi kažete da ja istjerujem demone uz pomoć Beelzebuba. 19 Ako ja istjerujem demone uz pomoć Beelzebuba, uz čiju ih pomoć istjeruju vaši sljedbenici*? Zato će vas oni osuditi. 20 Ali ako ja istjerujem demone pomoću Božje sile*,+ Božje kraljevstvo zaista vas je zateklo nespremne*.+ 21 Kad jak, dobro naoružan čovjek čuva svoj dom, njegova je imovina na sigurnom. 22 Ali kad ga napadne netko jači od njega i svlada ga, oduzme mu sve oružje u koje se on uzdao i razdijeli ono što mu je oteo. 23 Tko nije na mojoj strani, protiv mene je, i tko sa mnom ne skuplja, taj rasipa.+

24 Kad nečisti duh izađe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći počivalište, ali ga ne nalazi, pa kaže: ‘Vratit ću se u kuću iz koje sam izašao.’+ 25 A kad dođe, nađe je pometenu i ukrašenu. 26 Zatim ode i dovede još sedam duhova, gorih od sebe, pa svi oni uđu u čovjeka i nastane se u njemu. Na kraju tom čovjeku bude gore nego prije.”

27 Dok je to govorio, neka je žena iz mnoštva povikala: “Sretna je utroba koja te nosila i prsa koja su te dojila!”+ 28 A on je rekao: “Ne, naprotiv, sretni su oni koji slušaju Božju riječ i postupaju po njoj!”+

29 Budući da se skupljalo sve više naroda, počeo je govoriti: “Ovaj je naraštaj zao naraštaj. On traži nekakav znak, ali neće dobiti drugi znak osim znaka proroka Jone.+ 30 Jer kao što je Jona+ bio znak Ninivljanima, tako će i Sin Čovječji biti znak ovom naraštaju. 31 U vrijeme suda* kraljica juga+ uskrsnut će s ljudima iz ovog naraštaja i osudit će ih jer je došla s kraja zemlje čuti Salamunovu mudrost. A ovdje je netko veći od Salamuna.+ 32 U vrijeme suda stanovnici Ninive uskrsnut će s ovim naraštajem i osudit će ga jer su se pokajali kad im je Jona propovijedao.+ A ovdje je netko veći od Jone. 33 Nitko ne upali svjetiljku, a onda je sakrije ili stavi pod košaru*, nego je stavi na svijećnjak+ kako bi oni koji ulaze u kuću vidjeli svjetlo. 34 Oko je svjetiljka tijelu. Kad je tvoje oko usredotočeno na ono što je dobro*, tada je i cijelo tvoje tijelo sjajno*, a kad je tvoje oko zavidno*, tada je i tvoje tijelo tamno.+ 35 Zato pazi, možda je svjetlo koje je u tebi zapravo tama. 36 Dakle, ako je cijelo tvoje tijelo sjajno i nijedan njegov dio nije taman, ono će sjati poput svjetiljke koja ti daje svjetlost.”

37 Nakon što je to rekao, neki ga je farizej pozvao k sebi na objed. Isus je ušao u njegovu kuću i smjestio se za stol. 38 A farizej se začudio kad je vidio da Isus prije ručka nije oprao ruke prema obredu.+ 39 Tada mu je Gospodin rekao: “Vi farizeji čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra ste puni pohlepe i zloće.+ 40 Bezumnici! Nije li onaj koji je načinio vanjštinu načinio i nutrinu? 41 Nego, kad dajete milostinju*, neka to dolazi iz nutrine, pa ćete biti posve čisti. 42 Ali teško vama, farizeji, jer dajete desetinu od metvice i rute i od svega drugog začinskog bilja*,+ ali ne marite za pravdu i ljubav prema Bogu! Ono prvo bili ste dužni činiti, ali ovo drugo niste smjeli zanemariti.+ 43 Teško vama, farizeji, jer volite prednja* sjedala u sinagogama i da vas ljudi pozdravljaju na trgovima!+ 44 Teško vama, jer ste kao grobovi koji nisu jasno vidljivi*,+ pa ljudi po njima hodaju a da to i ne znaju!”

45 Nato mu je neki zakonoznanac rekao: “Učitelju, tim riječima i nas vrijeđaš.” 46 A on je odvratio: “Teško i vama, zakonoznanci, jer tovarite na ljude teške terete, a sami niste spremni ni prstom maknuti da ih podignete!+

47 Teško vama, jer gradite grobnice prorocima, a vaši su ih preci ubijali!+ 48 Vi dobro znate što su činili vaši preci, a ipak to odobravate. Oni su ubijali proroke,+ a vi tim prorocima gradite grobnice. 49 Zato je Bog u svojoj mudrosti rekao*: ‘Poslat ću k njima proroke i apostole, a oni će neke od njih ubiti i progoniti, 50 pa će ovaj naraštaj snositi krivnju za krv* svih proroka koja je prolivena od postanka svijeta,+ 51 od krvi Abela+ do krvi Zaharije, koji je ubijen između žrtvenika i hrama.’+ Da, kažem vam, ovaj će naraštaj snositi krivnju za njihovu krv.

52 Teško vama, zakonoznanci, jer ste od naroda uzeli ključ znanja. Sami niste ušli*, a one koji bi htjeli ući sprečavate u tome!”+

53 Kad je izašao odande, pismoznanci i farizeji žestoko su se okomili na njega i počeli su ga obasipati mnoštvom pitanja, 54 nadajući se da će reći nešto za što bi ga mogli optužiti.+

12 U međuvremenu se skupilo na tisuće ljudi – bilo ih je toliko mnogo da su gazili jedni druge. Isus se najprije obratio svojim učenicima: “Čuvajte se farizejskog kvasca, to jest licemjerja.+ 2 Nema ničeg skrivenog što se neće otkriti niti ičeg tajnog što se neće doznati.+ 3 Prema tome, sve što kažete u tami, čut će se na svjetlu. I ono što šapćete iza zatvorenih vrata, propovijedat će se s krovova. 4 Prijatelji moji,+ kažem vam, ne bojte se onih koji mogu ubiti tijelo, a nakon toga ne mogu više ništa učiniti.+ 5 Reći ću vam koga se treba bojati: Bojte se Boga, koji ima vlast ne samo ubiti nego i baciti u gehenu*.+ Da, kažem vam, njega se bojte!+ 6 Ne prodaje li se pet vrabaca za dva novčića*? Ipak, Bog ne zaboravlja nijednog* od njih.+ 7 A vama je i svaka vlas na glavi izbrojena.+ Ne bojte se, vi ste vredniji od mnogo vrabaca.+

8 Kažem vam, svakoga tko pred ljudima prizna da vjeruje u mene,+ Sin će Čovječji pred Božjim anđelima priznati za svog učenika.+ 9 Ali tko se god pred ljudima odrekne mene, i ja ću se pred Božjim anđelima odreći njega.+ 10 Ako tko kaže nešto protiv Sina Čovječjeg, oprostit će mu se, ali ako tko pohuli na sveti duh, neće mu se oprostiti.+ 11 Kad vas dovedu na saslušanje* ili pred poglavare i pred vlasti, ne brinite se kako ćete se braniti ili što ćete govoriti+ 12 jer će vas sveti duh u tom času poučiti što trebate reći.”+

13 Tada mu je netko iz mnoštva rekao: “Učitelju, kaži mom bratu da sa mnom podijeli nasljedstvo.” 14 A on mu je rekao: “Čovječe, tko je mene postavio za suca ili posrednika u vašem sporu?” 15 Zatim je rekao mnoštvu: “Budite oprezni, čuvajte se svake lakomosti,+ jer čak i kad netko ima obilje, to mu ne jamči život*.”+ 16 Nato im je ispričao usporedbu: “Nekom bogatom čovjeku dobro je rodila zemlja, 17 pa je razmišljao: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti ljetinu.’ 18 Tada je rekao: ‘Znam što ću učiniti!+ Srušit ću svoje žitnice i sagraditi veće, pa ću ondje skupiti sve svoje žito i sva svoja dobra. 19 I reći ću samom sebi: “Imaš mnogo dobara na zalihi za mnoge godine. Počivaj, jedi, pij i uživaj!”’ 20 Ali Bog mu je rekao: ‘Bezumniče, još ćeš ove noći umrijeti*. Kome će onda pripasti ono što si skupio?’+ 21 Tako prolazi onaj tko skuplja blago za sebe, a nije bogat u Božjim očima.”+

22 Tada je rekao svojim učenicima: “Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti* za svoj život*, za to što ćete jesti. Ne budite zabrinuti ni za svoje tijelo, za to što ćete obući.+ 23 Jer život je vredniji od hrane i tijelo od odjeće. 24 Promotrite gavrane – oni ne siju niti žanju, nemaju spremišta niti žitnice, a ipak ih Bog hrani.+ Niste li vi puno vredniji od ptica?+ 25 Tko od vas može svojom zabrinutošću imalo* produžiti svoj životni vijek? 26 Dakle, ako ne možete čak ni to učiniti, zašto ste onda zabrinuti za ostalo?+ 27 Promotrite ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu, ali kažem vam da ni Salamun u svoj svojoj raskoši nije bio odjeven kao jedan od njih.+ 28 A ako Bog tako oblači bilje, koje danas cvjeta u polju, a sutra se baca u peć, koliko li će prije obući vas, malovjerni! 29 Zato se nemojte opterećivati time što ćete jesti i što ćete piti i ne budite zabrinuti.+ 30 Jer svim tim zaokupljeni su ljudi* u ovom svijetu, ali vaš Otac zna da vam je sve to potrebno.+ 31 Umjesto toga, neka vam u životu najvažnije bude njegovo kraljevstvo*, pa će vam Bog sve to dati.+

32 Ne boj se, malo stado,+ jer vam vaš Otac želi dati kraljevstvo.+ 33 Prodajte što imate i novac dajte siromašnima*.+ Načinite torbice za novac koje se neće istrošiti – skupljajte neiscrpno blago na nebesima,+ gdje mu se lopovi ne mogu približiti i gdje ga moljci ne mogu nagristi. 34 Jer gdje je vaše blago, ondje će biti i vaše srce.

