Pogled u svijet
“Uzrok velikih patnji za Crkvu”
U svojoj audijenciji s biskupima iz istočne Kanade, Ivan Pavao II obratio je svoju pažnju spolnom zlostavljanju počinjenom od strane svećenika. Kao što se izvještava u listu L’Osservatore Romano, papa je kanadskim prelatima rekao kako su “skandali nastali oko onih članova svećenstva i onih redovnika koji su popustili u tom pogledu bili uzrok velikih patnji za Crkvu u Kanadi”. Dodao je kako se molio “za one koji su bili žrtvama spolnog zlostavljanja, kao i za one koji su to počinili”. Neki vjeruju da bi ukidanje obaveznog celibata za svećenika moglo kako doprinijeti smanjenju broja skandala povezanih sa spolnim zlostavljanjem od strane svećenstva tako i riješiti problem “manjka ili nejednake raspoređenosti svećenika” koji je papa spomenuo. No, prema Ivanu Pavlu II, “poteškoće danas uključene u držanje celibata nisu dovoljan razlog za mijenjanje uvjerenja Crkve u pogledu njegove vrijednosti i prikladnosti”.
Zašto ovisnost o drogi?
“Mnogi ljudi vjeruju da suvremena farmakologija ima malenu pilulu koja može riješiti svaki naš problem. Ako netko ne može spavati, popije malu pilulu. Ako želi poboljšati svoju djelotvornost na poslu, popije drugu”, objašnjava šef policije São Paula, Alberto Corazza, citiran u brazilskom časopisu Veja. “Logično je da takva kultura utječe na mlade.” On dodaje: “Osamdeset posto narkomana ima ozbiljne obiteljske probleme. Oni dolaze ili iz jako stroge ili iz jako popustljive obitelji ili pak iz doma bez oca.” No, kako mogu roditelji zaštititi mlade od droga? Corazza kaže: “Možda zvuči idealistički, ali u uravnoteženom domu u kojem vladaju ljubav prema djeci i dijalog, droge će teško naći prostora.”
“Najnasilnija nacija”
“Amerika je najnasilnija nacija na svijetu”, piše kolumnistkinja Ann Landers. “U 1990. u Australiji je pištoljima ubijeno 10 ljudi, u Velikoj Britaniji 22, u Kanadi 68, a u Sjedinjenim Državama 10 567.” Ona je isto tako i najnaoružanija nacija. Njen narod posjeduje preko 200 milijuna primjeraka vatrenog oružja — skoro jedan na svakog od 255 milijuna stanovnika. Škole nisu imune na nasilje. Skoro 20 posto svih srednjoškolaca nosi sa sobom nekakvo oružje. Svake se godine skoro tri milijuna zločina počini u ili oko školskih objekata. Svakoga dana 40 učitelja biva fizički napadnuto, a 900 njih doživljava prijetnje tjelesnim povredama. Prema National Education Associationu (Nacionalnom obrazovnom udruženju), svakog dana pištolje u školu nosi 100 000 učenika, a u jednom tipičnom danu bit će preko 40 djece ubijeno ili povrijeđeno vatrenim oružjem. “Naša tolerantnost prema nasilju je neobično velika, a škole su samo odraz toga”, kaže John E. Richters sa Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje. Jedan nastavnik engleskog koji je ranije imao samo 10-postotni uspjeh u poticanju svojih učenika drugog razreda srednje škole da napišu esej, postigao je 100-postotni uspjeh kad im je zadao temu “Moje omiljeno oružje”.
Crkvena dilema
Biskupi iz zapadne Kanade zamolili su Vatikan da ublaži crkveno pravilo o celibatu i dopusti da starosjedilačkom stanovništvu u Northwest Territories služe oženjeni svećenici. Biskupi smatraju kako kulturni razlozi, zajedno s manjkom svećenika u sjevernim regijama, opravdavaju njihov zahtjev. “Biskup Denis Croteau”, izvještava The Toronto Star, “kaže da narodi Inuit i Dene u svojoj kulturi imaju obiteljske vrijednosti u kojima, ukoliko se ne oženiš, ne podigneš obitelj i ne postaneš starješina ‘nisi vođa i ljudi te neće slušati’.” Iako su papa Ivan Pavao II i drugi vatikanski službenici obratili pažnju molbi biskupa, ne nazire se nikakva promjena. Kardinal Jozef Tomko, koji se nalazi na čelu vatikanske Kongregacije za evangelizaciju naroda, izrazio je bojazan da bi “iznimka učinjena u Kanadi postala fokus medijske pažnje te da bi otvorila vrata poplavi zahtjeva iz Afrike, Južne Amerike i drugih dijelova svijeta”, kaže Star.
Porast depresije
“Dvanaest nezavisnih studija u koje su bili uključeni intervjui s ukupno 43 000 ljudi u devet zemalja potvrdilo je ranija američka istraživanja, pokazujući da je u velikom dijelu svijeta tokom 20. stoljeća stopa jakih depresija prilično postojano rasla”, kaže The Harvard Mental Health Letter. Nakon što su grupirali ispitanike “u skupine prema desetljeću u kojem su rođeni, počevši s razdobljem prije 1905. i završivši s razdobljem nakon 1955”, gotovo sve studije pokazale su da su “ljudi rođeni kasnije bili skloniji proživljavanju ozbiljnih depresija u nekom razdoblju svog života”. Većina studija također je pokazala stalan porast jakih depresija tokom stoljeća.
