Srpanj

Šebna je bio dvorski upravitelj, vjerojatno u službi kralja Ezekije, i imao je velike ovlasti (Iza. 22:15). Nažalost, uzoholio se te je počeo tražiti slavu za sebe (Iza. 22:16-18). Zbog toga ga je Bog smijenio i na njegovo mjesto postavio Elijakima (Iza. 22:19-21). To se dogodilo u vrijeme kad se asirski kralj Sanherib spremao napasti Jeruzalem. Nešto kasnije taj je kralj poslao u Jeruzalem svoje visoke službenike u pratnji velike vojske kako bi obeshrabrio Židove i naveo Ezekiju da se preda (2. Kralj. 18:17-25). Ezekija je na razgovor s Asircima poslao Elijakima i još dvojicu ljudi. Jedan od njih bio je Šebna, koji je sada služio kao pisar. Po svemu sudeći, Šebna nije postao ogorčen niti se prepustio samosažalijevanju, nego je ponizno prihvatio manje istaknut položaj (w18.03 24-25 odl. 7-8, 10).

Ako primijetiš da si sklon razmišljati o materijalnim stvarima ili tjelesnim željama, nemoj odustati. Ustrajno moli Jehovu za sveti duh i on će ti pomoći da usmjeriš svoje misli na ono što je ispravno (Luka 11:13). Sjeti se apostola Petra. On nekoliko puta u svom životu nije postupio onako kako bi trebala postupiti duhovna osoba (Mat. 16:22, 23; Luka 22:34, 54-62; Gal. 2:11-14). Ali nije odustao. Postupno je uz Jehovinu pomoć naučio razmišljati poput Krista. I mi to možemo. Petar je kasnije u svojoj poslanici konkretno naveo na čemu bi kršćani trebali raditi (2. Petr. 1:5-8). Ako se svesrdno trudimo razvijati osobine kao što su samosvladavanje, ustrajnost i bratska ljubav, to će nam pomoći da napredujemo prema duhovnoj zrelosti. Svaki dan možemo se pitati: “Na čemu danas mogu raditi kako bih duhovno napredovao?” (w18.02 25-26 odl. 12-13).

Job je izvrsno razumio Božja načela. Uistinu je poznavao Jehovu i to ga je poticalo da postupa ispravno. Naprimjer, znao je da ne može tvrditi da voli Boga i istovremeno biti bezobziran prema svojim bližnjima (Job 6:14). Nije sebe smatrao boljim od drugih, već se sa svima, bili oni bogati ili siromašni, ophodio kao da su mu obitelj. Rekao je: “Onaj koji je mene u utrobi načinio nije li načinio i njega?” (Job 31:13-22). Očito se nije uzoholio niti je dopustio da zbog svog ugleda i bogatstva počne svisoka gledati na druge. Bio je čista suprotnost mnogim moćnim i bogatim ljudima u današnje vrijeme! Job se klonio idolopoklonstva bilo koje vrste. Nije želio da mu išta postane važnije od Jehove, pa tako ni materijalne stvari. Znao je da bi se time “odrekao pravog Boga koji je na visini”, čak i ako bi samo u svom srcu postao privržen nečem drugom (Job 31:24-28). Isto tako, brak je smatrao svetom zajednicom muškarca i žene. Čak je, slikovito govoreći, sklopio savez sa svojim očima kako ne bi s nemoralnim pobudama gledao neku djevicu (Job 31:1; w18.02 11 odl. 16; 12 odl. 18-19).

Noa nije smatrao da je dovoljno biti dobar čovjek. Hrabro je govorio drugima o svojoj vjeri u Jehovu i tako postao “propovjednik pravednosti” (2. Petr. 2:5). Svojom “vjerom osudio je svijet”, napisao je apostol Pavao (Hebr. 11:7). Zbog toga su mu se ljudi nesumnjivo rugali i protivili, a možda su mu čak prijetili nasiljem. No on se nije bojao ljudi (Izr. 29:25). Naprotiv, pokazao je hrabrost kakvu Jehova daje svojim vjernim slugama. Noa je već više od 500 godina služio Bogu kad je od njega dobio poseban zadatak. Trebao je izgraditi arku u kojoj će ljudi i životinje preživjeti potop (1. Mojs. 5:32; 6:14). Već sama gradnja arke bila je izuzetno zahtjevna, no Noa je sigurno znao i da će mu se ljudi sada još više rugati i protiviti. Ipak, pokazao je vjeru i poslušnost tako što je postupio po uputama koje je dobio. “Upravo je tako učinio” (1. Mojs. 6:22; w18.02 4 odl. 4, 6-7).