35 Budite spremni*+ i neka vam svjetiljke budu upaljene.+ 36 I budite poput robova koji čekaju svog gospodara da se vrati+ sa svadbe+ kako bi mu otvorili vrata čim stigne i pokuca. 37 Sretni su oni robovi koje gospodar, kad stigne, nađe da bdiju! Zaista vam kažem, on će se presvući*, smjestiti ih za stol te će ih posluživati. 38 I ako stigne tijekom druge straže* ili čak treće* i nađe ih spremne, imaju razloga biti sretni! 39 Ali ovo znajte: kad bi domaćin znao u koje će vrijeme doći lopov, ne bi dopustio da mu provali u kuću.+ 40 Tako i vi budite spremni, jer Sin Čovječji dolazi onda kad se tome ne nadate.”+

41 Tada je Petar upitao: “Gospodine, govoriš li ovu usporedbu samo nama ili svima?” 42 A Gospodin je odgovorio: “Tko je zapravo vjerni i razboriti* upravitelj kojeg će gospodar zadužiti da se brine za sve njegove sluge*, da im daje potrebnu hranu u pravo vrijeme?+ 43 Sretan je taj rob ako ga gospodar, kada dođe, nađe da tako radi! 44 Uistinu vam kažem, zadužit će ga da upravlja svom njegovom imovinom*. 45 No ako taj rob kaže u svom srcu: ‘Moj gospodar kasni’, pa počne tući sluge i sluškinje te jesti, piti i opijati se,+ 46 gospodar tog roba doći će u dan kad ga on ne očekuje i u čas kad ništa ne sluti pa će ga najstrože kazniti i odrediti mu mjesto među nevjernima. 47 Tada će rob koji je razumio što njegov gospodar traži od njega*, ali se nije pripremio niti je učinio to što je on tražio, dobiti mnogo udaraca.+ 48 A onaj koji nije razumio što njegov gospodar traži od njega, pa je učinio nešto što zaslužuje udarce, dobit će ih malo. Od svakoga kome je mnogo dano, mnogo će se i tražiti. Od onoga kome je mnogo povjereno, tražit će se više nego obično.+

49 Došao sam zapaliti vatru na zemlji. Što da još poželim kad je već zapaljena? 50 No najprije me čeka krštenje kojim se trebam krstiti i bit ću jako tjeskoban sve dok se to ne završi!+ 51 Mislite li da sam došao donijeti mir na zemlju? Nipošto, kažem vam, došao sam donijeti razdor.+ 52 Jer odsada će obitelj biti razdijeljena: Ako ih je u kući petero, troje će biti protiv dvoje i dvoje protiv troje. 53 Bit će razdijeljeni – otac će biti protiv sina i sin protiv oca, majka protiv kćeri i kći protiv majke, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.”+

54 Zatim se obratio mnoštvu: “Kad vidite da se na zapadu gomilaju oblaci, odmah kažete: ‘Dolazi oluja.’ I bude tako. 55 A kad vidite da puše južni vjetar, kažete: ‘Bit će vrućina.’ I bude tako. 56 Licemjeri, znate protumačiti izgled zemlje i neba. Kako onda ne znate protumačiti događaje koji se zbivaju u ovom vremenu?+ 57 Zašto sami ne prosudite što je pravedno činiti? 58 Naprimjer, kad s onim tko te tuži ideš pred poglavara, nastoj još na putu riješiti spor sa svojim tužiteljem, da te on ne bi odveo pred suca, sudac te predao stražaru, a stražar te bacio u zatvor.+ 59 Kažem ti, nećeš izaći odande dok ne isplatiš i posljednji novčić*.”

13 Tom prilikom neki od prisutnih ispričali su Isusu da je Pilat pobio neke Galilejce dok su prinosili žrtve, pa se njihova krv pomiješala s krvlju žrtava. 2 A Isus im je rekao: “Mislite li da su ti Galilejci bili veći grešnici od svih ostalih Galilejaca zato što su tako nastradali? 3 Kažem vam da nisu! Ali ako se ne pokajete, svi ćete izginuti kao i oni.+ 4 A što je s onih 18 ljudi na koje je pala kula u Siloamu i ubila ih? Mislite li da su oni bili veći grešnici od svih ostalih stanovnika Jeruzalema? 5 Kažem vam da nisu! Ali ako se ne pokajete, svi ćete izginuti kao i oni.”

6 Tada je ispričao ovu usporedbu: “Neki je čovjek u svom vinogradu imao zasađenu smokvu. Došao je vidjeti ima li na njoj plodova, ali nije našao ništa.+ 7 I rekao je čovjeku koji je obrađivao vinograd: ‘Već tri godine dolazim i tražim plodove na ovoj smokvi, ali nikad nisam ništa našao. Posijeci je! Zašto da nepotrebno zauzima zemlju?’ 8 On mu je nato rekao: ‘Gospodaru, ostavi je još ovu godinu, a ja ću je okopati i pognojiti. 9 Možda će nakon toga biti plodova na njoj. A ako ih ne bude, posijeci je.’”+

10 Jednom je u subotu* poučavao u nekoj sinagogi. 11 Ondje je bila jedna žena opsjednuta duhom zbog kojeg je već 18 godina bila bolesna. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. 12 Kad ju je Isus vidio, rekao joj je: “Ženo, oslobađam te tvoje bolesti.”+ 13 Zatim je položio ruke na nju, a ona se odmah uspravila i počela slaviti Boga. 14 Tada je predstojnik sinagoge, ljut zbog toga što je Isus izliječio ženu u subotu, rekao narodu: “Šest je dana kad se radi.+ U te se dane dolazite liječiti, a ne u subotu!”+ 15 Gospodin mu je nato rekao: “Licemjeri,+ ne odvezuje li svatko od vas u subotu svog bika ili magarca i odvodi ga iz staje kako bi ga napojio?+ 16 Nije li onda ovu Abrahamovu kćer, koju je Sotona 18 godina držao svezanu, trebalo osloboditi tih okova u subotu?” 17 Kad je to rekao, svi su se njegovi protivnici posramili, a sav se narod radovao svim divnim djelima koja je učinio.+

18 Zatim je rekao: “Čemu je slično Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim? 19 Ono je poput zrna gorušice, koje je čovjek posijao u svom vrtu. Zrno je raslo i postalo stablo, pa su ptice napravile gnijezda na njegovim granama.”+

20 I opet je rekao: “S čime da usporedim Božje kraljevstvo? 21 Ono je poput kvasca koji je žena pomiješala s tri velike mjere* brašna, pa se cijelo tijesto ukvasalo.”+

22 Na putu u Jeruzalem prolazio je gradovima i selima i poučavao ljude. 23 A neki ga je čovjek upitao: “Gospodine, je li malo onih koji će biti spašeni?” On im je rekao: 24 “Snažno se naprežite da uđete na uska vrata,+ jer kažem vam, mnogi će htjeti ući, ali neće moći. 25 Kad domaćin zaključa vrata, vi ćete ostati vani i kucati, govoreći: ‘Gospodine, otvori nam!’+ Ali on će vam reći: ‘Ne poznajem vas.’ 26 Tada ćete govoriti: ‘Jeli smo i pili s tobom, a ti si poučavao na našim ulicama.’+ 27 Ali on će vam reći: ‘Ne poznajem vas. Odlazite od mene, svi vi koji činite nepravdu!’ 28 Plakat ćete i škrgutati zubima kad vidite da su Abraham, Izak, Jakov i svi proroci u Božjem kraljevstvu, a vi ste izbačeni van.+ 29 I doći će ljudi s istoka i zapada te sa sjevera i juga pa će sjesti za stol u Božjem kraljevstvu. 30 Tako će neki od posljednjih biti prvi, a neki od prvih bit će posljednji.”+

31 Tada su mu prišli neki farizeji i rekli: “Idi odavde jer te Herod hoće ubiti!” 32 A on im je odvratio: “Idite i kažite tom liscu: ‘Danas i sutra istjerivat ću demone i liječiti, a treći ću dan završiti što imam.’ 33 Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer je nedopustivo* da prorok bude pogubljen izvan Jeruzalema.+ 34 Jeruzaleme, Jeruzaleme! Ti ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi.+ Koliko sam puta htio skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila! Ali vi to niste htjeli.+ 35 Zato će vaš dom* biti napušten i prepušten vama.+ Kažem vam, nećete me vidjeti dok ne kažete: ‘Neka je blagoslovljen onaj koji dolazi u Jehovino* ime!’”+

14 Jednom u subotu* Isus je došao u kuću nekog farizejskog glavara na objed. Svi koji su bili ondje pomno su ga promatrali. 2 A pred njim je stajao neki čovjek koji je imao vodenu bolest*. 3 Tada je Isus upitao zakonoznance i farizeje: “Je li dopušteno liječiti u subotu ili nije?”+ 4 A oni su šutjeli. Tada je dotaknuo čovjeka, izliječio ga i rekao mu da može ići. 5 A njima je kazao: “Ako kome od vas sin ili bik u subotu upadne u bunar,+ nećete li ga odmah izvući?”+ 6 I na to mu ništa nisu mogli odgovoriti.

7 Kad je vidio da uzvanici za sebe izabiru najbolja mjesta,+ rekao im je*: 8 “Kad te netko pozove na svadbu, nemoj zauzeti najbolje mjesto.+ Možda je pozvan i netko ugledniji od tebe, 9 pa će doći onaj koji vas je obojicu pozvao i reći ti: ‘Ustupi mjesto ovom čovjeku.’ Tada ćeš posramljen morati zauzeti najlošije* mjesto. 10 Nego, kad te netko pozove, zauzmi najlošije mjesto, pa će doći onaj koji te pozvao i reći ti: ‘Prijatelju, pomakni se na bolje mjesto.’ Tako će ti iskazati čast pred svim drugim gostima.+ 11 Jer tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko je ponizan, bit će uzvišen.”+

12 Zatim se obratio onome koji ga je pozvao i rekao mu: “Kad priređuješ ručak ili večeru, nemoj zvati ni prijatelje, ni braću, ni rođake, ni bogate susjede jer možda će i oni tebe nekad pozvati i tako ti uzvratiti gostoprimstvo. 13 Naprotiv, kad priređuješ gozbu, pozovi siromašne, sakate, hrome i slijepe.+ 14 I bit ćeš sretan jer ti oni nemaju čime uzvratiti. Bit će ti uzvraćeno kad bude uskrsnuće+ pravednih.”

