Ožujak

Novi svijet još ne možemo vidjeti svojim očima, on još ne postoji. No razmisli malo o onome što možemo vidjeti, što već postoji – naprimjer o zvijezdama, drveću, životinjama i drugim ljudima. Nitko od nas ne sumnja da je sve to stvarno, iako u prošlosti nije postojalo. No sada sve to postoji zato što je Jehova odlučio to stvoriti (Post. 1:1, 26, 27). Slično tome Jehova je odlučio stvoriti novi svijet. On će taj svoj naum ispuniti. U novom svijetu ljudi će živjeti vječno i bit će savršeno zdravi. Kad dođe vrijeme koje je Bog za to odredio, novi svijet postat će jednako stvaran kao i sve što danas vidimo oko sebe (Iza. 65:17; Otkr. 21:3, 4). Dok ne dođe novi svijet, daj sve od sebe da bi jačao svoju vjeru. Uvijek budi zahvalan za otkupninu. Razmišljaj o tome koliko je Jehova moćan. Zaokupi se duhovnim aktivnostima. Tako i ti možeš biti među onima “koji zbog svoje vjere i strpljivosti nasljeđuju ono što je obećano” (Hebr. 6:11, 12; w23.04 19:18-19).

Isus je pogledao prema nebu i pomolio se pred svima. Želio je da Jehovi pripadne sva čast za ono što je namjeravao učiniti. Isus je zatim povikao: “Lazare, izađi!” (Ivan 11:43). I Lazar je izašao iz groba! Isus je upravo učinio ono što su neki smatrali nemogućim. Taj izvještaj jača našu vjeru u uskrsnuće. Zašto to možemo reći? Sjeti se da je Isus obećao Marti: “Tvoj će brat ustati” (Ivan 11:23). Poput svog Oca, Isus želi i može ispuniti to obećanje. To što je Isus zaplakao pokazuje da on svim srcem želi uskrsnuti mrtve i ukloniti svu bol koju smrt nanosi ljudima. A kad je Lazar izašao iz groba, Isus je dokazao da ima moć uskrsavati umrle. Osim toga, sjeti se na što je Isus podsjetio Martu, a spominje se u današnjem citatu. Stvarno imamo razloga vjerovati da će Bog ispuniti svoje obećanje i uskrsnuti mrtve (w23.04 16:15-16).

Kad bolje razumijemo što je Jehovina volja, možda ćemo uvidjeti da ono za što smo se molili i nije baš najbolje i da se trebamo moliti za nešto drugo. Moramo imati na umu da Jehova ima naum koji će ostvariti u vrijeme koje je on odredio. Između ostalog, Jehova je odlučio potpuno i trajno ukloniti sve probleme koji danas uzrokuju toliko patnje, kao što su prirodne katastrofe, bolest i smrt. Jehova će taj naum ostvariti putem svog Kraljevstva (Dan. 2:44; Otkr. 21:3, 4). No dok ne dođe to vrijeme, Jehova dopušta Sotoni da vlada svijetom (Ivan 12:31; Otkr. 12:9). Ako bi Jehova danas riješio probleme čovječanstva, moglo bi se činiti da Sotona prilično uspješno vlada ovim svijetom. Dakle, iako moramo čekati da Jehova ispuni neka svoja obećanja, to ne znači da smo prepušteni sami sebi. Jehova nam pomaže (w23.05 21:4, 7-8).

Kako možemo pomoći drugima da dođu na taj važan događaj i izvuku korist iz programa? Naravno, najprije ih trebamo pozvati. Osim što ćemo pozivati one na koje naiđemo u službi propovijedanja, možemo napraviti i popis osoba koje želimo pozvati. To mogu biti naši rođaci, kolege s posla, učenici iz škole i drugi. Ako nemamo dovoljno tiskanih pozivnica, nekima možemo poslati poveznicu na digitalnu verziju pozivnice. Mogli bismo se iznenaditi kad vidimo koliko se ljudi odazvalo na naš poziv (Prop. 11:6). Imaj na umu da bi osobe koje pozovemo mogle imati neka pitanja – naročito ako još nikad nisu bile na našim sastancima. Zato je dobro unaprijed razmisliti o tome što bi ih moglo zanimati i pripremiti odgovore na pitanja koja bi nam mogli postaviti. Čak i nakon što zainteresirane osobe dođu na Obilježavanje Kristove smrti, mogle bi imati još neka pitanja. Dajmo sve od sebe da prije, tijekom i nakon Obilježavanja Kristove smrti pomognemo onima koji “ispravno gledaju na vječni život” da shvate važnost i značenje te svečanosti (Djela 13:48; w24.01 2:13, 15-16).

