Nacistička zlodjela razotkrivena
U 1920-ima, dok se Njemačka teškom mukom oporavljala od svog poraza u prvom svjetskom ratu, Jehovini svjedoci su bili zaposleni raspačavanjem ogromnih količina biblijske literature. Time ne samo da je njemačkom narodu pružena utjeha i nada već je bio i upozoren na jačanje moći militarizma. Između 1919. i 1933. Svjedoci su svakoj obitelji, kojih je u Njemačkoj bilo oko 15 milijuna, uručili prosječno osam knjiga, brošurica ili časopisa.
Časopisi Golden Age i Consolation često su svraćali pažnju na jačanje militarizma u Njemačkoj. Godine 1929, više od tri godine prije Hitlerovog dolaska na vlast, u njemačkom je izdanju časopisa The Golden Age odvažno izneseno: “Nacionalsocijalizam je (...) pokret koji djeluje (...) direktno u službi čovjekovog neprijatelja, Đavola.”
Uoči Hitlerovog preuzimanja vlasti, časopis The Golden Age od 4. siječnja 1933. napisao je: “Pomalja se prijeteća litica nacionalsocijalističkog pokreta. Čini se nevjerojatnim da bi politička stranka koja je toliko beznačajna po svom porijeklu, toliko neortodoksna u svojoj politici, mogla u razdoblju od nekoliko godina prerasti u dimenzije koje natkriljuju strukturu jedne državne vlade. No Adolf Hitler je sa svojom nacionalsocijalističkom strankom (nacistima) ostvario to rijetko djelo.”
Apel za razumijevanje
Hitler je 30. siječnja 1933. postao predsjednik njemačke vlade, a nekoliko mjeseci kasnije, 4. travnja 1933, zauzeta je podružnica Jehovinih svjedoka u Magdeburgu. No to je naređenje poništeno 28. travnja 1933. a posjed je vraćen. Što će biti sljedeće?
Usprkos očevidnom neprijateljstvu Hitlerovog režima, Jehovini svjedoci su 25. lipnja 1933. organizirali kongres u Berlinu (Njemačka). Okupilo se oko 7 000 osoba. Svjedoci su javno obznanili svoje namjere: “Naša organizacija nije ni u kom smislu politička. Mi samo inzistiramo na tome da poučavamo ljude o Riječi Jehove Boga i da to činimo bez zapreke.”
Stoga su se Jehovini svjedoci iskreno potrudili objasniti svoj slučaj. Kakvi su bili rezultati?
Počinje napad
Hitlerovoj je vladi bio neprihvatljiv nepokolebljiv neutralni stav Svjedoka kao i njihova lojalnost Božjem Kraljevstvu. Nacisti nisu imali namjeru tolerirati ikakvo odbijanje podrške njihovoj ideologiji.
Odmah po završetku berlinskog kongresa, 28. lipnja 1933, nacisti su ponovno zauzeli podružnicu u Magdeburgu. Prekidali su sastanke Svjedoka i vršili hapšenja. Uskoro se Svjedoke počelo otpuštati s posla. Provaljivali su im u domove, tukli su ih i hapsili. Do početka 1934. nacisti su od Svjedoka zaplijenili 65 tona biblijske literature i spalili je u predgrađu Magdeburga.
Odlučan stav Svjedoka
Usprkos ovim početnim napadima, Jehovini svjedoci su ostali čvrsto stajati i javno su obznanili okrutnosti i nepravdu. U izdanju Kule stražare od 1. studenog 1933 (engl.) izašao je članak s naslovom “Ne bojte ih se”. Bio je posebno napisan za Svjedoke u Njemačkoj, a poticao ih je da budu odvažni dok se suočavaju s rastućim pritiscima.