15 Kad je to čuo jedan od gostiju, rekao mu je: “Blago onome tko bude na gozbi* u Božjem kraljevstvu!”

16 A Isus mu je rekao: “Neki je čovjek priredio veliku gozbu+ i pozvao mnogo ljudi. 17 Kad je gozba trebala početi, poslao je roba da kaže uzvanicima: ‘Dođite, jer sve je spremno!’ 18 A oni su se svi redom počeli izgovarati.+ Jedan mu je rekao: ‘Kupio sam polje pa ga moram ići pogledati. Molim te, ispričaj me.’ 19 Drugi je rekao: ‘Kupio sam pet jarmova* goveda i idem provjeriti kakva su. Molim te, ispričaj me.’+ 20 A treći je rekao: ‘Upravo sam se oženio i zato ne mogu doći.’ 21 Rob se vratio i javio to svom gospodaru. Tada se domaćin razljutio i rekao robu: ‘Brzo izađi na gradske trgove i ulice pa dovedi ovamo siromašne, sakate, slijepe i hrome!’ 22 Nakon nekog vremena rob je rekao: ‘Gospodaru, učinio sam kako si naredio, ali još ima mjesta.’ 23 Zato je gospodar rekao robu: ‘Izađi na puteve i staze i nagovori ljude da dođu, da mi se napuni kuća.+ 24 Kažem vam, nitko od onih koji su bili pozvani neće okusiti jela na mojoj gozbi.’”+

25 A s Isusom je putovalo veliko mnoštvo ljudi. On se okrenuo prema njima i rekao im: 26 “Ako tko dođe k meni, a više voli* svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i svoj život,+ ne može biti moj učenik.+ 27 Tko god ne nosi svoj mučenički stup* i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.+ 28 Tko od vas, kad želi sagraditi kulu, najprije ne sjedne i ne izračuna trošak da vidi ima li dovoljno da je dovrši? 29 Inače bi se moglo dogoditi da postavi temelj, a ne može dovršiti gradnju kule, pa bi mu se svi koji to vide rugali: 30 ‘Ovaj je čovjek počeo graditi, a ne može dovršiti.’ 31 Isto tako, kad neki kralj namjerava krenuti u rat protiv drugog kralja, neće li najprije sjesti i posavjetovati se može li se s 10 000 vojnika suprotstaviti onome koji na njega dolazi s 20 000? 32 Ako zaključi da ne može, poslat će izaslanstvo drugom kralju dok je on još daleko i moliti za mir. 33 Dakle, nitko od vas tko ne ostavi sve što ima ne može biti moj učenik.+

34 Sol je dobra. Ali ako sol postane neslana, čime će se ona osoliti?+ 35 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojivo, nego se baca. Tko ima uši da sluša, neka sluša!”+

15 Oko Isusa su se okupljali svi poreznici i grešnici da ga slušaju.+ 2 Zato su farizeji i pismoznanci gunđali: “Ovaj je dobar s grešnicima i jede s njima.” 3 Tada im je ispričao ovu usporedbu: 4 “Ako tko od vas ima 100 ovaca i izgubi jednu od njih, neće li ostaviti preostalih 99 u pustinji te tražiti onu koja se izgubila sve dok je ne nađe?+ 5 Kad je nađe, stavit će je na ramena i radovati se. 6 A kad dođe kući, pozvat će prijatelje i susjede i reći im: ‘Radujte se sa mnom jer sam našao svoju ovcu koja se izgubila!’+ 7 Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog grešnika koji se pokaje+ nego zbog 99 pravednika koji se nemaju za što pokajati.

8 Isto tako, ako neka žena ima 10 drahmi* pa jednu izgubi, neće li upaliti svjetiljku, pomesti kuću i pažljivo tražiti sve dok je ne nađe? 9 A kad je nađe, pozvat će prijateljice i susjede i reći im: ‘Radujte se sa mnom jer sam našla drahmu koju sam izgubila!’ 10 Kažem vam, tako se i Božji anđeli raduju zbog jednog grešnika koji se pokaje.”+

11 Zatim je rekao: “Neki je čovjek imao dva sina. 12 Mlađi je rekao ocu: ‘Oče, daj mi dio nasljedstva koji mi pripada.’ I on im je podijelio svoj imetak. 13 Nakon nekoliko dana mlađi je sin pokupio sve što je imao, otputovao u daleku zemlju i ondje protratio nasljedstvo živeći raskalašeno*. 14 Kad je sve potrošio, u cijeloj toj zemlji zavladala je velika glad i on se našao u teškoj oskudici. 15 Čak je počeo služiti kao najamnik kod jednog čovjeka u toj zemlji, a on ga je poslao na svoja polja da čuva svinje.+ 16 Mladić je žarko želio utažiti glad rogačima koje su jele svinje, ali nitko mu ni to nije dao.

17 Kad se urazumio, rekao je: ‘Koliki najamnici mog oca imaju kruha u izobilju, a ja ovdje umirem od gladi! 18 Otići ću odavde i vratiti se svom ocu te mu reći: “Oče, sagriješio sam nebu i tebi. 19 Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika.”’ 20 Tako je pošao svom ocu. Dok je još bio daleko, otac ga je ugledao i sažalio se na njega, pa mu je potrčao u susret, zagrlio ga* i izljubio. 21 Tada mu je sin rekao: ‘Oče, sagriješio sam nebu i tebi.+ Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom.’ 22 A otac je rekao svojim robovima: ‘Brzo, donesite najbolju haljinu i obucite mu je! Stavite mu prsten na ruku i sandale na noge. 23 Dovedite ugojenog junca i zakoljite ga pa da jedemo i veselimo se 24 jer mi je ovaj sin bio mrtav i oživio je,+ bio je izgubljen i nađen je.’ I počeli su se veseliti.

25 A stariji sin bio je u polju. Kad se na povratku približio kući, čuo je glazbu i ples. 26 Zato je dozvao jednog slugu i upitao ga što se događa. 27 On mu je odgovorio: ‘Došao ti je brat, pa je tvoj otac zaklao ugojenog junca jer se vratio živ i zdrav.’ 28 A on se naljutio i nije htio ući u kuću. Tada je otac izašao i počeo ga moliti da uđe. 29 On je nato rekao ocu: ‘Tolike godine radim za tebe kao rob i nijednom nisam odbio učiniti ono što si tražio, a nikad mi ni jare nisi dao da se proveselim sa svojim prijateljima. 30 A kad je došao ovaj tvoj sin koji je s bludnicama* protratio tvoj imetak, zaklao si mu ugojenog junca.’ 31 Otac mu je tada rekao: ‘Sine, ti si uvijek sa mnom i sve što imam tvoje je. 32 Ali morali smo se veseliti i radovati jer je tvoj brat bio mrtav i oživio je, bio je izgubljen i nađen je.’”

16 Tada se Isus obratio svojim učenicima: “Neki je bogataš imao upravitelja koji je bio optužen da mu rasipa imetak. 2 Zato ga je pozvao i rekao mu: ‘Što to čujem o tebi? Podnesi račun o tome kako si obavljao svoj posao, jer ne možeš više upravljati mojim imanjem.’ 3 Tada je upravitelj pomislio: ‘Što da radim? Gospodar mi oduzima mjesto upravitelja. Za kopanje nisam dovoljno jak, a prositi se sramim. 4 Znam što ću učiniti da bi me ljudi primili u svoju kuću kad više ne budem upravitelj!’ 5 I pozvao je redom sve dužnike svog gospodara, pa je upitao prvoga: ‘Koliko duguješ mom gospodaru?’ 6 On je odgovorio: ‘Sto bata* maslinovog ulja.’ A upravitelj mu je rekao: ‘Uzmi svoju zadužnicu pa sjedni i brzo napiši 50.’ 7 Zatim je upitao drugoga: ‘Koliko ti duguješ?’ On je odgovorio: ‘Sto kora* pšenice.’ A upravitelj mu je rekao: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši 80.’ 8 I gospodar je pohvalio upravitelja zbog njegove snalažljivosti* iako je postupio nepošteno. Naime, sinovi ovog svijeta* snalažljiviji su u ophođenju s drugima* nego sinovi svjetla.+

9 Zato vam kažem: steknite prijatelje pomoću bogatstva ovog nepravednog svijeta*+ da bi vas oni, kad to bogatstvo nestane, primili u vječna obitavališta.+ 10 Tko je vjeran u najmanjem, vjeran je i u mnogom, a tko je nepravedan u najmanjem, nepravedan je i u mnogom. 11 Stoga, ako ne postupate vjerno s bogatstvom ovog nepravednog svijeta, tko će vam povjeriti istinsko bogatstvo? 12 I ako ne postupate vjerno s onim što je tuđe, tko će vam dati ono što je namijenjeno vama?+ 13 Nijedan sluga ne može robovati dvojici gospodara – ili će jednog mrziti, a drugog voljeti, ili će jednom biti privržen, a drugog će prezirati. Ne možete robovati i Bogu i bogatstvu.”+

14 Sve su to slušali farizeji, koji su voljeli novac, i rugali su mu se.+ 15 A on im je rekao: “Vi se pred ljudima pravite da ste pravedni,+ ali Bog zna što vam je u srcu.+ Jer ono što ljudi smatraju uzvišenim, u Božjim je očima odvratno.+

16 Zakon i Proroci objavljivali su se do Ivanovog vremena. Otada se objavljuje dobra vijest o Božjem kraljevstvu i sve se vrste ljudi svim silama trude ući u njega.+ 17 Zaista, lakše će se dogoditi da nestane nebo i zemlja nego da i djelić slova iz Zakona ostane neispunjen.+

18 Svatko tko se razvede od svoje žene i oženi drugom, čini preljub. I svatko tko se oženi razvedenom ženom, čini preljub.+

19 Bio je neki bogati čovjek koji se oblačio u purpur i lan i svaki je dan uživao u raskoši. 20 A pred njegova su vrata donosili prosjaka po imenu Lazar, koji je bio pun čireva. 21 On je želio utažiti glad onim što je padalo s bogataševog stola. Povrh svega, psi su dolazili i lizali mu čireve. 22 Jednog dana prosjak je umro i anđeli su ga odnijeli da bude pored Abrahama*.