Biblija govori o osam osoba koje su uskrsnule u život na Zemlji. Zašto ne bi pažljivo proučio svaki od tih izvještaja? Pritom se upitaj što možeš naučiti iz njih. Razmišljaj o tome kako svaki od tih primjera pokazuje da Bog želi i može vratiti umrle u život. Iznad svega, razmišljaj o najvažnijem uskrsnuću – Isusovom uskrsnuću. I ne zaboravi da je na stotine svjedoka potvrdilo da je Isus uskrsnuo. Njegovo uskrsnuće daje nam čvrst temelj za vjeru u to da će Bog u budućnosti vratiti mrtve u život (1. Kor. 15:3–6, 20–22). Svim srcem zahvalni smo Jehovi što nam je dao divnu nadu u uskrsnuće. Možemo biti sigurni da će se to obećanje ostvariti jer ga Jehova želi i može ispuniti. Jačajmo svoju vjeru u to da će se naša dragocjena nada ostvariti. Tako ćemo se još više zbližiti s Bogom, koji svakome od nas obećava: “Tvoji će voljeni ustati!” (Ivan 11:23; w23.04 16:2, 17, 20).

Skromnost i poniznost jako su slične osobine. Biti skroman znači nemati previsoko mišljenje o sebi i biti svjestan svojih ograničenja. A biti ponizan znači poštovati druge i smatrati ih većima od sebe (Filip. 2:3). Općenito govoreći, skromna osoba ujedno je i ponizna. Gideon je bio skroman i ponizan čovjek. Kad mu je Jehovin anđeo rekao da je izabran da izbavi Izraelce od moćnih Midjanaca, taj ponizan čovjek odgovorio mu je: “Moj je rod najslabiji u Manašeu, a ja sam najneznatniji u domu svog oca” (Suci 6:15). Gideon je smatrao da nije sposoban za tako težak zadatak. Ali Jehova je znao da on u tome može uspjeti. I doista, Gideon je uz Jehovinu pomoć uspješno izvršio svoj zadatak. Starješine se svojski trude pokazivati skromnost i poniznost u svemu što rade (Djela 20:18, 19). Oni ne kuju u zvijezde svoja postignuća i sposobnosti niti se ubijaju u pojam zbog svojih slabosti i propusta (w23.06 25:4-5).

Dio proročanstva koji govori o tome da će “zmiji”, odnosno Sotoni, biti zdrobljena glava, treba se tek dogoditi za više od 1000 godina (Otkr. 20:7–10). Prije nego se to dogodi Biblija je prorekla još neke zapanjujuće događaje koji nam uskoro predstoje. Najprije će narodi proglasiti “mir i sigurnost” (1. Sol. 5:2, 3). A onda će “iznenada” započeti velika nevolja kad narodi napadnu sve krive religije (Otkr. 17:16). Nakon toga Isus će suditi ljudima i odvojiti ovce od jaraca (Mat. 25:31–33, 46). Ali Sotona to neće mirno promatrati. Pun mržnje potaknut će savez svih naroda, koji Biblija naziva Gog iz zemlje Magoga, da napadne Jehovin narod (Ezek. 38:2, 10, 11). U nekom trenutku preostali pomazanici bit će sakupljeni te će se na nebu pridružiti Kristu i njegovim nebeskim vojskama kako bi sudjelovali u harmagedonskoj bici. Ta će bitka biti vrhunac velike nevolje (Mat. 24:31; Otkr. 16:14, 16). Nakon toga Krist će zavladati Zemljom i počet će njegova Tisućugodišnja Vladavina (Otkr. 20:6; w23.10 44:9-10).

Danas mnogi Jehovini sluge žive u zemljama u kojima je naše djelovanje zabranjeno. Ta draga braća i sestre poštuju svjetovne vlasti, ali poput Obadije odanost iskazuju isključivo Jehovi (Mat. 22:21). Oni pokazuju da se boje Boga tako što se pokoravaju njemu, a ne ljudima (Djela 5:29). To čine tako da ustrajno propovijedaju dobru vijest i sastaju se u tajnosti (Mat. 10:16, 28). Jako im je stalo do toga da njihova braća i sestre dobiju duhovnu hranu koja im je prijeko potrebna. Uzmimo za primjer Henrija, koji živi u jednoj afričkoj zemlji u kojoj je naše djelovanje jedno vrijeme bilo zabranjeno. Tijekom zabrane Henri se stavio na raspolaganje da svojim suvjernicima dostavlja duhovnu hranu. On je napisao: “Po prirodi sam sramežljiv. (...) [Jehova mi je dao] potrebnu hrabrost.” Što misliš, bi li i ti mogao biti hrabar poput Henrija? Znaj da možeš biti hrabar ako razvijaš zdrav strah pred Bogom (w23.06 27:9, 11).