Koji je važan način na koji promičemo jedinstvo? To je pokazivanje ljubavi po uzoru na Jehovu, Boga koji je oličenje te divne osobine (1. Ivan. 4:8). Nikad ne bismo smjeli za svoje suvjernike reći nešto poput: “Znam da ih moram podnositi, ali to ne znači da mi moraju biti dragi.” Takav način razmišljanja kosi se s Pavlovim savjetom da “[podnosimo] jedni druge s ljubavlju” (Efež. 4:2). Zapazi da on nije samo rekao da trebamo podnositi jedni druge. Dodao je da to trebamo činiti “s ljubavlju”. To je nešto sasvim drugo. U našim skupštinama ima ljudi svih vrsta, a Jehova je sve njih privukao k sebi (Ivan 6:44). Dakle, očito ih s razlogom voli. Kako bismo onda mi mogli za nekog svog suvjernika misliti da nije dostojan naše ljubavi? Zato poslušajmo Jehovinu zapovijed i žarko ljubimo svoje suvjernike! (1. Ivan. 4:20, 21; w18.01 16 odl. 14).

Neki su roditelji zaključili da bi bilo najbolje da njihov sin ili kći pričekaju s krštenjem dok ne steknu visoko obrazovanje i pronađu dobar posao. Oni možda imaju dobre namjere, no hoće li takav stav pomoći djetetu da bude istinski uspješno u životu? Što je još važnije, je li takav način razmišljanja u skladu s Biblijom? Važno je imati na umu da se stavovi i postupci ovog svijeta kose s onim što Jehova misli i želi (Jak. 4:7, 8; 1. Ivan. 2:15-17; 5:19). Blizak odnos s Jehovom djetetu je najbolja zaštita od Sotone, njegovog svijeta i bezbožnog načina razmišljanja. Ako roditelji pridaju veliku važnost ostvarenju svjetovnih ciljeva, dijete bi moglo zaključiti da su ti ciljevi važniji od odnosa s Jehovom, što je zapravo vrlo opasno. Bi li brižni kršćanski roditelji doista željeli da svijet oblikuje djetetovo gledište o tome što je pravi uspjeh? Činjenica je da istinski sretni i uspješni možemo biti samo ako nam je Jehova na prvom mjestu u životu (Psal. 1:2, 3; w18.03 10-11 odl. 10-11).

Mnogi su uvidjeli da su sretniji kad vode jednostavan život. Osim toga, imaju više vremena za službu Jehovi. Jack je prodao veliku kuću i firmu kako bi mogao sa svojom ženom služiti kao pionir. On kaže: “Godinama sam se vraćao kući frustriran zbog problema na poslu. Moja žena, koja je služila kao stalni pionir, uvijek je bila tako sretna. Znala je reći: ‘Imam najboljeg šefa na svijetu!’ Otkako sam i ja u pionirskoj službi, oboje imamo istog šefa, Jehovu.” Da bismo utvrdili kako mi osobno gledamo na novac, mogli bismo iskreno odgovoriti na sljedeća pitanja: “Da li moj način života pokazuje da doista vjerujem u ono što Biblija kaže o novcu? Je li mi u životu najvažnije dobro zaraditi? Jesu li mi materijalne stvari vrednije od odnosa s Jehovom i drugim ljudima? Jesam li istinski uvjeren da će se Jehova brinuti za moje potrebe?” Možemo biti sigurni da on nikada neće razočarati one koji se uzdaju u njega (w18.01 25 odl. 12-13).

Svi mi imamo ozbiljnu odgovornost raditi na svom spasenju. To, između ostalog, činimo tako što čitamo Božju Riječ i razmišljamo o njoj, molimo se Jehovi i razmišljamo o tome kako je Jehova blagoslovio nas osobno. Budeš li sve to marljivo činio, još ćeš se više uvjeriti da je Jehova tvoj prijatelj. A to će te potaknuti da govoriš drugima o svojim vjerovanjima (Psal. 73:28). Isus je rekao: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe i uzme mučenički stup svoj i neka ide za mnom!” (Mat. 16:24). Da, svatko tko želi biti kršćanin mora se predati Jehovi, krstiti i zatim slijediti Isusa. Istina, to je velika odgovornost. Ali zahvaljujući tome već sada možemo dobiti brojne blagoslove, a u novom svijetu koji Bog priprema moći ćemo živjeti vječno. Zato nastavi marljivo raditi na svom spasenju! (w17.12 27 odl. 18-19).