J. F. Rutherford, predsjednik Watch Tower Societya, uputio je 9. veljače 1934. Hitleru protestno pismo u kojem je stajalo: “Možete uspjeti u protivljenju ljudima, svima do jednoga, ali ne možete uspjeti u protivljenju Jehovi Bogu. (...) U ime Jehove Boga i njegovog pomazanog Kralja, Krista Isusa, zahtijevam da izdate naređenje svim svojim službenicima i činovnicima u vašoj vladi da dopuste Jehovinim svjedocima u Njemačkoj da se u miru okupljaju i da bez zapreke obožavaju Boga.”
Rutherford je kao krajnji rok odredio 24. ožujak 1934. Rekao je da će u čitavoj Njemačkoj i posvuda u svijetu biti objavljene činjenice o progonstvu Svjedoka u Njemačkoj, ukoliko im dotada ne bude olakšan položaj. Nacisti su na Rutherfordov zahtjev odgovorili s povećanim zlostavljanjima, šaljući mnoge Jehovine svjedoke u novootvorene koncentracione logore. Tako su Svjedoci bili među prvim zatočenicima tih logora.
Svjedoci razotkrivaju nacistička zvjerstva
Jehovini svjedoci su, kao što su i obećali, počeli razotkrivati zvjerstva koja se dešavaju u Njemačkoj. Svjedoci iz čitavog svijeta stalno su upućivali proteste Hitlerovoj vladi.
Dana 7. listopada 1934. sve su se skupštine Jehovinih svjedoka u Njemačkoj okupile kako bi im bilo pročitano pismo koje se trebalo poslati službenicima Hitlerove vlade. U njemu je pisalo: “Vaš se zakon otvoreno suprotstavlja Božjem zakonu (...). Stoga vas ovim putem želimo obavijestiti da ćemo se pod svaku cijenu pokoravati Božjim zapovijedima, da ćemo se sastajati kako bismo proučavali njegovu Riječ i da ćemo ga obožavati i služiti mu kao što je zapovjedio.”
Tog istog dana u 49 drugih zemalja Jehovini svjedoci su se sastali na posebnom kongresu i uputili Hitleru sljedeći telegram: “Zlostavljanje koje vršite nad Jehovinim svjedocima šokira sve čestite ljude na Zemlji i sramoti Božje ime. Prekinite s daljnjim proganjanjem Jehovinih svjedoka; u suprotnom će Bog uništiti vas i vašu nacionalnu stranku.”
Nacisti su gotovo istog trena odgovorili pojačanim progonstvom. Sam Hitler je vikao: “Ovo leglo bit će istrijebljeno u Njemačkoj!” No kako se pojačavalo protivljenje, Svjedoci su, shodno tome, bivali sve čvršći u svojoj odluci.
Časopis The Golden Age je 1935. razotkrio inkvizicijske metode mučenja nacističkog režima i njegov sistem za špijunažu. Časopis je također otkrio da je cilj organizacije Hitlerova mladež da kod njemačke omladine iskorijeni vjerovanje u Boga. Sljedeće je godine Gestapova državna kampanja imala za posljedicu hapšenje tisuća Svjedoka. Nedugo zatim, 12. prosinca 1936, Svjedoci su odgovorili svojom kampanjom, preplavivši Njemačku desecima tisuća primjeraka rezolucije kojom se protestiralo protiv progona Jehovinih svjedoka.
Dana 20. lipnja 1937. Svjedoci koji su još uvijek bili na slobodi raspačavali su jednu drugu poruku u kojoj se nisu štedjeli detalji o proganjanju. U njoj se imenovalo službenike i navelo datume i mjesta. Gestapovci su bili zaprepašteni ovim razotkrivanjem i sposobnošću Svjedoka da ga uspješno sprovedu.
Ljubav prema bližnjem nagnala je Svjedoke da upozore njemački narod da ne bude zaveden pompoznom vizijom slavne tisućugodišnje vladavine Trećeg Reicha. “Moramo reći istinu i pružiti upozorenje”, pisalo je u brošurici Face the Facts (Suočite se s činjenicama), koja je izdana 1938. “Uviđamo da je totalitarna vladavina (...) Sotonino djelo stvoreno kao zamjena za Božje kraljevstvo.” Jehovini svjedoci bili su među prvim žrtvama nacističkog zlostavljanja, no oni su također glasno osudili zvjerstva počinjena protiv Židova, Poljaka, invalida i ostalih.