Nakon što su se Adam i Eva pobunili, moglo se činiti da je Sotona osujetio Božji naum da Zemlju ispuni savršenim, poslušnim ljudima. Sotona je možda mislio da je Jehovi ostalo svega par opcija. Možda je računao na to da će Jehova usmrtiti Adama i Evu te stvoriti novi, savršeni ljudski par kako bi ostvario svoj naum s ljudima. No da je Bog tako postupio, Ðavo bi ga mogao optužiti da je lažljivac. Zašto? Zato što je, prema Postanku 1:28, Jehova rekao Adamu i Evi da će se Zemlja napuniti njihovim potomcima. Moguće je da je Sotona mislio kako će Jehova dopustiti Adamu i Evi da imaju nesavršeno potomstvo koje nikad neće moći postati savršeno (Prop. 7:20; Rim. 3:23). U tom slučaju Ðavo bi nesumnjivo optužio Jehovu da je nesposoban i da ne može ostvariti svoj naum. Zašto bi to tvrdio? Zato što se na taj način ne bi ostvario Božji naum – Zemlja ne bi postala raj ispunjen savršenim, poslušnim potomcima Adama i Eve (w23.11 46:15-16).

Jehova nam preko svoje Riječi i organizacije daje jasne upute. Nemamo razloga išta dodavati uputama koje dobivamo od njega (Izr. 3:5–7). Stoga mi ne idemo preko onoga što je napisano u Bibliji i ne namećemo svojim suvjernicima pravila u vezi s nečim što je stvar osobne odluke. Sotona zavodi ljude i stvara podjele među njima služeći se “ispraznim i prijevarnim riječima” te “načelima ovog svijeta” (Kol. 2:8). U 1. stoljeću u to su spadale ideje koje su se temeljile na ljudskoj mudrosti, zatim židovska učenja koja nisu imala uporište u svetim spisima i gledište da se kršćani moraju držati Mojsijevog zakona. To su bile prijevare zato što su ljudima odvraćale pažnju od izvora prave mudrosti, Jehove. Danas se Sotona služi medijima i društvenim mrežama kako bi širio razne teorije zavjere i lažne vijesti iza kojih stoje politički vođe (w23.07 31:11-12).

Problem koji je nastao pobunom Sotone i prvih ljudi Jehova je riješio onako kako to Sotona nikad ne bi očekivao. Dopustio je Adamu i Evi da imaju djecu i time je dokazao da nije lažljivac, nego da govori istinu. Osim toga, Jehova je dokazao da nije nesposoban, nego upravo suprotno – da ga ništa ne može spriječiti da ispuni ono što je naumio. Nastavio je raditi na ostvarenju svog nauma tako što se pobrinuo da dođe “potomak” koji će dati svoj život kao otkupninu za ljudski rod (Post. 3:15; 22:18). Sotoni sigurno nije bilo ni na kraj pameti da će Jehova tako riješiti stvari. Zašto? Zato što se otkupnina temelji na nesebičnoj ljubavi (Mat. 20:28; Ivan 3:16). A Sotoni, koji je krajnje sebičan, ta je osobina potpuno strana. I što će se onda dogoditi zahvaljujući otkupnini? Na kraju Tisućugodišnje Vladavine savršeni potomci Adama i Eve koji budu poslušni Bogu živjet će u raju na Zemlji – baš kao što je to Jehova u početku i zamislio (w23.11 46:17).