A umro je i bogataš i bio je pokopan. 23 Dok je u grobu* bio u mukama, podignuo je pogled i u daljini vidio Abrahama i pored njega Lazara. 24 Tada je povikao: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svog prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se mučim u ovom plamenu.’ 25 Nato je Abraham rekao: ‘Sine, sjeti se da si tijekom života uživao u mnogočemu dobrom, dok je Lazar trpio zlo. No sada on ovdje dobiva utjehu, a ti se mučiš. 26 Uza sve to, između nas i vas smještena je velika provalija, tako da oni koji žele odavde prijeći k vama ne mogu to učiniti, a niti oni odatle ne mogu prijeći k nama.’ 27 Bogataš mu je tada rekao: ‘Molim te onda, oče, pošalji ga u kuću mog oca, 28 jer imam petoricu braće, pa neka ih upozori da ne bi i oni došli na ovo mjesto muka.’ 29 Ali Abraham je rekao: ‘Imaju Mojsija i Proroke, pa neka njih slušaju.’+ 30 A on mu je rekao: ‘Oče Abrahame, oni ih neće slušati, ali ako k njima dođe netko tko ustane iz mrtvih, pokajat će se.’ 31 On mu je odvratio: ‘Ako ne slušaju Mojsija+ i Proroke, neće povjerovati ni onome tko ustane iz mrtvih.’”

17 Tada je Isus rekao svojim učenicima: “Bit će zamki koje ljude navode na grijeh* – to je neizbježno. Ali teško onome tko nekoga navede na grijeh! 2 Bilo bi mu bolje da mu se oko vrata objesi mlinski kamen i da bude bačen u more nego da jednog od ovih malih pokoleba u vjeri*.+ 3 Pazite na sebe! Ako tvoj brat počini grijeh, ukori ga.+ Ako se pokaje, oprosti mu.+ 4 Ako ti i sedam puta na dan sagriješi i sedam puta dođe k tebi i kaže: ‘Kajem se’, oprosti mu.”+

5 A apostoli su rekli Gospodinu: “Daj nam više vjere!”+ 6 Tada je Gospodin rekao: “Kad bi vaša vjera bila velika samo kao zrno gorušice, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ i on bi vas poslušao.+

7 Ako netko od vas ima roba koji ore ili čuva stado, hoće li mu reći kad se on vrati s polja: ‘Hajde, dođi i smjesti se za stol’? 8 Neće li mu umjesto toga reći: ‘Pripremi mi nešto za večeru pa stavi pregaču i poslužuj me dok jedem i pijem, a poslije i ti možeš jesti i piti’? 9 Treba li zahvaliti robu zato što je izvršio svoje dužnosti? 10 Tako i vi, kad izvršite sve svoje dužnosti, recite: ‘Mi smo obični robovi, nismo vrijedni hvale. Učinili smo ono što smo bili dužni učiniti.’”+

11 Na putu u Jeruzalem prolazio je uz granicu Samarije i Galileje. 12 Kad je ulazio u neko selo, ugledalo ga je deset gubavaca. No držali su se podalje.+ 13 I povikali su: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” 14 Kad ih je ugledao, rekao im je: “Idite i pokažite se svećenicima.”+ I dok su išli k njima, očistili su se od gube.+ 15 Kad je jedan od njih vidio da je izliječen, vratio se slaveći Boga na sav glas. 16 Pao je ničice pred Isusove noge i zahvalio mu. A bio je Samarićanin.+ 17 Tada je Isus rekao: “Zar se nisu sva desetorica očistila od gube? Gdje je onda ostalih devet? 18 Zar se nijedan od njih nije vratio da bi iskazao čast* Bogu osim ovog čovjeka iz drugog naroda?” 19 Zatim mu je rekao: “Ustani i idi. Tvoja te vjera ozdravila.”+

20 Kad su farizeji upitali Isusa kada će doći Božje kraljevstvo,+ on im je odgovorio: “Božje kraljevstvo ne dolazi tako da ga svi vide. 21 Ljudi neće reći: ‘Evo, ovdje je!’ ili ‘Ondje je!’ Jer Božje je kraljevstvo među vama.”+

22 Tada je rekao učenicima: “Doći će vrijeme kad ćete poželjeti vidjeti jedan od dana Sina Čovječjeg, ali ga nećete vidjeti. 23 I ljudi će vam govoriti: ‘Eno, ondje je!’ ili ‘Evo, ovdje je!’ Ali ne idite onamo i ne trčite za njima.+ 24 Jer kao što munja sijevne i obasja nebo od jednog kraja do drugoga, tako će biti i sa Sinom Čovječjim+ u njegov dan.+ 25 Ali on najprije mora mnogo toga pretrpjeti i ovaj ga naraštaj mora odbaciti.+ 26 I kao što je bilo u Noinim danima,+ tako će biti i u danima Sina Čovječjeg:+ 27 ljudi su jeli, pili, ženili se i udavali sve do dana kad je Noa ušao u arku.+ I došao je potop i sve ih uništio.+ 28 Bit će kao i u Lotovim danima:+ ljudi su jeli, pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili. 29 Ali onog dana kad je Lot izašao iz Sodome, s neba su zapljuštali vatra i sumpor i sve ih uništili.+ 30 Tako će biti i onog dana kad se pojavi Sin Čovječji.+

31 Tko tog dana bude na krovu, neka ne silazi da uzme stvari iz kuće. I tko bude na polju, neka se ne vraća radi onog što je ostavio u kući. 32 Sjetite se Lotove žene!+ 33 Tko se god trudi sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko ga god izgubi, sačuvat će ga.+ 34 Kažem vam, te će noći dvoje biti u jednom krevetu – jedno će se uzeti, a drugo će biti ostavljeno.+ 35 Dvije će žene mljeti na istom žrvnju – jedna će se uzeti, a druga će biti ostavljena.” 36 * —— 37 I tada su mu rekli: “Gdje će to biti, Gospodine?” A on im je odgovorio: “Gdje su leševi, ondje će se skupljati orlovi.”+

18 Tada im je ispričao usporedbu kako bi ih poučio da se uvijek trebaju moliti i da ne odustaju:+ 2 “U jednom gradu bio je neki sudac koji se nije bojao Boga niti je mario što misle ljudi. 3 U tom je gradu bila i neka udovica koja je stalno dolazila k njemu i molila ga: ‘Udijeli mi pravdu u sporu s onim s kojim se sudim.’ 4 On joj neko vrijeme nije htio pomoći, no na koncu je rekao sam sebi: ‘Ne bojim se Boga niti marim što misle ljudi, 5 ali ova mi udovica toliko dosađuje da ću joj ipak pomoći da dobije pravdu, tako da više ne dolazi i da me ne zamara svojim molbama.’”+ 6 Tada je Gospodin rekao: “Jeste li zapazili što je nepravedni sudac rekao? 7 Neće li se onda Bog pobrinuti da njegovi izabrani koji k njemu vape dan i noć dobiju pravdu?+ A usto je strpljiv s njima.+ 8 Kažem vam, pobrinut će se da brzo dobiju pravdu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći takvu vjeru na zemlji?”

9 A nekima koji su bili uvjereni u svoju pravednost, a druge su podcjenjivali, ispričao je ovu usporedbu: 10 “Dva čovjeka otišla su u hram da se mole. Jedan je bio farizej, a drugi poreznik. 11 Farizej je stajao i ovako se molio u sebi: ‘Bože, hvala ti što nisam kao svi ostali – iznuđivači, nepravednici, preljubnici – ili kao ovaj poreznik. 12 Postim dvaput tjedno, dajem desetinu od svega što steknem.’+ 13 A poreznik je stajao podalje i nije se usudio ni podignuti pogled prema nebu, nego se udarao u prsa, govoreći: ‘Bože, budi milostiv meni grešniku!’+ 14 Kažem vam, kad je taj čovjek otišao kući, bio je pravedniji od onog farizeja.+ Jer tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko je ponizan, bit će uzvišen.”+

15 Ljudi su mu dovodili i malu djecu da ih blagoslovi*. Kad su učenici to vidjeli, počeli su ih prekoravati.+ 16 No Isus je pozvao djecu k sebi, govoreći: “Pustite djecu da dođu k meni, nemojte im braniti, jer takvima pripada Božje kraljevstvo.+ 17 Zaista vam kažem, tko god ne prihvati Božje kraljevstvo poput djeteta, neće ući u njega.”+

18 A neki ga je poglavar upitao: “Dobri Učitelju, što moram činiti da dobijem* vječni život?”+ 19 Nato mu je Isus rekao: “Zašto mene zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, Boga.+ 20 Zapovijedi znaš: ‘Ne učini preljub’,+ ‘Ne ubij’,+ ‘Ne ukradi’,+ ‘Nemoj lažno svjedočiti’,+ ‘Poštuj oca i majku’.”+ 21 On je tada rekao: “Svega se toga držim još od mladosti.” 22 Kad je Isus to čuo, rekao mu je: “Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i novac razdijeli siromašnima, pa ćeš imati blago na nebesima. A onda pođi za mnom*!”+ 23 Kad je čovjek to čuo, duboko se ražalostio jer je bio vrlo bogat.+

24 A Isus ga je pogledao i rekao: “Kako će teško bogati ući u Božje kraljevstvo!+ 25 Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u Božje kraljevstvo.”+ 26 Oni koji su to čuli upitali su: “Tko se onda uopće može spasiti?”+ 27 Nato je on rekao: “Ono što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.”+ 28 A Petar je rekao: “Mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom.”+ 29 Tada im je Isus rekao: “Zaista vam kažem, nema nikoga tko je radi Božjeg kraljevstva ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu+ 30 a da neće već sada primiti mnogo više, a u poretku* koji dolazi vječni život.”+

31 Tada je pozvao dvanaestoricu na stranu i rekao im: “Evo, idemo u Jeruzalem. Ondje će se ispuniti sve što su proroci napisali za Sina Čovječjeg.+ 32 Predat će ga neznabošcima*,+ rugat će mu se,+ zlostavljati ga i pljuvati.+ 33 Izbičevat će ga i potom ubiti,+ ali on će treći dan uskrsnuti.”+ 34 Međutim, oni nisu shvatili ništa od toga jer im je značenje tih riječi bilo skriveno i nisu razumjeli što im govori.