Kad roditelji strpljivo poučavaju svoju djecu, ona postupno počinju shvaćati “što je širina i dužina i visina i dubina istine” na kojoj se temelji naša vjera (Efež. 3:18). Bilo bi dobro gradivo prilagoditi dobi i sposobnostima djece. Kako im vjera bude rasla, tako će sve vještije braniti svoja vjerovanja pred drugima, pa i pred mladima u školi (1. Petr. 3:15). Naprimjer, mogu li tvoja djeca na temelju Biblije objasniti što se događa nakon smrti? Ima li im biblijsko objašnjenje smisla? Da, trebat će ti puno strpljenja da bi poučio svoju djecu o Božjoj Riječi, ali trud se svakako isplati (5. Mojs. 6:6, 7). Naravno, da bi tvoje dijete izgradilo vjeru, važno je da mu ti budeš dobar primjer. Stephanie, koja ima tri kćeri, kaže: “Pitam sam se: ‘Razgovaram li sa svojim kćerima o tome zašto sam ja uvjerena da Jehova postoji, da nas voli i da su njegova načela ispravna?’ Ne mogu očekivati da moja djeca imaju čvrstu vjeru ako je ja nemam” (w17.12 20 odl. 8-10).

Zašto je Marija bila sigurna da će njen brat uskrsnuti? Ona je bila uvjerena u to zbog čuda za koja je vjerojatno čula prije nego što je Isus započeo svoju službu. Saznala je za njih u svom domu i sinagogi još kao djevojčica. Možda nam odmah padnu na pamet tri izvještaja iz hebrejskog dijela Biblije. Prvo uskrsnuće odigralo se u vrijeme kad je Bog svom proroku Iliji dao moć da čini čuda. Iliju je ugostila jedna siromašna udovica u feničkom obalnom gradu Sarfati. Budući da je tada vladala glad, Bog se na čudesan način pobrinuo da se njene zalihe brašna i ulja ne potroše kako ona i njen sin ne bi umrli od gladi (1. Kralj. 17:8-16). Kasnije joj se sin razbolio i umro. Zato joj je Ilija došao pomoći. On se ispružio nad dječakovim mrtvim tijelom i pomolio: “Bože moj, molim te neka se vrati život u dijete ovo!” To se i dogodilo. Bog je uslišio Iliju i dijete je oživjelo. Bilo je to prvo uskrsnuće koje je zabilježeno u Bibliji (1. Kralj. 17:17-24). Marta je sigurno znala za taj zadivljujući događaj (w17.12 3 odl. 1; 4 odl. 3, 5-6).

Ljudi nam često kažu da bi nam uspješna karijera trebala biti jedan od životnih prioriteta. Smatraju da tako možemo steći ugled, moć i bogatstvo. Budući da je mnogim ljudima u svijetu karijera najvažniji cilj u životu, kršćani bi pod njihovim utjecajem lako mogli početi razmišljati na sličan način. Je li istina da uspješna karijera koja donosi moć i ugled vodi do trajne sreće? Nije. Sjeti se da je Sotona želio vladati nad drugima i da je žudio za time da mu se drugi dive. Iako je donekle uspio ostvariti tu želju, to ga nije usrećilo. Zapravo, Biblija kaže da je “silno gnjevan” (Otkr. 12:12; Mat. 4:8, 9). U usporedbi s istinskom radošću koju osjeća onaj tko pomaže drugima da upoznaju Božju mudrost i dobiju vječni život, svjetovna karijera donosi tek prolazno zadovoljstvo. Osim toga, nemilosrdna konkurencija kakva vlada u današnjem svijetu sili ljude da se agresivno nadmeću jedni s drugima i raspiruje zavist. Mnogi se na koncu uvjere da je sve to zapravo “ispraznost i trčanje za vjetrom” (Prop. 4:4; w17.11 22-23 odl. 11-13).