Mi se držimo Jehovinog zakona koji ističe svetost života i krvi. Zašto to činimo? Zato što Jehova kaže da krv predočava život, njegov dragocjen dar (Lev. 17:14). Kad je Jehova dopustio ljudima da jedu životinjsko meso, rekao im je da ne smiju jesti krv (Post. 9:4). Tu je zapovijed ponovio kad je Izraelcima dao Mojsijev zakon (Lev. 17:10). Zatim je u 1. stoljeću preko vodećeg tijela svim kršćanima dao zapovijed da se uzdržavaju od krvi (Djela 15:28, 29). Mi se nepokolebljivo i postojano držimo te zapovijedi kad donosimo odluke u vezi s liječenjem. Osim toga, čvrsto se držimo Jehovinih uzvišenih moralnih mjerila. Apostol Pavao savjetuje nam da usmrtimo “ono što je zemaljsko” u našem tijelu, odnosno da poduzmemo odlučne mjere kako bismo kod sebe iskorijenili neispravne tjelesne želje. Zato ne želimo gledati niti činiti išta što bi nas moglo dovesti do spolnog nemorala (Kol. 3:5; Job 31:1; w23.07 31:5-6).

Je li Samson bio toliko naivan – toliko zaslijepljen svojom ljubavlju prema Dalili – da nije shvatio što ona smjera? Što god da je bilo u pitanju, Dalila je stalno nagovarala Samsona da joj otkrije odakle mu tako velika snaga i on je na koncu popustio i sve joj rekao. Nažalost, Samson je zbog te greške na neko vrijeme izgubio svoju snagu i Jehovinu naklonost (Suci 16:16–20). Samson je skupo platio to što je vjerovao Dalili, a ne Jehovi. Filistejci su ga uhvatili i oslijepili. Bacili su ga u zatvor u Gazi. Tako je Samson postao rob i morao je okretati mlin. Zatim su ga Filistejci još više ponizili kad su se okupili na jednoj proslavi. Prinijeli su veliku žrtvu svom bogu Dagonu, kao da im je taj lažni bog predao Samsona u ruke. A onda su doveli Samsona iz zatvora da ih zabavlja i da ga ismijavaju (Suci 16:21–25; w23.09 37:13-14).

Možda neki naš kolega s posla ili netko u školi dovodi u pitanje naše stavove u vezi s moralom i biblijskim načelima. Naravno, mi ćemo dati sve od sebe da branimo svoja uvjerenja a da pritom poštujemo gledište svog sugovornika (1. Petr. 3:15). Zato umjesto da na njegovo pitanje gledaš kao na kritiku ili provokaciju, razmisli kako ti to što je rekao može pomoći da prepoznaš što ga muči ili do čega mu je stalo. Iz kojeg god razloga netko postavio neko pitanje, dobro je da uvijek odgovorimo blago i ljubazno. Naš odgovor mogao bi ga potaknuti da preispita svoje stavove. Naprimjer, ako te neki kolega s posla upita zašto ne slaviš rođendane, razmisli zašto ga to zanima. Pita li te to možda zato što misli da se mi ne smijemo zabavljati? Možda će tvoj kolega biti manje zabrinut ako mu kažeš koliko cijeniš to što se on zanima za svoje suradnike. Tako bi ti se mogla pružiti prilika da u opuštenom razgovoru objasniš kolegi što Biblija otkriva o rođendanima (w23.09 39:10-11).

Sretni smo što vrijeme koje je preostalo možemo koristiti kako bismo svjedočili ljudima iz svih naroda. Apostol Petar nas potiče da imamo na umu Jehovin dan (2. Petr. 3:11, 12). Što će nam u tome pomoći? Bilo bi dobro da svaki dan razmišljamo o blagoslovima koji nas čekaju u novom svijetu. Zamisli sebe kako punim plućima udišeš čist zrak, jedeš zdravu hranu, radosno dočekuješ svoje voljene umrle i kako ljude koji su živjeli u dalekoj prošlosti poučavaš o ispunjenju biblijskih proročanstava. Takvo razmišljanje pomoći će ti da budno čekaš Jehovin dan i budeš siguran u to da će kraj brzo doći. Mi znamo što nas čeka u budućnosti i zato nećemo dozvoliti da nas lažni učitelji “zavedu svojim lažima” (w23.09 41:5-6).

Mladi su često okruženi vršnjacima koji su neposlušni svojim roditeljima (2. Tim. 3:1, 2). Zašto su mnogi od njih neposlušni? Neki misle da su njihovi roditelji licemjerni jer od njih očekuju da rade ono što sami ne rade. Drugi smatraju da su savjeti koje im roditelji daju zastarjeli, nepraktični ili prestrogi. Ako si mlada osoba, da li i ti nekad pomisliš tako nešto? Mnogima je teško postupati po Jehovinoj zapovijedi koja je zapisana u današnjem dnevnom citatu. Što ti može pomoći da budeš poslušan? O poslušnosti puno možeš naučiti od Isusa, koji nam je u tome najbolji primjer (1. Petr. 2:21–24). On je bio savršen čovjek, a imao je nesavršene roditelje. Ali Isus je poštovao svog oca i majku čak i kad bi oni učinili neku grešku ili ga ne bi razumjeli (Izl. 20:12; w23.10 42:4-5).