U rezoluciji pod nazivom “Warning!” (Upozorenje), koja je 1938. prihvaćena na kongresu Jehovinih svjedoka u Seattleu, u Washingtonu (SAD), pisalo je: “Fašisti i nacisti, radikalne političke organizacije, protuzakonito su preuzele vlast u mnogim evropskim zemljama (...). Svim će ljudima tamo biti nametnut kruti red, bit će im oduzete sve slobode i svi će biti prisiljeni pokoriti se vladavini samovoljnog diktatora, a potom će doći do potpunog preporoda drevne inkvizicije.”
Rutherford je redovito nastupao na radiju, iznoseći snažna predavanja o sotonskoj prirodi nacizma. Predavanja se naknadno emitiralo po čitavom svijetu i štampalo u milijunima primjeraka u svrhu raspačavanja. Dana 2. listopada 1938. iznio je govor pod nazivom “Fašizam ili sloboda”, u kojem je vrlo konkretnim riječima osudio Hitlera.
“U Njemačkoj je običan narod miroljubiv”, objavio je Rutherford. “Đavo je doveo na vlast svog predstavnika Hitlera, čovjeka bolesnog uma, okrutnog, zlog i nemilosrdnog. (...) On okrutno proganja Židove zato što su nekad kao narod bili u savezu s Jehovom i nosili Jehovino ime i zato što je Krist Isus bio Židov.”
Kako je nacistički bijes uperen protiv Svjedoka sve više rastao, tako su i javne osude od strane Svjedoka postajale sve nemilosrdnije. U izdanju časopisa Consolation od 15. svibnja 1940 (engl.) pisalo je: “Hitler je takvo savršeno Đavolje dijete da ti govori i odluke struje njime kao što voda struji dobro izgrađenom kanalizacijom.”
Razotkrivene strahote logorâ
Premda javnost sve do 1945. uglavnom nije znala za postojanje koncentracionih logora, u publikacijama Watch Towera često su tokom 1930-ih objavljivani detaljni opisi tih logora. Naprimjer, 1937. časopis Consolation pisao je o eksperimentima s otrovnim plinom u Dachauu. Publikacije Svjedoka su do 1940. navele 20 različitih logora i izvijestile o neizrecivo teškim uvjetima koji u njima vladaju.
Zašto su Jehovini svjedoci bili tako dobro upoznati s koncentracionim logorima? Kad je 1939. započeo drugi svjetski rat, 6 000 Svjedoka već je bilo odvedeno u logore i zatvore. Njemački povjesničar Detlef Garbe procjenjuje da su u to vrijeme Svjedoci sačinjavali 5 do 10 posto ukupne logorske populacije!
Garbe je na jednom seminaru o Svjedocima i holokaustu izjavio: “Od 25 000 osoba koje su na početku Trećeg Reicha priznale da su Jehovini svjedoci, oko 10 000 njih bilo je zatvoreno u različitom vremenskom trajanju. Od njih je preko 2 000 bilo poslano u koncentracione logore. To znači da su među svim religioznim grupama, izuzevši Židove, Jehovini svjedoci bili grupa koju je SS najviše proganjao.”
U lipnju 1940. časopis Consolation je napisao: “Kad je Njemačka započela svoj Blitzkrieg u Poljskoj je živjelo 3 500 000 Židova (...), a ukoliko su točni izvještaji koji stižu u zapadni svijet, onda izgleda da je njihovo istrebljivanje u punom jeku.” Godine 1943. časopis Consolation je zabilježio: “Sistematski se istrebljuje čitave nacije kao naprimjer Grke, Poljake i Srbe.” Do 1946. časopisi The Golden Age i Consolation obznanili su imena 60 različitih zatvora i koncentracionih logora.