I u kršćanskoj skupštini glazba je imala važno mjesto u svetoj službi. Sjetimo se što je Isus učinio uoči najvažnijeg događaja u ljudskoj povijesti. Nakon što je održao Gospodinovu večeru, sa svojim je učenicima pjevao hvalospjeve. Kršćani u 1. stoljeću imali su običaj zajedno pjesmom hvaliti Boga i time su nam pružili dobar primjer. Iako se oni nisu sastajali u raskošnim zdanjima poput hrama, nego često u privatnim kućama, to ne znači da su s manje žara pjevali Jehovi. Apostol Pavao pod nadahnućem je potaknuo svoje suvjernike: “Pjevajte Bogu psalme, hvalospjeve i duhovne pjesme sa zahvalnošću” (Kol. 3:16, Croatian Bible, Biblica, internetsko izdanje). Pjesme iz naše pjesmarice doista su “duhovne pjesme [koje treba pjevati] sa zahvalnošću”. One su dio duhovne hrane koju nam daje “vjerni i razboriti rob” (Mat. 24:45; w17.11 4 odl. 7-8).

Do gradova-utočišta bilo je lako doći. Jehova je Izraelcima zapovjedio da šest gradova određenih za tu posebnu svrhu ravnomjerno rasporede s obje strane rijeke Jordana. Zašto? Zato da bi se svaki bjegunac mogao brzo i lako skloniti u njih (4. Mojs. 35:12-14). Putevi koji su vodili u te gradove trebali su biti u dobrom stanju (5. Mojs. 19:3). Prema nekim židovskim izvorima, na njima su bili postavljeni putokazi kako bi bjegunci lakše pronašli gradove-utočišta. Budući da su postojali takvi gradovi, nenamjerni ubojice nisu bili prisiljeni bježati u druge zemlje, gdje bi mogli doći u iskušenje da počnu štovati krive bogove. Razmisli o ovome: Jehova je odredio da namjerni ubojice budu kažnjeni smrću. No istovremeno se pobrinuo da oni koji su nehotice nekome oduzeli život mogu dobiti zaštitu i da im bude ukazano milosrđe. Komentirajući odredbe o gradovima-utočištima, jedan tumač Biblije napisao je: “Bog se pobrinuo da sve bude posve jasno, jednostavno i lako.” Jehova nije neki nemilosrdan sudac koji samo čeka da kazni svoje sluge. Naprotiv, on je “bogat milosrđem” (Efež. 2:4; w17.11 14 odl. 4-5).

Leteći svitak, žena zatvorena u košari i dvije žene s krilima poput rodinih. Ti nesvakidašnji prizori opisani su u knjizi proroka Zaharije (Zah. 5:1, 7-9). Zašto je Jehova svom proroku dao te upečatljive vizije? Šesta i sedma Zaharijina vizija pružaju snažnu opomenu onima koji uporno čine zlo. Podsjećaju ih na to da Jehova ne tolerira neispravno postupanje. Svi oni koji žele iskreno služiti Bogu moraju uistinu mrziti zlo. Putem Zaharijinih vizija naš nam nebeski Otac s ljubavlju pruža ohrabrenje. Budemo li davali sve od sebe kako bismo živjeli po Božjoj volji, on će nas blagoslivljati i štititi, pa ćemo izbjeći prokletstvo koje vodi u smrt. Naš trud da ostanemo čisti u ovom svijetu punom zla neće biti uzaludan. Budimo sigurni da uz Jehovinu pomoć možemo u tome uspjeti! (w17.10 21 odl. 1; 25 odl. 19).

Našim neudanim sestrama pružaju se razne prilike da učine još više u službi Jehovi. Naprimjer, one mogu postati pioniri, preseliti se na područje na kojem je potrebno više objavitelja, pomagati u gradnji i obnovi dvorana ili predati molbu kako bi pohađale Tečaj za objavitelje Kraljevstva. Neke od njih čak imaju priliku pohađati školu Gilead. Naše starije sestre ne mogu iskoristiti mnoge od tih mogućnosti, no one su ipak dragocjeni članovi skupštine. Mi jako volimo te naše drage suvjernice. Neke od njih ne mogu više činiti u službi Bogu onoliko koliko su nekad mogle, ali ipak mogu pokazati hrabrost i učiniti ono što je u njihovoj moći. Naprimjer, ako starješine zamole neku stariju sestru da popriča s nekom mlađom sestrom o tome kako se pristojno odijevati, sigurno će joj trebati hrabrosti da to učini. Naravno, ona je neće prekoravati zbog toga kako se odijeva, ali je može potaknuti da razmisli o tome kako njen način odijevanja može djelovati na druge (1. Tim. 2:9, 10). Kad starije sestre s puno ljubavi pomažu svojim suvjernicama, to pozitivno utječe na cijelu skupštinu (w17.09 31-32 odl. 17-18).