Apostol Pavao je objasnio da žrtve koje su bile propisane Zakonom nisu mogle ljude u potpunosti očistiti od grijeha. Zbog toga je Zakon bio ukinut. Pavao je zatim sukršćane poučio nekim dubljim istinama. Podsjetio ih je na “bolju nadu” koja se temelji na Isusovoj žrtvi i koja im je doista mogla pomoći da se “približe Bogu” (Hebr. 7:19). Pavao je svojoj hebrejskoj braći objasnio zašto je kršćanski način štovanja Boga daleko bolji od židovske religije. Način na koji su Židovi štovali Boga bio je “tek sjena onoga što dolazi, a sama je stvarnost Krist” (Kol. 2:17). Sjena je tek nejasan obris nekog predmeta. Po sjeni možemo samo ugrubo steći predodžbu o tome kako izgleda stvaran predmet od kojeg ona nastaje. Slično tome način na koji su Židovi štovali Boga u prošlosti bio je tek sjena stvarnosti koja je trebala doći. Mi trebamo razumjeti novi, kršćanski način štovanja koji je Jehova uveo u 1. stoljeću. Trebamo jasno razumjeti što je sve Jehova poduzeo kako bi nam omogućio da nam grijesi budu oprošteni i pružio nam priliku da ga štujemo na ispravan način (w23.10 45:4-5).

Jedanaesto poglavlje Danijela govori o dva kralja, odnosno o dvije političke sile. Ti se kraljevi međusobno bore za prevlast u svijetu. Kad to proročanstvo usporedimo s drugim biblijskim proročanstvima, možemo jasno razumjeti da je “kralj sjevera” Rusija sa svojim saveznicima, a “kralj juga” britansko-američka svjetska sila. “Kralj sjevera” izravno progoni Božje sluge koji žive na području koje je pod njegovom vlašću. Neki Jehovini svjedoci zbog svoje su vjere bili pretučeni i bačeni u zatvor. Naša braća ne daju se zastrašiti takvim postupcima “kralja sjevera”. Naprotiv, to im jača vjeru. Zašto? Zato što znaju da se time što Božji narod doživljava progon ispunjavaju proročanstva koja je zapisao Danijel (Dan. 11:41). Ta spoznaja može nam pomoći da sačuvamo čvrstu nadu i ostanemo vjerni Jehovi (w23.08 34:15-16).

Budući da nas Jehova voli, on obraća pažnju na to kako se osjećamo i želi nas zaštititi. Kad smo mi u boli, i on osjeća bol. Zato možemo biti sigurni da će nas uslišiti kad ga molimo: “Čuvaj me kao zjenicu svog oka” (Psal. 17:8). Oko je osjetljiv i izuzetno dragocjen dio našeg tijela. Prema tome, kad nas Jehova uspoređuje sa zjenicom svog oka, on kao da kaže: “Onaj tko napada vas, moj narod, napada ono što je meni dragocjeno.” Jehova želi da budemo uvjereni da nas on voli. No on zna da se zbog loših stvari koje smo doživjeli u prošlosti možda pitamo da li nas on stvarno voli. S druge strane, možda sada proživljavamo teške situacije zbog kojih smo pomalo počeli sumnjati u Jehovinu ljubav. Što će nam pomoći da budemo čvrsto uvjereni da nas Jehova voli? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, dobro je da razmotrimo kako Jehova pokazuje ljubav Isusu, pomazanicima i svima nama (w24.01 4:6-7).

Ezra je vidio kako je Jehova podupirao svoj narod u teškim vremenima. Kad je godinama ranije, 484. pr. n. e., kralj Ahasver izdao naredbu da se pobiju svi Židovi u Perzijskom Carstvu, Ezra je vjerojatno živio u Babilonu (Est. 3:7, 13–15). Ezra i Židovi “u svakoj pokrajini” bili su u životnoj opasnosti. Kad su čuli za kraljevu odredbu, među njima je zavladala velika žalost te su postili i plakali. Sigurno su tom prilikom molili Jehovu za pomoć (Est. 4:3). Zamisli kako su se osjećali Ezra i ostali Židovi kad se situacija iz temelja promijenila, pa su život izgubili upravo oni ljudi koji su protiv njih skovali zavjeru (Est. 9:1, 2). Ti turbulentni događaji sigurno su pripremili Ezru za kušnje koje su ga čekale u budućnosti i pomogli mu da ojača svoje pouzdanje u to da Jehova može zaštititi svoj narod (w23.11 48:12-13).