Svjedoci frustriraju naciste
Premda su nacisti pokušali spriječiti kolanje literature Watch Towera, jedan je berlinski policajac rekao: “Teško je otkriti tajna mjesta u Njemačkoj gdje se još uvijek štampa literatura Istraživača Biblije; nitko uza se ne nosi imena ni adrese i nitko nikoga ne prokazuje.”
Unatoč svojim mahnitim naporima, Gestapo nikada nije bio u stanju uhvatiti više od polovice od ukupnog broja Svjedoka u Njemačkoj. Zamislite koliko su nacisti bili frustrirani zbog svojeg pomno zamišljenog sistema za špijunažu — njime nisu mogli prikupiti i ušutkati tu šačicu Svjedoka, niti spriječiti kolanje literature. Našlo se načina da literatura dospije na ulice te da usprkos ogradama od bodljikave žice dospije u koncentracione logore!
Trijumf nad barbarstvom
Nacisti, koje se smatralo stručnjacima u slamanju ljudske volje, očajnički su pokušavali natjerati Jehovine svjedoke da povrijede svoju kršćansku neutralnost, no to im se neslavno izjalovilo. U knjizi The Theory and Practice of Hell zapisano je: “Nemoguće je oteti se dojmu da, psihološki govoreći, SS nikada nije bio potpuno dorastao izazovu koji su mu pružili Jehovini svjedoci.”
Doista, Svjedoci su, potpomognuti Božjim duhom, dobili bitku. Povjesničarka Christine King, počasna rektorica sveučilišta u Staffordshireu u Engleskoj, opisala je protivničke strane u sukobu: “Jedni [nacisti] ogromni, moćni, naizgled nepobjedivi. Drugi [Svjedoci] vrlo, vrlo majušni (...) imajući samo svoju vjeru, nikakvo drugo oružje (...) Jehovini svjedoci su u moralnom smislu bacili na koljena moć te gestapovske sile.”
Jehovini svjedoci su bili mala, miroljubiva enklava u nacističkom carstvu. No oni su se borili te su na svoj način izborili bitku — bitku za pravo da obožavaju svog Boga, bitku za to da mogu ljubiti svog bližnjeg i bitku za to da mogu reći istinu.
[Okvir na stranici 9]
Svjedoci razotkrili postojanje logorâ
PREMDA su sve do završetka drugog svjetskog rata imena kao što su Auschwitz, Buchenwald, Dachau i Sachsenhausen bila nepoznata većini ljudi, ona su bila itekako poznata čitateljima časopisa The Golden Age i Consolation. Izvještaji Jehovinih svjedoka, koji su uz veliki rizik krišom izneseni iz logorâ i objavljeni u literaturi Watch Towera, razotkrili su ubilačke namjere Trećeg Reicha.
Časopis The Golden Age je 1933. objavio prvi od mnogih izvještaja o postojanju koncentracionih logora u Njemačkoj. Godine 1938. Jehovini svjedoci su objavili knjigu Crusade Against Christianity (Kampanja protiv kršćanstva), na francuskom, njemačkom i poljskom. U njoj su pomno dokumentirani opaki nacistički napadi na Svjedoke i priložene skice koncentracionih logora u Sachsenhausenu i Esterwegenu.
Dobitnik Nobelove nagrade dr. Thomas Mann napisao je: “Pročitao sam s najiskrenijim ganućem vašu knjigu i njenu jezivu dokumentaciju. Ne mogu opisati izmiješane osjećaje gnušanja i prezira koji su ispunili moje srce dok sam čitao te izvještaje o ponižavanju čovjeka i o gnusnoj okrutnosti. (...) Šutnja o tome samo bi bila na korist moralnoj ravnodušnosti svijeta (...). Izvršili ste svoju dužnost objavivši ovu knjigu i iznijevši te činjenice na svjetlo dana.” (Naglašeno od nas.)