U povijesti je bilo mnogo utjecajnih ljudi koji su nastojali spriječiti da Biblija dođe u ruke običnim ljudima. No bilo je i bogobojaznih pojedinaca koji nisu dali da ih takvo protivljenje zastraši. Uzmimo za primjer Johna Wycliffea, teologa iz 14. stoljeća. On je čvrsto vjerovao da svim ljudima treba omogućiti da čitaju Božju Riječ. No u njegovo vrijeme običan narod u Engleskoj nije imao prilike saznati što piše u Bibliji. Godine 1382. na engleskom je objavljen prijevod koji su načinili John Wycliffe i njegovi suradnici. Wycliffeovi sljedbenici, koji su prozvani lolardi, pješice putovali od sela do sela po cijeloj Engleskoj jer su željeli pomoći običnom narodu da upozna i zavoli Božju Riječ. Lolardi su ljudima često čitali iz Wycliffeove Biblije te su im ostavljali prijepise nekih dijelova tog prijevoda. U narednim su stoljećima mnogi pojedinci u Europi i drugim dijelovima svijeta počeli prevoditi i tiskati Bibliju kako bi je mogao čitati običan narod (w17.09 20-21 odl. 10-12).

Neostvarena želja za djecom može biti svojevrsna “tjelesna nevolja” (Izr. 13:12). U biblijska vremena neplodnost se čak smatrala sramotom. Jakovljeva žena Rahela jako je patila zbog toga što je njena sestra imala djecu, a ona nije (1. Mojs. 30:1, 2). Smrt voljene osobe također je nevolja koja može snaći one u braku. Nažalost, mnogi su izgubili svog bračnog druga iako nisu očekivali da će ih to zadesiti u ovom starom svijetu. Njima veliku utjehu pruža Isusovo obećanje da će uskrsnuti umrle, u što kršćani čvrsto vjeruju (Ivan 5:28, 29). Naš brižan Otac, Jehova, u svojoj Riječi zapisao je mnoga obećanja koja hrabre i tješe one koje snađu životne nedaće (w17.06 4 odl. 1; 5 odl. 6; 6 odl. 9).

Kad se jednom prilikom Bog objavio Mojsiju, obznanio mu je svoje ime i naveo neke svoje osobine. Najprije je spomenuo da je milosrdan i dobrostiv, odnosno samilostan (2. Mojs. 34:5-7). Naravno, Jehova je mogao istaknuti svoju moć ili mudrost. No budući da je razgovarao s Mojsijem, koji se htio uvjeriti da ima njegovu podršku, Jehova je istaknuo osobine koje pokazuju da on doista želi pomoći svojim slugama (2. Mojs. 33:13). Mi ljudi stvoreni smo tako da pokazujemo samilost i suosjećanje, ali od Adama smo naslijedili nesavršenost i zbog toga smo skloni postupati sebično. Ponekad nam nije lako odlučiti hoćemo li pomoći drugima ili ćemo prvenstveno misliti na vlastitu korist. Neki zbog te dileme stalno vode unutarnju borbu. Što nam može pomoći da u većoj mjeri pokazujemo zanimanje za druge? Kao prvo, odvojimo vrijeme da istražimo kako Jehova pokazuje samilost i kako to čine drugi ljudi. Kao drugo, razmislimo kako se možemo ugledati na Boga te zašto je dobro da postupamo po uzoru na njega (w17.09 8 odl. 1; 9 odl. 3).

Što nas treba poticati da obučemo novu osobnost? Motiv nam treba biti želja da iskažemo čast Jehovi, a ne želja za time da nas ljudi hvale. Sjeti se da je čak i jedan savršen anđeo sagriješio jer se uzoholio. (Usporedi Ezekijela 28:17.) Grešnim je ljudima još mnogo teže čuvati se neprimjerenog ponosa i oholosti! Ipak, mi se možemo obući u poniznost. Što će nam pomoći da to učinimo? Da bismo ostali ponizni, trebamo svaki dan odvajati vrijeme za čitanje Božje Riječi i razmišljanje o onome što smo pročitali (5. Mojs. 17:18-20). Posebno je važno da razmišljamo o Isusovim učenjima i divnom primjeru koji nam je pružio time što je ponizno služio drugima (Mat. 20:28). On je čak oprao noge svojim apostolima (Ivan 13:12-17). Osim toga, trebamo se često moliti za Božji duh koji će nam pomoći da se borimo protiv sklonosti da sebe smatramo boljima od drugih (Gal. 6:3, 4; w17.08 25 odl. 11-12).