35 Dok se Isus približavao Jerihonu, neki je slijepac sjedio kraj puta i prosio.+ 36 Čuo je da prolazi mnoštvo ljudi, pa se počeo raspitivati što se događa. 37 Rekli su mu: “Prolazi Isus Nazarećanin!” 38 Tada je povikao: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!” 39 Oni koji su bili naprijed počeli su ga prekoravati i ušutkivati, ali on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!” 40 Tada se Isus zaustavio i zapovjedio da mu dovedu slijepca. Kad se čovjek približio, Isus ga je upitao: 41 “Što hoćeš da ti učinim?” On je odgovorio: “Gospodine, daj da progledam!” 42 A Isus mu je rekao: “Progledaj! Tvoja te vjera ozdravila.”+ 43 On je istog trena progledao i pošao za njim,+ slaveći Boga. Svi koji su to vidjeli, hvalili su Boga.+

19 Isus je ušao u Jerihon i prolazio gradom. 2 A ondje je bio čovjek po imenu Zakej. On je bio glavni poreznik i bio je bogat. 3 Želio je vidjeti tko je taj Isus, ali nije mogao od mnoštva jer je bio niska rasta. 4 Zato je otrčao naprijed i popeo se na divlju smokvu da vidi Isusa, koji je onuda trebao proći. 5 Kad je Isus došao do tog mjesta, pogledao je gore i rekao mu: “Zakeju, siđi brzo, jer danas ću biti gost u tvojoj kući.” 6 I on je brzo sišao i radosno ga ugostio. 7 Svi koji su to vidjeli, počeli su gunđati: “Otišao je u goste čovjeku koji je grešnik.”+ 8 A Zakej je ustao i rekao Gospodinu: “Gospodine, pola svoje imovine dat ću siromasima, a svakome od koga sam iznudio novac* vratit ću četverostruko.”+ 9 Nato mu je Isus rekao: “Danas je Bog spasio i tebe i tvoj dom jer si i ti Abrahamov sin. 10 Jer Sin Čovječji došao je potražiti i spasiti one koji su izgubljeni.”+

11 Dok su to slušali, ispričao im je još jednu usporedbu. Naime, bio je blizu Jeruzalema, pa su učenici mislili da će Božje kraljevstvo odmah biti uspostavljeno.+ 12 Zato je rekao: “Neki čovjek plemenitog roda otputovao je u daleku zemlju+ da preuzme kraljevsku vlast*, a potom se trebao vratiti. 13 Dozvao je deset svojih robova, dao im 10 mina* i rekao: ‘Trgujte njima dok ne dođem.’+ 14 No njegovi su ga sunarodnjaci mrzili te su za njim poslali izaslanstvo s porukom: ‘Ne želimo da ti kraljuješ nad nama.’

15 Kad je preuzeo kraljevsku vlast i vratio se, dozvao je robove kojima je dao novac* da bi utvrdio koliko su zaradili.+ 16 Tada je pred njega došao prvi rob i rekao: ‘Gospodaru, trgujući tvojom minom zaradio sam 10 mina.’+ 17 A on mu je rekao: ‘Odlično, dobri robe! Budući da si bio vjeran u najmanjem, vladaj nad deset gradova.’+ 18 Zatim je došao drugi rob i rekao: ‘Gospodaru, trgujući tvojom minom zaradio sam 5 mina.’+ 19 Njemu je rekao: ‘Ti vladaj nad pet gradova.’ 20 A treći je došao i rekao: ‘Gospodaru, evo ti tvoja mina. Čuvao sam je zamotanu u rupcu. 21 Bojao sam te se jer si neumoljiv čovjek – uzimaš ono što nisi uložio i žanješ ono što nisi posijao.’+ 22 A on mu je odvratio: ‘Sudit ću ti na temelju tvojih vlastitih riječi, zli robe. Kažeš da sam neumoljiv čovjek, da uzimam ono što nisam uložio i žanjem ono što nisam posijao.+ 23 Zašto onda nisi moj novac stavio u banku? Tada bih ga po povratku podignuo s kamatama.’

24 A onima koji su ondje stajali rekao je: ‘Uzmite mu minu i dajte je onome koji ima 10 mina.’+ 25 Oni su mu odvratili: ‘Ali gospodaru, on već ima 10 mina!’ 26 No on je odgovorio: ‘Kažem vam, svakome tko ima, još će se dati, a onome tko nema, oduzet će se i ono što ima.+ 27 A one moje neprijatelje koji nisu htjeli da im budem kralj dovedite ovamo i pogubite preda mnom.’”

28 Nakon što je to ispričao, krenuo je dalje prema Jeruzalemu. 29 Kad se približio Betfagi i Betaniji na Maslinskoj gori,+ poslao je dvojicu učenika+ 30 i rekao im: “Pođite u selo koje vidite pred sobom. Kad uđete u njega, naći ćete privezano magare na kojem još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite ovamo. 31 Ako vas netko upita: ‘Zašto ga odvezujete?’ recite: ‘Gospodin ga treba.’” 32 Tako su njih dvojica otišla i našla sve kako im je rekao.+ 33 A dok su odvezivali magare, njegovi su ih vlasnici upitali: “Zašto odvezujete magare?” 34 Oni su odgovorili: “Gospodin ga treba.” 35 Tada su Isusu doveli magare, stavili na njega svoje haljine i on je sjeo na njega.+

36 Dok je prolazio, ljudi su prostirali svoje haljine po putu.+ 37 Kad se približio putu koji se spušta s Maslinske gore, čitavo mnoštvo učenika počelo se radovati i na sav glas hvaliti Boga zbog svih silnih djela koja su vidjeli: 38 “Neka je blagoslovljen onaj koji dolazi kao kralj u Jehovino* ime! Mir na nebu i slava Bogu nebeskom*!”+ 39 Ali neki farizeji koji su bili u mnoštvu rekli su mu: “Učitelju, prekori svoje učenike!”+ 40 No on im je odvratio: “Kažem vam, ako oni ušute, kamenje će vikati.”

41 Kad se približio gradu i ugledao ga, zaplakao je nad njim+ 42 i rekao: “O grade, da si barem danas shvatio što trebaš činiti da bi imao mir. Ali sada je to skriveno od tvojih očiju.+ 43 Jer doći će dani kad će tvoji neprijatelji podignuti oko tebe ogradu od zašiljenih kolaca, opkoliti te i držati pod opsadom.+ 44 Sravnit će te sa zemljom i pobiti tvoju djecu u tebi.+ Od tebe neće ostati ni kamen na kamenu+ jer nisi prepoznao vrijeme u koje je Bog došao ispitati tvoja djela.”

45 Zatim je ušao u hram i počeo tjerati prodavače,+ 46 govoreći im: “Pisano je: ‘Moj će dom biti dom molitve’,+ a vi ste od njega načinili razbojničku pećinu!”+

47 Svaki je dan poučavao u hramu. A svećenički glavari, pismoznanci i narodni vođe tražili su priliku da ga ubiju,+ 48 ali to im nije polazilo za rukom jer je sav narod stalno bio uz njega i slušao ga.+

20 Dok je jednog dana poučavao narod u hramu i objavljivao dobru vijest, prišli su mu svećenički glavari i pismoznanci zajedno sa starješinama 2 i upitali ga: “Kaži nam, kojom vlašću to činiš? Tko ti je dao tu vlast?”+ 3 A on im je odvratio: “I ja ću vas nešto upitati. Recite mi, 4 odakle Ivanu ovlaštenje da krsti – s neba ili od ljudi?” 5 Tada su se oni počeli dogovarati među sobom: “Ako kažemo: ‘S neba’, reći će: ‘Zašto mu niste vjerovali?’ 6 A ako kažemo: ‘Od ljudi’, sav će nas narod kamenovati jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.”+ 7 Stoga su odgovorili da ne znaju odakle mu to ovlaštenje. 8 A Isus im je rekao: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću ovo činim.”

9 Zatim je narodu ispričao ovu usporedbu: “Neki je čovjek zasadio vinograd,+ dao ga u zakup vinogradarima i otputovao u drugu zemlju na dulje vrijeme.+ 10 Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je roba k vinogradarima da mu daju dio uroda iz vinograda. No vinogradari su ga pretukli i poslali natrag praznih ruku.+ 11 A on im je poslao i drugog roba. I njega su pretukli, osramotili* i poslali natrag praznih ruku. 12 Poslao je i trećega, ali i njega su izranili i otjerali. 13 Tada je vlasnik vinograda rekao: ‘Što da učinim? Poslat ću svog voljenog sina.+ Njega će valjda poštovati.’ 14 Ali kad su ga vinogradari ugledali, rekli su jedni drugima: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga, pa će nasljedstvo biti naše!’ 15 Zatim su ga odvukli iz vinograda i ubili.+ Što će im vlasnik vinograda učiniti? 16 Doći će i pogubiti te vinogradare, a vinograd će dati drugima.”

