Otkrivenje

14 Tada sam ugledao Janje+ kako stoji na gori Sionu,+ a s njim je bilo 144 000+ onih koji na čelima imaju napisano njegovo ime i ime njegovog Oca.+ 2 Začuo sam zvuk s neba koji je bio poput huke mnogih voda i poput tutnjave jakog groma. Zvuk koji sam čuo bio je kao glazba pjevača koji pjevaju i sviraju harfe. 3 Pjevali su nešto što je zvučalo kao nova pjesma+ stojeći pred prijestoljem, pred četiri bića+ i pred starješinama.+ I nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim tih 144 000,+ koji su otkupljeni sa zemlje. 4 To su oni koji se nisu okaljali sa ženama, koji su sačuvali svoje djevičanstvo.+ Oni slijede Janje kamo god ono pođe.+ Otkupljeni su+ od ljudi kao prvine+ Bogu i Janjetu 5 i nikoga nisu prevarili svojim riječima. Oni su bez mane.+

6 I vidio sam jednog anđela kako leti nebom* noseći vječnu dobru vijest da je objavi onima koji žive na zemlji – svakom narodu, plemenu, jeziku i puku.+ 7 Govorio je jakim glasom: “Bojte se Boga i iskažite mu čast* jer je došao čas njegovog suda!+ Poklonite se* onome koji je načinio nebo, zemlju, more+ i izvore voda!”

8 Za njim je došao drugi anđeo, govoreći: “Pao je, pao je Babilon Veliki,+ bludnica* koja je sve narode napojila vinom požude*, vinom svog bluda*!”+

9 Za njima je došao treći anđeo, govoreći jakim glasom: “Tko se god pokloni* zvijeri+ i njenom kipu te primi žig na čelo ili na ruku,+ 10 pit će vino Božjeg gnjeva koje je nerazvodnjeno natočeno u čašu njegove srdžbe.+ Bit će mučen vatrom i sumporom+ pred svetim anđelima i pred Janjetom. 11 Dim njihovog mučenja* dizat će se u svu vječnost.+ Oni koji se klanjaju* zvijeri i njenom kipu i svi koji su primili žig s njenim imenom+ neće imati počinka ni danju ni noću. 12 Zato je ustrajnost potrebna svetima,+ onima koji postupaju po Božjim zapovijedima i čvrsto se drže vjere+ u Isusa.”

13 I začuo sam glas s neba kako govori: “Piši: Sretni su oni koji odsada umiru ujedinjeni s Gospodinom.+ Da, govori duh, neka počinu od svojih napora jer ih prate njihova djela.”

14 Tada sam ugledao bijeli oblak, a na oblaku je sjedio netko kao sin čovječji,+ sa zlatnom krunom na glavi i oštrim srpom u ruci.

15 Jedan drugi anđeo izašao je iz hramskog svetišta vičući na sav glas onome koji je sjedio na oblaku: “Zamahni srpom i žanji jer je došao čas da se žanje, zemaljski urod zreo je za žetvu!”+ 16 I onaj koji je sjedio na oblaku, zamahnuo je srpom na zemlju i zemlja je bila požnjevena.

17 Iz svetišta nebeskog hrama izašao je još jedan anđeo. I on je imao oštar srp.

18 Tada se pojavio još jedan anđeo koji je došao od žrtvenika i koji je imao vlast nad vatrom. Povikao je na sav glas onome koji je imao oštar srp: “Zamahni svojim oštrim srpom i poberi grozdove zemaljske loze jer je njeno grožđe sazrelo!”+ 19 Anđeo je zamahnuo srpom prema zemlji i odsjekao zemaljsku lozu te ju je zajedno s grožđem bacio u veliki tijesak Božjeg gnjeva.+ 20 Tijesak se gazio izvan grada i krv je potekla iz tijeska te se podignula sve do uzda konjima, na daljinu od 1600 stadija*.