Možda smo se i mi nekad našli u situaciji da smo uvjereni da postupamo u skladu s vodstvom Božjeg svetog duha, a onda se stvari nisu odigrale onako kako smo očekivali. Suočili smo se s problemima ili se našli u nekim novim okolnostima te smo morali učiniti ogromne promjene u životu (Prop. 9:11). Što nam može pomoći da ne budemo zabrinuti ni za što i da osjetimo “mir Božji”? Riječi koje je Pavao napisao Filipljanima pokazuju da je molitva lijek za zabrinutost. Dakle, kad smo zbog nečega zabrinuti, trebamo u molitvi reći Jehovi sve što nas muči (1. Petr. 5:6, 7). Stoga se moli Jehovi i budi potpuno uvjeren u to da mu je stalo do tebe. Moli mu se “sa zahvaljivanjem”, imajući na umu blagoslove koje dobivaš. I nemoj zaboraviti da Bog “može učiniti neizmjerno više od svega što molimo ili zamislimo” (Efež. 3:20; w17.08 9 odl. 4, 6; 10 odl. 10).

Mnogi su kršćani u mladosti služili kao pioniri i zbog toga su bili jako sretni. Ako si mlada osoba, zašto ne bi s nekima od njih razgovarao o svojim planovima za budućnost? Ti duhovno zreli suvjernici vjerojatno će ti reći da u punovremenoj službi možeš naučiti puno toga što će ti koristiti cijeli život. Dok je bio na nebu, Isus je mnogo toga naučio od svog Oca, no nastavio je učiti i za vrijeme svoje službe na Zemlji. Naprimjer, imao je priliku osjetiti koliko čovjeka usrećuje kad vidi da je dobra vijest nekome dirnula srce ili kad ostane vjeran Jehovi u kušnjama (Iza 50:4; Hebr. 5:8; 12:2). Isus je zapovjedio svojim sljedbenicima da poučavaju ljude kako bi postali njegovi učenici (Mat. 28:19, 20). Ako se odlučiš posvetiti vršenju tog djela, odabrat ćeš životni put koji će te jako usrećiti, a ujedno će donijeti slavu Bogu. Naravno, trebat će ti vremena da postaneš vješt propovjednik (w17.07 23 odl. 6-7).

Nema nikakve sumnje u to da nam najveću utjehu može pružiti naš suosjećajni nebeski Otac, Jehova (2. Kor. 1:3, 4). Ožalošćeni mogu utjehu pronaći i u kršćanskoj skupštini (1. Sol. 5:11). Kako možemo jačati i tješiti one koji su “slomljena duha”? (Izr. 17:22). Važno je imati na umu da postoji “vrijeme kad se šuti i vrijeme kad se govori” (Prop. 3:7). Udovica po imenu Dalene rekla je: “Oni koji tuguju imaju potrebu s nekim podijeliti svoje misli i osjećaje. Zato im najviše možete pomoći tako da ih slušate — i da ih pritom ne prekidate.” Junia, čiji je brat počinio samoubojstvo, kaže: “Iako možda ne možete potpuno razumjeti kako se ožalošćena osoba osjeća, njoj će puno značiti već to što je želite razumjeti.” Osim toga, trebamo imati na umu da svatko od nas doživljava i izražava tugu na svoj način (w17.07 13 odl. 3; 14 odl. 11-13).

U današnje vrijeme mnogim je ljudima novac prioritet. Kako zaraditi više ili sačuvati ono što su stekli goruće je pitanje u njihovom životu. Drugima su najvažniji obitelj, zdravlje ili neka njihova osobna postignuća. Međutim, postoji daleko važnije pitanje koje se tiče svih nas, a to je opravdanje Jehovine vrhovne vlasti. Moramo paziti da to nikad ne izgubimo iz vida. Kako bi nam se to moglo dogoditi? Svakodnevne obaveze ili osobni problemi mogli bi nas toliko zaokupiti da smetnemo s uma koliko je to pitanje značajno. No budemo li svjesni njegove važnosti, lakše ćemo se nositi sa svakodnevnim brigama, a i zbližit ćemo se s Jehovom (w17.06 22 odl. 1-2).