Kad su ljudi to čuli, rekli su: “Ne dogodilo se nikad!” 17 No on ih je pogledao i rekao: “Što onda znači ono što je napisano: ‘Kamen koji su graditelji odbacili postao je glavni ugaoni kamen*’?+ 18 Tko god padne na taj kamen, razbit će se,+ a na koga taj kamen padne, bit će zdrobljen.”

19 A pismoznanci i svećenički glavari shvatili su da je ispričao tu usporedbu imajući njih na umu, pa su ga htjeli istog trena uhvatiti, ali bojali su se naroda.+ 20 Pratili su svaki njegov korak te su poslali k njemu ljude koje su potajno unajmili da se prave iskrenima* kako bi ga naveli da kaže nešto+ zbog čega bi ga mogli izručiti vlastima i upravitelju. 21 I oni su ga upitali: “Učitelju, znamo da je ono što govoriš i učiš ispravno te da nisi pristran, nego da naučavaš istinu o Bogu. 22 Je li nam dopušteno* plaćati porez caru* ili nije?” 23 On je prozreo njihovo lukavstvo, pa im je rekao: 24 “Pokažite mi denar*! Čiji je lik i natpis na njemu?” Odgovorili su: “Carev.” 25 A on im je rekao: “Onda dajte* caru carevo,+ a Bogu Božje!”+ 26 I nisu ga mogli navesti da pred narodom kaže išta za što bi ga mogli optužiti. Njegov ih je odgovor zadivio, pa su zašutjeli.

27 Tada su k njemu došli neki saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća,+ i upitali ga:+ 28 “Učitelju, Mojsije nam je napisao: ‘Ako nekome umre brat koji nije imao djece i iza sebe ostavi ženu, neka se on oženi njegovom ženom kako bi nastavio lozu svog brata.’+ 29 Tako su bila sedmorica braće. Prvi se oženio, ali je umro bez djece. 30 Tada se drugi oženio bratovom udovicom, 31 a potom i treći. Tako je bilo sa svom sedmoricom – umrli su a da iza sebe nisu ostavili djece. 32 Na kraju je umrla i žena. 33 Kad bude uskrsnuće, kojem će od njih ona biti žena? Naime, bila je udana za svu sedmoricu.”

34 A Isus im je rekao: “Ljudi koji žive u ovom poretku* žene se i udaju, 35 no oni koji budu dostojni živjeti u poretku koji dolazi i uskrsnuti od mrtvih, neće se ni ženiti ni udavati.+ 36 Oni više neće moći ni umrijeti jer će biti kao anđeli. I budući da će uskrsnuti*, bit će Božja djeca. 37 A da mrtvi ustaju otkrio je i Mojsije u zapisu o gorućem grmu, u kojem Jehovu* naziva ‘Abrahamovim Bogom, Izakovim Bogom i Jakovljevim Bogom’.+ 38 A on nije Bog mrtvih, nego živih, jer su njemu svi oni živi.”+ 39 Neki pismoznanci nato su rekli: “Učitelju, dobro si rekao.” 40 I više nisu imali hrabrosti išta ga pitati.

41 Tada je on njih upitao: “Kako to da kažu da je Krist Davidov sin?+ 42 Jer sam David kaže u Psalmima: ‘Jehova* je rekao mom Gospodinu: Sjedi mi zdesna 43 dok tvoje neprijatelje ne položim pod* tvoje noge.’+ 44 Dakle, David ga naziva Gospodinom, pa kako mu je onda sin?”

45 I dok je sav narod slušao, rekao je učenicima: 46 “Čuvajte se pismoznanaca koji rado hodaju u dugim haljinama i vole da ih ljudi pozdravljaju na trgovima te rado zauzimaju prednja* sjedala u sinagogama i počasna mjesta na gozbama.+ 47 Otimaju imovinu* udovicama i dugo se mole samo zato da ih drugi vide. Oni će dobiti strožu presudu.”

21 Isus je promatrao kako bogataši ubacuju svoje darove u posude za priloge.+ 2 Tada je ugledao jednu siromašnu udovicu kako ubacuje dva novčića vrlo male vrijednosti*.+ 3 I rekao je: “Zaista vam kažem, ova je siromašna udovica ubacila više od svih njih.+ 4 Jer svi su oni ubacili darove od svog viška, a ona je u svojoj neimaštini ubacila sve što je imala za život.”+

5 A dok su neki govorili o hramu, o tome kako je ukrašen lijepim kamenjem i darovima posvećenim Bogu,+ 6 Isus je rekao: “Doći će dani kad od ovoga što vidite neće ostati ni kamen na kamenu, sve će biti porušeno.”+ 7 Tada su ga upitali: “Učitelju, kada će to biti i što će biti znak da je došlo vrijeme da se to dogodi?”+ 8 A on je rekao: “Pazite da ne budete zavedeni+ jer mnogi će doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam Krist’ i ‘Vrijeme se približilo’. Nemojte ići za njima!+ 9 A kad čujete za ratove i nemire*, ne plašite se. Najprije se mora to dogoditi, ali kraj neće doći odmah.”+

10 Zatim im je rekao: “Narod će se boriti protiv naroda+ i kraljevstvo protiv kraljevstva.+ 11 Bit će jakih potresa, a bit će i gladi i pošasti po raznim mjestima.+ Ljudi će vidjeti strahote i velike znakove koji dolaze s neba.

12 A prije svega toga ljudi će vam se protiviti i progonit će vas.+ Odvodit će vas u sinagoge i bacati u zatvor. Izvodit će vas pred kraljeve i upravitelje zbog mog imena.+ 13 To će vam biti prilika da svjedočite. 14 Nemojte unaprijed smišljati što ćete reći u svoju obranu+ 15 jer ja ću vam dati riječi i mudrost kojima se svi vaši protivnici zajedno neće moći suprotstaviti niti će ih moći osporiti.+ 16 Izdavat će vas čak i roditelji, braća, rođaci i prijatelji, a neki će od vas biti i ubijeni.+ 17 Svi će vas mrziti zbog mog imena.+ 18 Ali neće vam pasti ni vlas s glave.+ 19 Svojom ustrajnošću sačuvat ćete svoj život.+

20 A kad vidite da je Jeruzalem opkolila vojska i utaborila se oko njega,+ tada znajte da se približilo njegovo opustošenje.+ 21 Tada neka oni koji budu u Judeji bježe u gore.+ Oni koji budu u gradu, neka ga napuste, a oni koji budu u selima, neka ne ulaze u grad. 22 Jer to su dani kad će se izvršiti pravda* da bi se ispunilo sve što je napisano. 23 Teško trudnicama i dojiljama u te dane!+ Jer strašna će nevolja snaći ovu zemlju i gnjev će se izliti na ovaj narod. 24 Past će od oštrice mača i bit će odvedeni u zarobljeništvo među sve narode.+ I Jeruzalem će gaziti neznabošci* dok ne završe vremena neznabožaca.+

25 Osim toga, bit će znakova na suncu, mjesecu i zvijezdama,+ a narode na zemlji obuzet će tjeskoba i osjećaj nemoći zbog huke uzburkanog mora. 26 Ljudi će gubiti svijest od straha i očekivanja onoga što će zadesiti svijet jer će se nebeske sile uzdrmati. 27 I tada će vidjeti Sina Čovječjeg+ kako dolazi u oblaku sa silom i velikom slavom.+ 28 A kad se sve to počne zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približava vaše izbavljenje.”

29 Zatim im je ispričao usporedbu: “Pogledajte smokvu i sva ostala stabla.+ 30 Kad vidite da su propupala, znate da je blizu ljeto. 31 Isto tako, kad vidite da se sve to događa, znajte da je blizu Božje kraljevstvo. 32 Zaista vam kažem, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne dogodi.+ 33 Nebo i zemlja nestat će, ali moje riječi ostat će zauvijek.+

34 Ali pazite na sebe da vam se srca ne zaokupe prekomjernim jelom i opijanjem+ i ne opterete životnim brigama+ te da vas taj dan ne zatekne i ne iznenadi 35 kao zamka.+ Jer on će snaći sve koji žive na zemlji. 36 Stoga budite budni+ i neprestano se usrdno molite+ za to da umaknete svemu što se treba dogoditi i da možete stati pred Sina Čovječjeg.”+

37 Isus je danju poučavao u hramu, a uvečer je odlazio iz grada i noćio na Maslinskoj gori. 38 A sav je narod rano ujutro dolazio k njemu u hram da ga sluša.

22 Približavao se Blagdan beskvasnih kruhova, zvan Pasha.+ 2 Svećenički glavari i pismoznanci htjeli su ubiti Isusa, ali budući da su se bojali naroda,+ tražili su najbolji način kako da to učine.+ 3 Tada je Sotona ušao u Judu Iskariota, koji je bio jedan od dvanaestorice.+ 4 On je otišao razgovarati sa svećeničkim glavarima i hramskim zapovjednicima o tome kako da izda Isusa.+ 5 Oni su se obradovali i dogovorili se da će mu dati srebrnog novca.+ 6 Juda je pristao i počeo je tražiti priliku da ga izda kad ne bude naroda u blizini.

7 Došao je Blagdan* beskvasnih kruhova, kad je trebalo žrtvovati pashalnu žrtvu.+ 8 Stoga je Isus poslao Petra i Ivana i rekao im: “Idite i pripremite nam pashalnu večeru.”+ 9 Oni su ga upitali: “Gdje želiš da je pripremimo?” 10 Odgovorio im je: “Kad uđete u grad, u susret će vam izaći čovjek koji nosi vrč s vodom. Pođite s njim i uđite u kuću u koju on uđe.+ 11 I recite domaćinu te kuće: ‘Učitelj te pita: “Gdje je gostinska soba u kojoj mogu jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?”’ 12 On će vam pokazati veliku namještenu gornju sobu. Ondje je pripremite.” 13 Stoga su otišli i našli sve onako kako im je rekao. I pripremili su sve za Pashu.