Apostol Pavao je prvenstveno mislio na “djela propisana Zakonom” – Mojsijevim zakonom koji su Izraelci dobili kod gore Sinaja (Rim. 3:21, 28). Izgleda da je u Pavlovo vrijeme nekim židovskim kršćanima bilo teško pomiriti se s time da Mojsijev zakon više nije na snazi i da više nisu dužni vršiti djela propisana tim zakonom. Pavao se zato osvrnuo na Abrahama i na njegovom je primjeru objasnio da ne trebamo vršiti “djela propisana Zakonom” da bismo bili pravedni u Božjim očima. Umjesto toga Pavao je istaknuo da trebamo imati vjeru. To je stvarno ohrabrujuće jer pokazuje da možemo biti u dobrom odnosu s Bogom ako vjerujemo u njega i Krista. S druge strane, “djela” koja se spominju u 2. poglavlju Jakovljeve poslanice nisu “djela propisana Zakonom” o kojima govori Pavao. Jakov je govorio o onome što kršćani rade u svom svakodnevnom životu (Jak. 2:24). Po tim djelima može se vidjeti ima li neki kršćanin pravu vjeru u Boga ili nema (w23.12 50:8, 10-11).

Sestra koja razmišlja o braku, treba dobro paziti za koga će se udati. Imaj na umu da ćeš trebati biti podložna muškarcu za kojeg se udaš (Rim. 7:2; Efež. 5:33). Zato se upitaj: Je li on zreo kršćanin? Jesu li mu Jehova i duhovne stvari na prvom mjestu u životu? Donosi li mudre odluke? Je li spreman priznati svoje greške? Poštuje li žene? Hoće li se moći dobro brinuti za moje duhovne, materijalne i emocionalne potrebe? Naravno, ako želiš naći dobrog muža, i ti trebaš raditi na sebi kako bi jednog dana bila dobra žena. Dobra žena je “pomoćnica” i “nadopuna” svom mužu (Post. 2:18). Osim toga, iz ljubavi prema Jehovi čini sve što može kako bi drugi imali što bolje mišljenje o njenom mužu (Izr. 31:11, 12; 1. Tim. 3:11). Ti se već sad možeš pripremiti da budeš dobra žena tako da produbljuješ svoju ljubav prema Jehovi te pomažeš članovima svoje obitelji i braći i sestrama u skupštini (w23.12 52:18-19).

Jehova obećava da će nam dati mudrost kako bismo mogli donositi dobre odluke. Njegova mudrost naročito nam je potrebna kad su u pitanju odluke koje će utjecati na cijeli naš život. Jehova nam daje i snage da ustrajemo. Jehova će nam, baš kao i apostolu Pavlu, dati snage da ustrajno podnosimo kušnje (Filip. 4:13). On nam, između ostalog, pomaže preko naše duhovne obitelji. U noći prije nego što je umro žrtvenom smrću Isus se usrdno molio. Uznemiravala ga je i sama pomisao na to da će ga ljudi smatrati bogohulnikom. Zato je preklinjao Jehovu da ga poštedi te sramote. No Jehova to nije učinio. Umjesto toga pomogao je Isusu tako što mu je poslao jednog anđela, njegovog brata, da ga ojača (Luka 22:42, 43). Jehova i nama može pomoći tako da potakne nekog našeg brata ili sestru da nas nazove ili posjeti i ohrabri nas. Svi mi možemo tražiti prilike da riječima ojačamo svoje suvjernike (Izr. 12:25; w23.05 21:9-11).