[Okvir na stranici 10]
Svjedoci su bili među prvima u logorima
GOSPOĐA Geneviève de Gaulle, nećaka bivšeg francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea, bila je pripadnica francuskog pokreta otpora. Jehovine svjedoke upoznala je nakon što je 1944. bila uhapšena i potom odvedena u koncentracioni logor u Ravensbrücku. Po završetku drugog svjetskog rata, gospođa de Gaulle je držala predavanja po čitavoj Švicarskoj i često govorila o besprijekornosti i hrabrosti Svjedoka. U intervjuu danom 20. svibnja 1994. rekla je o njima:
“Oni su bili među prvim prognanicima u logoru. Mnogi od njih već su umrli. (...) Znali smo ih po njihovoj prepoznatljivoj oznaci. (...) Bilo im je najstrože zabranjeno da pričaju o svojim vjerovanjima kao i da posjeduju ikakve religiozne knjige, a naročito Bibliju, koju se smatralo besprimjernom knjigom pobune. (...) Osobno znam za [jednog Jehovinog svjedoka], a čula sam da je bilo i drugih, koji je bio pogubljen zato što je posjedovao nekoliko stranica biblijskog teksta. (...)
Ono što me kod njih jako zadivilo bilo je to što su mogli izaći u svako doba ako bi samo potpisali da se odriču svoje vjere. Konačno, te žene koje su izgledale tako slabe i iscrpljene, bile su jače od SS-a, koji je imao na raspolaganju moć i sva sredstva. [Jehovini svjedoci] su imali svoju snagu i nitko nije mogao nadjačati snagu njihove volje.”
[Okvir na stranici 11]
Vladanje Svjedoka u logorima
IZ LJUBAVI prema svom bližnjem — prema susjedu u ćeliji, u baraci, u logoru — Svjedoci nisu dijelili samo svoju duhovnu hranu već i svu fizičku hranu koju su imali.
Jedan je Židov koji je preživio koncentracioni logor u Buchenwaldu objasnio: “Tamo sam upoznao Bibelforschere. Oni su neprestano svjedočili o svojim vjerovanjima. Zapravo, ništa ih nije moglo spriječiti u tome da govore o svom Bogu. Bili su izrazito spremni pomagati ostalim logorašima. Kad je 10. studenog 1938. uslijed pogroma došlo do masovnog priliva Židova u logor, ‘Jehovas schweine’, kako su ih stražari prozvali, dijelili su porciju kruha s ostarjelim i izgladnjelim Židovima, iako pritom ni sami nisu jeli skoro četiri dana.”
Slično tome, jedna je Židovka koja je bila zatvorena u logor u Lichtenburgu rekla o Svjedocima: “Bili su to odvažni ljudi koji su strpljivo podnosili svoju tešku situaciju. Premda su nežidovskim logorašima zabranili da s nama razgovaraju, te se žene nikada nisu držale tog pravila. Molile su se za nas kao da pripadamo njihovoj obitelji i preklinjale nas da ustrajemo.”
[Okvir na stranici 12]
Nastojanja da se zaniječe holokaust prorečena
U IZDANJU časopisa Consolation od 26. rujna 1945 (engl.) bilo je spomenuto da bi u budućnosti moglo biti pokušaja da se revidira povijest i da se zaniječe ono što se dogodilo. U članku “Je li nacizam uništen?” pisalo je:
“Agitatori smatraju da ljudi brzo zaboravljaju. Njihov je cilj da izbrišu povijest koja se odigrala, prikazujući sebe same pod suvremenom krinkom dobročinitelja, pri čemu se zataškavaju dosjei o njihovim zločinima.”
Časopis je dao sljedeće pronicljivo upozorenje: “Sve dok Jehova ne započne borbu u Harmagedonu, nacizam će i dalje dizati svoju ružnu glavu.”
[Grafički prikazi na stranici 11]
(Vidi publikaciju)
Ove skice koncentracionih logora izašle su 1937. u publikacijama Svjedoka
[Slika na stranici 7]
150 radnika u podružnici Jehovinih svjedoka u Magdeburgu 1931.
[Slike na stranici 8]
Publikacije Jehovinih svjedoka razotkrile su suradnju crkve s nacizmom