14 Kad je došlo vrijeme, smjestio se za stol, a s njim i apostoli.+ 15 I rekao im je: “Žarko sam želio jesti s vama ovu pashalnu večeru prije svojih patnji. 16 Jer kažem vam, neću je ponovno jesti dok se u Božjem kraljevstvu ne ispuni sve što ona predočava.” 17 I uzeo je čašu, uputio zahvalu Bogu i rekao: “Uzmite je i dodajte jedan drugome. 18 Jer kažem vam, odsada više neću piti ono što se dobiva od vinove loze dok ne dođe Božje kraljevstvo.”

19 Potom je uzeo kruh,+ uputio zahvalu Bogu, razlomio kruh te im ga dao, govoreći: “Ovo predočava* moje tijelo+ koje će se dati za vas.+ Činite ovo u spomen na mene.”+ 20 Isto je učinio i s čašom vina nakon što su večerali. Rekao je: “Ova čaša predočava novi savez,+ koji će postati pravomoćan na temelju moje krvi,+ koja će se proliti za vas.+

21 Ali znajte, moj je izdajnik sa mnom za stolom.+ 22 Jer Sin Čovječji odlazi, kao što je prorečeno,+ ali teško onom čovjeku koji ga izda!”+ 23 Tada su oni počeli raspravljati među sobom tko bi od njih mogao takvo što učiniti.+

24 Osim toga, počeli su se žučno prepirati oko toga tko je od njih najveći.+ 25 Tada im je Isus rekao: “Kraljevi gospodare narodima i oni koji vladaju narodima nazivaju se dobrotvorima.+ 26 Ali vi ne budite takvi!+ Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi,+ a onaj koji predvodi neka bude kao onaj koji služi. 27 Jer tko je veći, onaj koji je za stolom ili onaj koji služi? Nije li onaj koji je za stolom? A ja sam među vama taj koji služi.+

28 Ipak, vi ste ostali sa mnom+ u mojim kušnjama.+ 29 Zato ja sklapam s vama savez za kraljevstvo, kao što je moj Otac sa mnom sklopio savez,+ 30 da biste jeli i pili za mojim stolom u mom kraljevstvu+ te sjedili na prijestoljima+ i sudili 12 izraelskih plemena.+

31 Šimune, Šimune, evo Sotona je zatražio da vas sve rešeta kao pšenicu.+ 32 Ali ja sam se usrdno molio za tebe da tvoja vjera ne oslabi.+ A ti, kad se vratiš, ojačaj svoju braću.”+ 33 Nato mu je Petar rekao: “Gospodine, spreman sam s tobom ići i u zatvor i u smrt!”+ 34 Ali on je odvratio: “Kažem ti, Petre, pijetao danas neće zakukurikati dok triput ne zaniječeš da me poznaješ.”+

35 Još im je rekao: “Kad sam vas poslao propovijedati bez novca, bez torbe i bez sandala,+ je li vam išta nedostajalo?” Odgovorili su: “Nije!” 36 Zatim im je rekao: “Ali sada, tko ima novca, neka ga uzme, a tako i torbu. I tko nema mač, neka proda svoju haljinu i kupi ga. 37 Jer kažem vam da se na meni mora ispuniti ono što je napisano: ‘Bio je ubrojen među zločince*.’+ Te se riječi ispunjavaju na meni.”+ 38 Tada su rekli: “Gospodine, imamo ovdje dva mača!” A on im je odvratio: “Dovoljno je.”

39 Zatim je po svom običaju otišao na Maslinsku goru, a za njim su pošli i učenici.+ 40 Kad su došli onamo, rekao im je: “Molite se, da ne podlegnete iskušenju.”+ 41 A onda se od njih udaljio otprilike koliko se može baciti kamen pa je kleknuo i počeo se moliti: 42 “Oče, ako hoćeš, ukloni ovu čašu od mene! Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja.”+ 43 Tada mu se ukazao anđeo s neba i jačao ga.+ 44 Proživljavao je tako tešku duševnu patnju da se molio još usrdnije.+ Znoj mu je postao kao kapi krvi koje su padale na zemlju. 45 Kad je završio s molitvom, ustao je i otišao do učenika te ih je našao kako spavaju, iscrpljeni od žalosti.+ 46 Rekao im je: “Zašto spavate? Ustanite i molite se, da ne podlegnete iskušenju.”+

47 Dok je on još govorio, pojavila se svjetina koju je predvodio Juda, jedan od dvanaestorice. On je prišao Isusu da ga poljubi.+ 48 A Isus mu je rekao: “Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjeg?” 49 Kad su učenici vidjeli što se događa, rekli su: “Gospodine, da ih napadnemo mačem?” 50 Uto je jedan od njih napao roba velikog svećenika i odsjekao mu desno uho.+ 51 Isus je tada rekao: “Dosta je bilo!” Zatim je dotaknuo čovjeku uho i izliječio ga. 52 A svećeničkim glavarima, hramskim zapovjednicima i starješinama koji su ga došli uhvatiti Isus je rekao: “Zar ste došli s mačevima i toljagama kao da sam razbojnik?+ 53 Svaki dan bio sam s vama u hramu,+ a niste me uhvatili.+ Ali ovo je vaš trenutak i vrijeme kad vlada tama.”+

54 Tada su ga uhvatili i odveli+ u kuću velikog svećenika. A Petar ih je slijedio izdaleka.+ 55 Naložili su vatru usred dvorišta i sjeli oko nje, a Petar je sjeo među njih.+ 56 Kad ga je neka sluškinja vidjela kako sjedi u svjetlosti vatre, pažljivo ga je pogledala i rekla: “I ovaj je čovjek bio s njim!” 57 No on je to porekao: “Ne poznajem ga, ženo!” 58 Nedugo zatim vidio ga je netko drugi pa je rekao: “I ti si jedan od njih!” A Petar je odvratio: “Čovječe, nisam!”+ 59 Kad je prošlo oko sat vremena, neki je drugi čovjek počeo tvrditi: “Nema sumnje, i ovaj je bio s njim jer je Galilejac!” 60 Ali Petar je rekao: “Čovječe, ne znam o čemu govoriš!” Istog trena, dok je on još govorio, pijetao je zakukurikao. 61 Tada se Gospodin okrenuo i pogledao Petra u oči, a Petar se sjetio onog što mu je Gospodin rekao: “Prije nego što danas pijetao zakukuriče, triput ćeš me se odreći.”+ 62 I izašao je van i gorko plakao.

63 A ljudi koji su čuvali Isusa počeli su mu se rugati+ i udarati ga.+ 64 Pokrili su mu lice i govorili: “Ako si prorok, reci tko te udario!” 65 I obasipali su ga mnogim drugim pogrdnim riječima*.

66 Kad je svanuo dan, skupilo se vijeće narodnih starješina – svećenički glavari i pismoznanci+ – te su ga doveli u dvoranu Sudbenog vijeća i rekli: 67 “Ako si Krist, kaži nam!”+ A on im je rekao: “Ako vam i kažem, nećete vjerovati. 68 I ako vas što upitam, nećete odgovoriti. 69 Ali odsad će Sin Čovječji+ sjediti zdesna moćnom Bogu.”+ 70 Nato su svi rekli: “Dakle, jesi li ti Božji Sin?” On im je odgovorio: “Vi sami kažete da jesam.” 71 A oni su rekli: “Zar nam treba još čije svjedočanstvo? Vlastitim smo ušima čuli što je sam rekao.”+

23 Zatim su svi oni ustali i odveli Isusa Pilatu.+ 2 I počeli su ga optuživati:+ “Ovoga smo uhvatili kako zavodi naš narod*, zabranjuje plaćati porez caru*+ i govori za sebe da je Krist, kralj.”+ 3 A Pilat ga je upitao: “Jesi li ti židovski kralj?” On mu je odgovorio: “Ti sam to kažeš.”+ 4 Tada je Pilat rekao svećeničkim glavarima i narodu: “Ja na ovom čovjeku ne nalazim nikakve krivnje.”+ 5 Ali oni su navaljivali: “On svojim učenjima buni narod po cijeloj Judeji. Počeo je u Galileji i stigao sve do ovamo.” 6 Kad je to čuo, Pilat je upitao je li on Galilejac. 7 Saznavši da je iz područja kojim vlada Herod,+ poslao ga je k njemu jer je on tih dana također bio u Jeruzalemu.

8 Kad je Herod vidio Isusa, veoma se obradovao. Naime, već ga je dulje vrijeme želio vidjeti jer je puno toga čuo o njemu,+ a i nadao se da će pred njim učiniti neko čudo. 9 Postavljao mu je mnoga pitanja, ali Isus mu ni na jedno nije odgovorio.+ 10 No svećenički glavari i pismoznanci ustajali su jedan za drugim i optuživali ga svom žestinom. 11 Tada ga je Herod zajedno sa svojim vojnicima ponizio+ te ga ismijao+ obukavši mu raskošnu haljinu, a zatim ga je poslao natrag Pilatu. 12 A Herod i Pilat, koji su prije bili neprijatelji, tog su dana postali prijatelji.

13 Pilat je tada sazvao svećeničke glavare, poglavare i narod 14 te im rekao: “Doveli ste mi ovog čovjeka optužujući ga da potiče narod na pobunu. Evo, ja sam ga ispitao pred vama, ali zaključio sam da optužbe koje ste iznijeli protiv njega nemaju temelja.+ 15 A isto je zaključio i Herod jer ga je poslao natrag k nama. Taj čovjek nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16 Zato ću ga kazniti+ i pustiti.” 17 * —— 18 Ali sav je narod povikao: “Smakni ga! Pusti nam Barabu!”+ 19 (Taj je čovjek bio bačen u zatvor zbog pobune koja je izbila u gradu i zbog ubojstva.) 20 Pilat im se ponovno obratio jer je želio pustiti Isusa.+ 21 Ali oni su počeli još jače vikati: “Na stup s njim! Na stup s njim!”+ 22 Obratio im se i treći put: “Zašto? Kakvo je zlo učinio? Nisam našao na njemu ništa zbog čega bi zaslužio smrt. Zato ću ga kazniti i pustiti.” 23 Ali oni nisu odustajali, nego su na sav glas zahtijevali da ga se pribije na stup. Toliko su vikali da je Pilat na kraju popustio.+ 24 Odlučio je udovoljiti njihovom zahtjevu. 25 Oslobodio je čovjeka kojeg su tražili, koji je bio bačen u zatvor zbog pobune i ubojstva, a Isusa je po njihovoj volji predao da se pogubi.