Jehova vlada nad nama s puno ljubavi. Starješine i poglavari obitelji koji poštuju njegovu vlast postupaju po uzoru na njega i zato ne postavljaju drugima prevelike zahtjeve, znajući da bi time prekoračili svoje ovlasti. I Pavao se ugledao na Boga i njegovog Sina. On nije dovodio svoje suvjernike u neugodnu situaciju niti je na njih vršio pritisak, nego ih je usrdno molio da učine ono što je ispravno (Rim. 12:1; Efež. 4:1; Filem. 8-10). To je Jehovin način postupanja. A tako bi trebali postupati i svi oni koji podupiru i cijene njegovu vlast. Kako još možemo podupirati Jehovinu vlast? Tako da onima kojima je Jehova povjerio određena zaduženja ili ovlasti pokazujemo poštovanje i surađujemo s njima. Čak i ako neku odluku ne razumijemo u potpunosti ili se ne slažemo s njom, ipak ćemo se podložiti teokratskom redu. Naravno, ljudi u svijetu imaju posve drugačija gledišta, ali mi koji Jehovu smatramo svojim vladarom postupamo po njegovoj volji (Efež. 5:22, 23; 6:1-3; Hebr. 13:17; w17.06 30 odl. 14-15).

Bez obzira na svoju dob, naša braća i sestre koji su obeshrabreni, potišteni ili se suočavaju s nekim drugim kušnjama trebaju našu pažnju, ohrabrenje i utjehu (Izr. 12:25; Kol. 4:11). Da, naše riječi i djela najbolji su dokaz da istinski ljubimo svoju “braću u vjeri” (Gal. 6:10). Biblija je prorekla da će sebičnost i pohlepa biti istaknuto obilježje “posljednjih dana” (2. Tim. 3:1, 2). Stoga mi kao kršćani moramo davati sve od sebe kako bismo produbili svoju ljubav prema Bogu, biblijskoj istini i suvjernicima. Istina, ponekad bi se među nama mogle pojaviti manje nesuglasice. No ljubav bi nas trebala potaknuti da sve razmirice riješimo u kršćanskom duhu. To služi na dobrobit cijele skupštine (Efež. 4:32; Kol. 3:14). Stoga i dalje svim srcem ljubimo Jehovu, njegovu Riječ i svoju braću (w17.05 21 odl. 17-18).

Mi kao kršćani znamo da je sasvim realno očekivati da ćemo izvan skupštine doživljavati nepravde. No naša se vjera može naći na ispitu ako unutar skupštine vidimo ili doživimo nešto što nam djeluje kao nepravda. Kako ćeš reagirati ako smatraš da ti je neki suvjernik učinio nešto nažao ili da ti je u skupštini nanesena nepravda? Hoćeš li dopustiti da ti to bude kamen spoticanja? Svi smo nesavršeni i često griješimo. Stoga nam je jasno da uvijek postoji mogućnost da u skupštini doživimo nepravdu ili da je mi sami nanesemo nekom drugom. To se događa rijetko, ali ako se ipak dogodi, vjerni se kršćani neće iznenaditi niti pokolebati u vjeri. Jehova nam je s razlogom u svojoj Riječi dao mudre savjete kako bi nam pomogao da mu ostanemo odani čak i ako nam suvjernici nanesu nepravdu (Psal. 55:12-14; w17.04 19 odl. 4-5).

Ako tvoj bračni partner ne služi Jehovi, to može stvoriti dodatne probleme i napetosti u vašem braku. Međutim, to što tvoj bračni partner zasad ne želi biti Kristov učenik nije samo po sebi valjan razlog za razdvajanje ili razvod (1. Kor. 7:12-16). Čak i ako muž ne služi Jehovi i ne predvodi obitelj u duhovnim aktivnostima, žena ga treba poštovati jer je on glava obitelji. Isto tako, ako žena nije u istini, njen je muž ipak treba voljeti i požrtvovno se brinuti za nju (Efež. 5:22, 23, 28, 29). Što ako tvoj bračni partner želi ograničiti tvoje sudjelovanje u duhovnim aktivnostima? Naprimjer, jednoj je sestri muž rekao da smije ići u službu propovijedanja samo određenim danima u tjednu. Ako si i ti u sličnoj situaciji, upitaj se: “Traži li moj bračni partner da prestanem služiti Jehovi? Ako ne traži, mogu li udovoljiti njegovom zahtjevu?” Razumnost ti može pomoći da izbjegneš nepotrebne probleme u braku (Filip. 4:5; w17.10 13 odl. 7-8).