Neaktivnu braću i sestre moglo bi biti strah kako će drugi reagirati kad ih vide. Zato im nemoj postavljati pitanja zbog kojih bi se oni mogli osjećati neugodno i pazi da ne kažeš nešto što bi ih moglo povrijediti. Ta braća i sestre naši su suvjernici. Sretni smo što su opet među nama i što možemo zajedno slaviti Jehovu (Psal. 119:176; Djela 20:35). Isus nas je s dobrim razlogom potaknuo da se svake godine prisjećamo njegove smrti. Kad smo poslušni njegovoj zapovijedi, to i nama i drugima koristi na mnogo načina (Iza. 48:17, 18). Mi produbljujemo svoju ljubav prema Jehovi i Isusu. Pokazujemo koliko cijenimo ono što su učinili za nas. Još se više zbližavamo sa svojom braćom i sestrama. Imamo priliku pomagati drugima da saznaju kako i oni zahvaljujući otkupnini mogu dobiti mnoge predivne blagoslove. Zato učinimo sve što možemo kako bismo se pripremili za ovogodišnje Obilježavanje Kristove smrti – najvažniji dan u godini! (w24.01 2:18-19).

Kako nas Jehova vodi? On to čini prvenstveno putem svoje pisane Riječi, Biblije. No osim toga on se služi i ljudima. Naprimjer, služi se “vjernim i razboritim robom” da bi nam davao duhovnu hranu koja nam pomaže da donosimo mudre odluke (Mat. 24:45). Isto tako, Jehova se služi i drugim duhovno zrelim muškarcima da bi nas vodio. Naprimjer, pokrajinski nadglednici i skupštinski starješine hrabre nas i daju nam savjete te nam tako pomažu da izdržimo razne nevolje i kušnje. Nismo li sretni što u ovim teškim posljednjim danima imamo takvo pouzdano vodstvo? Ono nam pomaže da i dalje budemo u dobrom odnosu s Jehovom i da ostanemo na putu koji vodi u život. Pa ipak, ponekad nam možda nije lako dopustiti Jehovi da nas vodi, pogotovo kad on to čini služeći se nesavršenim ljudima. U takvim situacijama naročito je važno da budemo čvrsto uvjereni u to da Jehova vodi svoj narod i da će nas nagraditi ako mu dopustimo da nas vodi (w24.02 8:2-3).

Svoju ljubav prema Bogu možemo produbiti tako da marljivo proučavamo njegovu Riječ. Dok čitaš Bibliju, pokušaj prepoznati što ti reci koje si pročitao govore o Jehovi. Upitaj se: “Kako ovaj izvještaj pokazuje da me Jehova voli? Kako me ovo što sam pročitao potiče da i ja njega volim?” Svoju ljubav prema Jehovi možemo produbiti i tako da mu se redovito molimo i kažemo mu sve što nam leži na srcu (Psal. 25:4, 5). A Jehova će odgovoriti na naše molitve (1. Ivan. 3:21, 22). Trebamo produbiti i svoju ljubav prema drugima. Neko vrijeme nakon svog obraćenja apostol Pavao je upoznao uzornog mladog kršćanina koji se zvao Timotej. Timotej je volio Jehovu, a volio je i ljude. Pavao je Filipljanima rekao: “Nemam nikoga drugog tko razmišlja poput [Timoteja], tko bi se iskreno brinuo za vas” (Filip. 2:20). Pavao je očito govorio o tome koliko ga se dojmila njegova ljubav prema braći i sestrama. Skupštine u kojima je Timotej služio nesumnjivo su se radovale njegovim posjetima (1. Kor. 4:17; w23.07 30:7-10).

Mojsije je umro prije nego što su Izraelci ušli u Obećanu zemlju. Jesu li bez tog vjernog Božjeg sluge bili prepušteni sami sebi? Ne, nisu. Dok su god vjerno služili Jehovi, on se brinuo za njih. Prije nego što je Mojsije umro, Jehova mu je rekao da Jošuu postavi za vođu izraelskog naroda. Mojsije je desetljećima pripremao Jošuu za taj zadatak (Izl. 33:11; Pnz. 34:9). Osim toga, bilo je i mnogo drugih zrelih i iskusnih muškaraca koji su predvodili narod. U izraelskim plemenima postojali su tisućnici, stotnici, pedesetnici, pa čak i desetnici (Pnz. 1:15). Bog se doista dobro brinuo za svoj narod. To se jasno vidjelo i u vrijeme Ilije. On je desetljećima predvodio Izraelce u štovanju pravog Boga. No kasnije ga je Jehova poslao na jedan drugi zadatak, ovaj put u Judino kraljevstvo (2. Kralj. 2:1; 2. Ljet. 21:12). Je li to značilo da su vjerni Božji sluge iz desetoplemenskog kraljevstva Izraela bili ostavljeni na cjedilu? Ne, nije. Ilija je prije toga godinama poučavao Elizeja i pripremao ga za proročku službu. Jehova je nastavio raditi na ostvarenju svog nauma i brinuo se za svoje vjerne sluge (w24.02 5:12).