26 Dok su ga odvodili, uhvatili su nekog Šimuna iz Cirene koji je dolazio s polja te mu naredili da ide za Isusom i nosi stup na koji je on trebao biti pribijen*.+ 27 Za Isusom je išlo veliko mnoštvo ljudi. Među njima su bile i žene koje su se od tuge udarale u prsa i oplakivale ga. 28 A Isus se okrenuo prema ženama i rekao: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom. Plačite radije nad sobom i nad svojom djecom.+ 29 Jer dolaze dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, blago utrobi koja nije rađala i prsima koja nisu dojila!’+ 30 Tada će ljudi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Prekrijte nas!’+ 31 Jer ako ovo rade dok je stablo zeleno, što će tek biti kad ono bude suho?”

32 A na smaknuće su vodili i dvojicu zločinaca koji su trebali biti pogubljeni s Isusom.+ 33 Kad su stigli na mjesto zvano Lubanja,+ pribili su ga na stup, a uz njega su na stup stavili i zločince – jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva.+ 34 A Isus je govorio: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” I izvlačili su ždrijeb da razdijele njegove haljine.+ 35 Narod je stajao i gledao, a poglavari su mu se rugali: “Druge je spasio. Neka spasi i sebe ako je zaista Božji Pomazanik*, onaj kojeg je on izabrao.”+ 36 Rugali su mu se čak i vojnici. Prišli su mu i ponudili uskislo vino,+ 37 govoreći: “Ako si židovski kralj, spasi sam sebe!” 38 A iznad njega bio je postavljen natpis: “Ovo je židovski kralj.”+

39 Tada ga je jedan od zločinaca koji su bili obješeni na stup počeo vrijeđati:+ “Nisi li ti Krist? Spasi onda i sebe i nas!” 40 Nato ga je drugi prekorio: “Zar se ne bojiš Boga? Pa i ti si osuđen na istu kaznu. 41 Naša je kazna pravedna jer smo dobili ono što smo zaslužili zbog svojih djela, ali on nije učinio nikakvo zlo.” 42 Zatim je rekao: “Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo.”+ 43 A Isus mu je rekao: “Zaista ti kažem danas, bit ćeš sa mnom u raju.”+

44 Oko šestog sata* tama se spustila na cijelu zemlju i potrajala je sve do devetog sata*+ 45 jer je nestalo sunca. Tada se zavjesa svetišta+ razderala po sredini.+ 46 A Isus je glasno zavapio: “Oče, u tvoje ruke povjeravam svoj duh*!”+ Rekavši to, izdahnuo je.+ 47 Kad je stotnik vidio što se dogodilo, počeo je slaviti Boga, govoreći: “Ovaj je čovjek zaista bio pravedan.”+ 48 I kad su svi ljudi koji su se okupili da gledaju smaknuće vidjeli što se dogodilo, otišli su kući udarajući se u prsa od tuge. 49 A svi Isusovi znanci, uključujući i žene koje su putovale s njim iz Galileje, stajali su podalje i promatrali sve to.+

50 Ondje je bio i Josip, dobar i pravedan čovjek koji je bio član Vijeća.+ 51 (On nije podržao njihovu zavjeru niti je u njoj sudjelovao.) Bio je iz judejskog grada Arimateje i čekao je Božje kraljevstvo. 52 On je otišao k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. 53 Skinuo ga je sa stupa,+ umotao u fino platno i položio u grob isklesan u stijeni,+ u koji još nitko nije bio položen. 54 A bio je dan pripreme*+ i bližila se subota*.+ 55 Žene koje su s Isusom putovale iz Galileje također su pošle onamo te su pogledale grob i vidjele gdje leži njegovo tijelo.+ 56 Potom su se vratile da pripreme miomirise i mirisna ulja. A u subotu nisu ništa radile,+ kao što je zapovjeđeno u Zakonu.

24 Prvog dana u tjednu otišle su vrlo rano do groba, noseći miomirise koje su pripremile.+ 2 Kad su stigle, vidjele su da je kamen odvaljan s ulaza u grob.+ 3 Ušle su unutra, ali nisu našle tijelo Gospodina Isusa.+ 4 To ih je potpuno zbunilo. Uto su se pokraj njih pojavila dva čovjeka u blistavoj odjeći. 5 Žene su se prestrašile i nisu se usudile podignuti pogled, a oni su im rekli: “Zašto tražite živoga među mrtvima?+ 6 On nije ovdje, nego je uskrsnuo. Sjetite se što vam je rekao dok je još bio u Galileji. 7 Rekao je da Sin Čovječji mora biti predan u ruke grešnicima, da mora biti pribijen na stup i da će treći dan uskrsnuti.”+ 8 Tada su se prisjetile njegovih riječi.+ 9 Otišle su od groba i javile sve to jedanaestorici i svim ostalim učenicima.+ 10 To su bile Marija Magdalena, Ivana i Jakovljeva majka Marija. One i ostale žene koje su bile s njima ispričale su to apostolima. 11 Ali njima je ono što su govorile zvučalo kao izmišljotina i nisu im vjerovali.

12 No Petar je ustao i otrčao do groba. Zavirivši unutra, vidio je samo lanene povoje. Zatim je otišao, pitajući se što se to dogodilo.

13 Tog istog dana dvojica učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno 60 stadija* od Jeruzalema. 14 Putem su razgovarali o svemu što se dogodilo.

15 Dok su tako razgovarali i raspravljali o svemu tome, prišao im je sam Isus i pošao s njima, 16 ali oni ga nisu prepoznali.+ 17 On ih je upitao: “O čemu to putem raspravljate?” A oni su se, žalosna lica, zaustavili. 18 Jedan od njih, po imenu Kleofa, odgovorio mu je: “Zar si ti stranac u Jeruzalemu i nemaš doticaja ni s kim, pa ne znaš* što se ovih dana događalo u gradu?” 19 A on ih je upitao: “Što to?” Odgovorili su mu: “Ono što se dogodilo s Isusom Nazarećaninom,+ prorokom koji je činio silna djela i govorio snažne riječi pred Bogom i cijelim narodom.+ 20 Naši svećenički glavari i naši poglavari predali su ga da bude osuđen na smrt+ te su ga pribili na stup. 21 A mi smo se nadali da će on izbaviti Izraela.+ Ali evo, već je treći dan otkako se to dogodilo. 22 A i neke žene koje su s nama zapanjile su nas onim što su nam ispričale. One su rano ujutro otišle do groba,+ 23 ali nisu našle njegovo tijelo, pa su došle i rekle nam da su im se ukazali anđeli, koji su rekli da je on živ. 24 Tada su neki od naših otišli do groba+ i našli sve kako su žene rekle, ali njega nisu vidjeli.”

25 A on im je rekao: “Kako ste samo nerazboriti i spora srca, pa vam je teško vjerovati svemu što su govorili proroci! 26 Nije li Krist sve to trebao pretrpjeti+ i biti proslavljen?”+ 27 I protumačio im je sve što je o njemu napisano u Pismima, počevši od Mojsija i svih Proroka.+

28 Kad su se približili selu u koje su išli, on kao da je htio ići dalje. 29 Ali oni su ga nagovarali: “Ostani s nama jer se bliži večer i dan je na izmaku.” I ušao je u kuću i ostao s njima. 30 Dok je s njima bio za stolom, uzeo je kruh i izrekao blagoslov. Zatim je razlomio kruh i dao im ga.+ 31 Tada su im se otvorile oči i prepoznali su ga, a on je nestao pred njima.+ 32 A oni su rekli jedan drugome: “Nije li nam srce gorjelo dok je putem razgovarao s nama, dok nam je tumačio Pisma?” 33 Istog su se časa spremili i vratili u Jeruzalem. Ondje su našli na okupu jedanaestoricu i druge učenike, 34 koji su govorili: “Gospodin je zaista uskrsnuo i ukazao se Šimunu!”+ 35 Tada su i njih dvojica ispričala što im se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali kad je razlomio kruh.+

36 Dok su o tome govorili, Isus se pojavio među njima i rekao im: “Mir s vama!”+ 37 A oni su, zaprepašteni i uplašeni, pomislili da vide duha. 38 Ali on im je rekao: “Zašto ste se prepali? Zašto se bude sumnje u vašim srcima? 39 Pogledajte moje ruke i noge! To sam ja! Dodirnite me pa ćete vidjeti, jer duh nema meso i kosti kao što vidite da ja imam.” 40 Rekavši to, pokazao im je ruke i noge. 41 I dok su od silne radosti i zaprepaštenja još bili u nevjerici, upitao ih je: “Imate li ovdje što za jelo?” 42 Dali su mu komad pečene ribe, 43 a on ga je uzeo i pojeo pred njihovim očima.

44 Zatim im je rekao: “Dok sam još bio s vama, govorio sam vam+ da se mora ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima.”+ 45 Tada im je otvorio um da razumiju Pisma+ 46 i rekao im je: “Napisano je da će Krist trpjeti i treći dan ustati iz mrtvih+ 47 te da će se, počevši od Jeruzalema, u njegovo ime svim narodima+ propovijedati o pokajanju koje je potrebno za oproštenje grijeha.+ 48 Vi ćete svjedočiti o tome*.+ 49 Poslat ću vam ono što vam je moj Otac obećao dati. Zato ostanite u gradu dok ne dobijete silu koja dolazi odozgo.”+

50 Tada ih je odveo do Betanije te je podignuo ruke i blagoslovio ih. 51 I dok ih je blagoslivljao, otišao je od njih i bio uznesen na nebo.+ 52 A oni su mu se poklonili* pa su se presretni vratili u Jeruzalem.+ 53 I stalno su bili u hramu i hvalili Boga.+