Sačuvati zdravlje djece
Preko 230 milijuna predškolske djece u zemljama u razvoju, odnosno 43 posto, zaostaje u razvoju zbog neishranjenosti koja se može zahvaliti nedostatku hrane i zbog bolesti”, kaže se u jednom izvještaju UN-a. Procjenjuje se da je u 1993. od neishranjenosti umrlo četiri milijuna djece, bilo izravno bilo da je ona pogoršala učinak zaraznih bolesti. Što je rješenje? Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da se “sva novorođenčad hrani isključivo majčinim mlijekom i to od rođenja pa do 4-6. mjeseca starosti. Nakon toga, djecu treba nastaviti dojiti, dok ih se hrani prikladnom i adekvatnom dopunskom hranom sve do njihove 2 godine starosti pa i kasnije”. Majke i one koji pružaju zdravstvenu zaštitu potiče se kako ne bi krivo protumačili da su djeca koju se doji zaostala u rastu te da ne bi prerano uveli drugu hranu. To za novorođenčad može biti opasno te može doprinijeti neishranjenosti i bolesti, osobito ako je hrana koja se uvodi zaražena i prehrambeno neadekvatna.
Današnje ropstvo
Iako Opća deklaracija o pravima čovjeka kaže da “nitko neće biti držan u ropstvu ili robovanju”, stotine milijuna ljudi usprkos tome trpe kao robovi. Broj ljudi s kojima se danas postupa kao s robovima, ističe časopis UN Chronicle, zapravo je čak i veći od broja robova u razdoblju od 16. do 18. stoljeća, “vrhuncu razdoblja trgovine robljem”. Jedan alarmantni aspekt današnjeg ropstva jest to da su mnoge žrtve djeca. Sedam do deset godina stara djeca naporno rade u tvornicama od 12 do 14 sati dnevno. Drugi robuju kao kućna služinčad, prostitutke ili vojnici. “Postoji velika potražnja za dječjim radom”, izvještava Centar UN-a za ljudska prava, “zato što je jeftin” te zato što su djeca “previše uplašena da bi se žalila.” Ropstvo, primjećuje UN, ostaje kruta “suvremena stvarnost”.
Formula za gojaznost
Broj sati koje predškolska djeca provedu svakog dana gledajući televiziju direktno je povezan s porastom tjelesne masnoće kasnije u djetinjstvu, tvrdi dr. Munro Proctor s Bostonske sveučilišne medicinske škole. Dr. Proctor je načinio četverogodišnju studiju sa 97 predškolske djece koja su na početku bila u dobi između tri i pet godina. Roditelji su kontrolirali broj sati koji su dnevno njihova djeca provodila gledajući televiziju, dok se mjerenje nabora kože po čitavom tijelu provodilo godišnje. Kako se izvještava u kanadskom The Medical Postu, “svako je dijete pred televizorom sjedilo u prosjeku dva sata dnevno. Na svaki dodatni sat dnevnog gledanja TV-a postojao je porast debljine nabora kože na troglavim mišićima od 0,8 mm i porast ukupne debljine nabora kože od 4,1 mm”. Dr. Proctor zaključuje da gledanje televizije dovodi do smanjene fizičke aktivnosti i smanjenja stope metabolizma te izlaže djecu reklamama za visokokaloričnu hranu koja se konzumira za vrijeme neaktivnosti.
Otok praznika
“[Svjetska] banka i [Međunarodni monetarni fond] zamolili su vladu Šri Lanke da smanji broj neradnih dana, kojih trenutno ima 174 od 365, što je vjerojatno svjetski rekord”, kaže The Economist. “Kako zemlja može napredovati kad je njen narod pola godine na odmoru?” Veliki broj slobodnih dana odražava Šri Lankinu mješavinu rasa i religija. Pored 5 svjetovnih praznika, tu je i 20 religioznih praznika za budiste, Hinduse, muslimane i pripadnike kršćanskih vjera. Državni činovnici svake godine dobiju dodatnih 45 slobodnih dana — što je slučaj i u mnogim privatnim tvrtkama. Ipak, Šri Lankino gospodarstvo nastavlja rasti. “Poljoprivreda je u samom središtu gospodarstva, a ona ovisi o dva monsuna koji u sezonama usjeva prelete preko otoka”, kaže The Economist. “Monsuni ne odlaze na godišnji odmor.”
Hodanje u alkoholiziranom stanju
“Alkohol i vožnja ne idu zajedno”, opominje se, te se uvode stroge kazne za one koji voze u alkoholiziranom stanju. Iako se pijanim vozačima posvećuje najviše pažnje, malo se usredotočuje na alkohol i hodanje. Prema National Highway Traffic Safety Administrationu, u Sjedinjenim je Državama tokom 1992. od automobila smrtno nastradalo 5 546 pješaka, a više od jedne trećine tih pješaka bilo je pijano. Oni su odgovorni za 14 posto smrtonosnih nesreća povezanih s vozilima. Od onih iznad 14 godina starosti, nekih 36 posto imalo je postotak alkohola u krvi dovoljno visok da bi, da su bili za volanom, bili pozvani na sud radi vožnje u pijanom stanju. Malo se zasad zna o tome kako spriječiti te smrtne slučajeve i tko je u najvećoj mjeri izložen riziku.