Kao što je i prorečeno, “ljudi iz svih jezika narodnih” u velikom broju dolaze u Jehovinu organizaciju (Zah. 8:23). U nekim obiteljima može se dogoditi da jezik postane prepreka između roditelja i djece. Naime, roditeljima može biti teško poučavati djecu o istini ako ona ne razumiju dobro njihov materinji jezik. Roditelji, vaša su djeca najvažniji interesenti koje ćete ikada imati. Ona moraju “dobro upoznati” Jehovu da bi dobila vječni život (Ivan 17:3). Ako želite da vaša djeca upoznaju Jehovina učenja, trebate razgovarati s njima o duhovnim temama kad god vam se pruži prilika (5. Mojs. 6:6, 7). Vaša će djeca domaći jezik vjerojatno naučiti u školi i u kontaktu s drugim ljudima. No vaš jezik prvenstveno uče tako što često razgovaraju s vama na tom jeziku. Ako ga nauče, bit će im lakše komunicirati s vama i izraziti svoje osjećaje. No to nije jedina korist. Dvojezičnost izoštrava djetetove intelektualne sposobnosti i socijalne vještine (w17.05 9 odl. 5-6).

Izraelci su bili u vrlo lošoj poziciji jer su bili praktički goloruki — nisu imali oružje ni za napad ni za obranu. Za razliku od njih, neprijatelji su imali 900 bojnih kola sa željeznim oštricama (Suci 4:1-3, 13; 5:6-8). Usprkos tome Jehova je Baraku dao zapovijed zapisanu u današnjem citatu. Barak je bez odlaganja postupio po Jehovinim uputama (Suci 4:14-16). Dok se u Taanaku vodila odlučujuća bitka, iznenada je počela padati tako jaka kiša da se tlo ubrzo pretvorilo u blato, pa su zastrašujuća bojna kola izraelskih neprijatelja postala posve beskorisna. Barak je Siserinu vojsku progonio sve do Harošeta, koji je od poprišta bitke bio udaljen oko 25 kilometara. No Sisera je u nekom trenutku ostavio svoja kola i pješice pobjegao u Saananim, blizu Kedeša. Utočište je potražio u šatoru Jaele, žene Kenijca Hebera, koja ga je srdačno primila. Iscrpljen od bitke, Sisera je utonuo u san. Znajući da joj dok spava ne može pružiti otpor, Jaela je iskoristila priliku i pogubila ga. Bila je doista hrabra! (Suci 4:17-21). Tako su izraelski neprijatelji bili poraženi! (w17.04 29 odl. 6-8).

Hoće li nakon Harmagedona na Zemlji postojati ijedna organizacija? Biblija kaže: “Po obećanju njegovu očekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima će prebivati pravednost” (2. Petr. 3:13). Staro nebo i stara zemlja — iskvarene vlasti i ljudsko društvo pod njihovom upravom — više neće postojati. Tko će doći na njihovo mjesto? Izraz “nova nebesa i nova zemlja” ukazuje na to da će postojati nova vlast i novo ljudsko društvo nad kojim će ona vladati. Vladari Kraljevstva, s Isusom Kristom na čelu, u svemu će postupati poput Jehove, koji je Bog reda (1. Kor. 14:33). Dakle, “nova zemlja” bit će vrhunski organizirana. Bit će postavljeni dobri i sposobni ljudi koji će voditi brigu o tome (Psal. 45:16). Nadgledat će ih Isus Krist i 144 000 njegovih suvladara. Kako će samo biti lijepo kad sve korumpirane organizacije budu zamijenjene jednom, ujedinjenom organizacijom, koja se nikad neće iskvariti! (w17.04 11 odl. 8-9).

Brak je svet. Mladenka i mladoženja izriču svoje bračne zavjete pred Bogom i ljudima. Obično svom bračnom drugu obećaju da će ga voljeti i poštovati te se brinuti za njega dokle god budu kao muž i žena zajedno živjeli na Zemlji. Neki možda na svom vjenčanju nisu upotrijebili baš te riječi, ali ipak su se pred Bogom zavjetovali jedno drugome. Nakon što mladenci postanu muž i žena, stupaju u odnos koji treba trajati cijeli život (1. Kor. 7:39). Kao što je Isus rekao, “što je Bog združio, neka čovjek ne rastavlja” — niti sami supružnici niti bilo tko drugi. Stoga par koji stupa u brak ne smije razvod smatrati prihvatljivom opcijom za rješavanje bračnih problema (Mar. 10:9). Naravno, savršen brak ne postoji. U svaki brak ulaze dvije nesavršene osobe. Upravo zato Biblija kaže da će bračni partneri ponekad doživljavati nevolje (1. Kor. 7:28; w17.04 7 odl. 14-15).