Kršćani iz Efeza prihvatili su biblijsku istinu, koja je za njih bila poput svjetla koje ih je vodilo u životu (Psal. 119:105). Ti su Efežani odbacili običaje krive religije i prestali su živjeti nemoralno. Ugledali su se na Boga i davali su sve od sebe da štuju Jehovu i ugode mu (Efež. 5:1). Slično tome i mi smo bili u duhovnoj i moralnoj tami prije nego što smo upoznali istinu. Neki od nas slavili su blagdane koji su povezani s krivom religijom, a neki su živjeli nemoralnim načinom života. No kad smo upoznali Jehovina mjerila o tome što je ispravno, a što neispravno, kod sebe smo učinili potrebne promjene. Počeli smo živjeti u skladu s Božjim pravednim mjerilima. To nam je koristilo na razne načine (Iza. 48:17). No mi se još uvijek suočavamo s izazovima i kušnjama. Zato se i dalje trebamo kloniti tame koju smo ostavili za sobom i živjeti “kao djeca svjetla” (w24.03 12:6-7).

Možda imaš osjećaj da nisi spreman za predanje i krštenje. Možda trebaš učiniti još neke promjene u svom životu kako bi postupao u skladu s Jehovinim mjerilima ili ti treba više vremena da bi ojačao svoju vjeru (Kol. 2:6, 7). Ne napreduju svi istom brzinom i nisu svi mladi spremni za predanje i krštenje u istoj dobi. Procijeni svoj duhovni napredak po onome što ti možeš učiniti, a ne tako da se uspoređuješ s drugima (Gal. 6:4, 5). Čak i ako zaključiš da još nisi spreman predati se Jehovi, neka ti to i dalje bude cilj. Moli Jehovu da te blagoslovi dok se trudiš činiti sve potrebne promjene (Filip. 2:13). Budi siguran da će on čuti tvoje molitve i uslišiti ih (1. Ivan. 5:14; w24.03 9:9-10).

U jednoj prilici Sara je bila jako povrijeđena i uznemirena, pa je u razgovoru s Abrahamom dala oduška svojim osjećajima i čak njega optužila za nastali problem. Abraham je znao da je Sara podložna žena i da podupire njegove odluke. Saslušao ju je i pokušao riješiti problem (Post. 16:5, 6). Što možemo naučiti iz toga? Muževi, vama je povjerena odgovornost da donosite odluke za svoju obitelj (1. Kor. 11:3). Ipak, bilo bi lijepo da pažljivo saslušate svoju ženu i uzmete u obzir njeno mišljenje prije nego donesete odluku, naročito ako se ta odluka tiče i nje (1. Kor. 13:4, 5). Jednom drugom prilikom Abraham je odlučio ugostiti neočekivane posjetitelje. Rekao je Sari da prekine s poslom koji je radila i ispeče puno pogača (Post. 18:6). Sara je poslušala Abrahama i odmah se bacila na posao. Žene, i vi možete postupati poput Sare tako da podupirete odluke svog muža. Na taj način jačate svoj brak (1. Petr. 3:5, 6; w23.05 23:16-17).

Nakon što je Gideon postavljen za suca, njegova poslušnost i hrabrost našle su se na ispitu. Jehova mu je dao opasan zadatak – trebao je uništiti Baalov žrtvenik koji je pripadao njegovom ocu (Suci 6:25, 26). Kad je Gideon kasnije okupio vojsku, Bog mu je dva puta rekao da smanji broj vojnika (Suci 7:2–7). I na kraju je dobio zapovijed da usred noći napadne neprijateljski tabor (Suci 7:9–11). Starješine trebaju biti “spremni poslušati”. Starješina koji je poslušan spreman je podložiti se onome što kaže Božja Riječ i prihvatiti upute Božje organizacije. Time drugima pruža dobar primjer. No to ne znači da je starješini uvijek lako biti poslušan. Naprimjer, možda mu je teško ići ukorak sa svim uputama koje dobiva. Ponekad se možda pita je li neka uputa stvarno praktična i mudra. Ili možda mora odlučiti hoće li prihvatiti zadatak zbog kojeg bi čak mogao završiti u zatvoru. Kako starješine u takvim situacijama mogu pokazati da su poslušni poput Gideona? Tako da poklone pažnju uputama i primjenjuju ih (w23.06 25:9-11).